Foto: Damjan Tadić /Cropix

PRIJE godinu i pol objavili smo tekst u kojem smo slavljeni i idealizirani, "Radnički" nogometni klub Split, nazvali pravim imenom, podsjećajući da je projekt braće Žužul još nedavno preskakao niže lige na skandalozan način - neviđeno pristranim suđenjem na štetu njegovih suparnika, koje se tako eliminirali iz borbe za prelazak u viši rang.

Na Splitovom stadionu je puknulo

Niti godinu dana nakon tog teksta, napisanog povodom omanjeg skandala na splitskom derbiju, igrao se još jedan splitski derbi, ali dok je 2010. glavna gradska ćakula bila da Žužul nije pustio Keruma na stadion, ovu cijelu sezonu označilo je sudačko nepuštanje Hajduku da pobijedi Split, "nakon kojeg više ništa neće biti isto" u hrvatskom nogometu. Malešovo "promatranje sa sudjelovanjem" u zakulisnom polusvijetu hrvatske nogometne l(j)ige, pokrenulo je istragu koja je prvu javnu manifestaciju imala uhićenjem Širića i Djedovića, nastavila se privođenjem Šprajcera, dok je za sada posljednji koji je upoznao rešetke s pogrešne strane, Nenad Pralija.

U pritvoru cijela momčad iz Splitovih kancelarija

Uhićenjem omiljenog i po poštenju poznatog bivšeg sportskog direktora Splita ("Hajdučkog srca" za igračke karijere), bivšeg tajnika kluba Špira Barbarića i knjigovotkinje Snježana Blažević, koja je vodila klupske knjige za vrijeme natjecanja RNK Splita u 2. i 3. ligi "zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela davanja mita i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju", u prijevodu, "sumnjivog" načina na koji je Split brzinom svjetlosti preskakao stupnjeve natjecanja, bolno su progledali mnogi koje su zaslijepili pisci "splitskih nogometnih priča iz davnina", koji su jednakim žarom slavili "kontroverznu" braću koja je uskrisila klub. Zbog toga vrijedi podsjetiti na napisano u ljeto 2010., kad su, ponavljamo, svi osim Indexa slavili klub koji se prometnuo u trećeg u zemlji:

Žužulov Split je radnički, koliko je Ahmetovljev Šahtar rudarski

Splitski novinari su posljednjih dana stvarali atmosferu oko navodnog "rivalstva" Splita i Hajduka, što je iznimno smiješno, jer ta dva kluba su posljednji put bili suparnici u istoj ligi prije 50 godina, pri čemu su se pričale priče iz davnina o "radničkom" Splitu i režimskom Hajduku, koje bi imale svjedočiti o razlikama između dva gradska prvoligaša.

Istina i rivalitet su mnogo prozaičniji; Hajduk trenutno nije režimski nego NK Kerumski, dok je Split blizu "Anarhu" i "Radničkom klubu" koliko je Ahmetovljev Šahtar klub rudara iz Donjeckog bazena. Trenutno pun stadion u Parku mladeži je gradski đir koji će trajati jednu sezonu, a klub će biti u Prvoj ligi onoliko dugo koliko Slaven Žužul bude "pituravao" tunele.

Pitajte navijače dalmatinskih trećeligaša kako se "RNK" uspinjao do višeg ranga

RNK Split ima zgodnu, buntovnu povijest za zakačiti se, ali posljednjih godina to je klub koji je na čudne, ne baš radničke i anarhističke načine preskakao niže razrede hrvatskog nogometa. Danas ih cijela Hrvatska slavi kao primjer uzorne organizacije i poslovanja, kombinacije biznismena s vizijom (braće Žužul) i lokalnih zanesenjaka (Katalinić, Pralija, Butorović), ali bolji poznavatelji prilika na "hrvatskom nogometnom jugu" se itekako dobro sjećaju kako je to Split u galopu preskakao niže lige: Skandaloznim, neviđeno sramotnim suđenjem na štetu suparnika, ali i ponajprije zbog toga što jedini ima uvjete - stadion za igranje u višoj ligi pa bi došao do elite i da je bio 6. u drugoj ligi. Gazda kluba Slaven Žužul nije ništa htio prepustiti slučaju u veranju do prve lige pa je organizirao klub u svim segmentima; od "dobrih odnosa" sa sucima, do dovođenja provjerenih trenera i igrača.

Od treće lige do Londona preko "leševa": Zmaja i Raštana

Nakon ovog podsjećanja, red je i za jedno osobno: Potpisnik teksta se kao Makaranin jako dobro sjeća Splitovog "strelovitog uspona kroz niže rangove", konkretno, treću ligu u sezoni 2008/09, gdje su upravo makarski Zmaj i Raštane (klub iz istoimenog mjesta pored Zadra), bili žrtve neviđeno tendencioznog suđenja na njihovu štetu, a u korist "radničkog" i "anarhističkog" Splita: Zmaju su suci besramno, na njegovom terenu, u derbiju protiv Splita pokazali tko smije u drugu ligu, a tko ne.

Dok je u prvom dijelu prvenstva suđenje bilo podnošljivo, kada su Split i njegovi "suradnici" na terenu vidjeli da se Zmaj i Raštane ne žele predati, krenulo je nešto nezamislivo čak i u nižim ligama: U drugom dijelu prvenstva Splitovim konkurentima sude suci iz Splita. Međutim, suci iz Splita sude i Splitu! Eto kako je klub iz treće lige i opskurnih terena počeo svoj uspon do vrha hrvatskog nogometa i hrvanja s Premierligašima u Europa ligi, a sve uz ode doajena splitskog sportskog novinarstva klubu i onima koji ga vode i uz blaženi zaborav metoda koje su pri tome primjenjivane i koje sada izlaze na vidjelo.