LJUBIMAC NAVIJAČA Dinama iz Ukrajine šalje nedvosmislene poruke prema Maksimiru da bi se htio vratiti u klub u kojem se proslavio, postao reprezentativac Hrvatske i izborio transfer u Arsenal.

 

Dinamu ne nedostaje napadač, jer ih ima dosta, ali mu ove sezone, kada nikako ne može zabiti u Europi, dok mu vrh HNL-a bježi za šest bodova, itekako fali rasni golgeter koji će zabiti preko 20 golova po sezoni.

Eduardo da Silva to je radio prije 11 godina i nema sumnje da bi isto, posebno u hrvatskim natjecanjima, uspijevao i u jeseni karijere, a ove zime, točnije zadnjeg dana ove godine, ističe mu ugovor sa Šahtarom, pa se zato priča o njemu u Dinamu zakotrljala upravo sada.

 

I dok dinamovci jedva čekaju da omiljeni Dudu opet dođe u drugi dom i domovinu, pozivamo vas da povodom željenog povratka onog koji je u četiri sezone za Dinamo zabio 93 gola, odaberete najboljeg napadača u zadnjih 25 godina.

 

Goran Vlaović 

 

Za Dinamo je igrao samo dvije godine, točnije dvije pune sezone, te prvo ratno neregularno prvenstvo Hrvatske, ali je i u tako kratkom vremenu, u 114 nastupa postigao čak 89 golova, te je u obje sezone koje je proveo u HNL-u, bio najbolji strijelac, 1992/93 postigao je 22 gola, a iduće čak 29. 

 

 

Definitivno jedan od najvećih napadača Dinama ne samo od hrvatske samostalnosti, nego i u povijesti kluba. Sa 165 golova je na trećem mjestu vječne tablice strijelaca, iza Franje Wölfla i Augusta Lešnika, ali ispred velikana Slavena Zambate i Dražana Jerkovića. Odlično je surađivao s Vlaovićem, koji mu dok je vladao hrvatskom golgeterskom tablicom nije prepuštao njen tron, pa se Cvitanović u dvije sezone igranja s njim morao zadovoljiti s 15 i 27 golova. Ali, Vlaovićevim odlaskom u inozemstvo, Cvitanović postaje najbolji strijelac HNL-a dvije sezone zaredom: 95/96 s 19 golova, a 96/97 zabio je 20 i tako bio ključan u osvajanju dvije uzastopne duple krune. Blistao je i u Europi: nezaboravne su njegove predstave i golovi Newcastleu, dva Partizanu, hat-trick Grasshopperu, pa je šteta što je bio u inozemstvu dok je Dinamo igrao u Ligi prvaka.

 

 

Nije dosegao golgeterske visine dvojca koji je u Dinamo došao iz Osijeka, jer u šest godina, koliko je proveo u dva navrata u Dinamu (1997-2001, 2007-09) postigao je 60-ak zgoditaka, ali je nezaobilazan kada ističemo najvažnije napadače Dinama od hrvatske neovisnosti. Najbolji strijelac HNL-a 1999/2000 i 2000/01 s 21 i 20 golova, te osvajač devet trofeja s Dinamom. 

 

 

Tijekom oba njegova boravka u Dinamu (2000/01, 07-09) putevi su mu se ukrstili sa Šokotom. Kao i Tomi, Boletu Topa prva gaža u Maksimiru bila je na vrhuncu, a druga u smiraju karijere, kada su dovedeni da u duetu zamijene Eduarda, ali su umjesto toga potjerani. Balaban je za Dinamo postigao 33 gola i osvojio po tri prvenstva i kupa. Ako zbog navedenog ne zaslužuje mjesto u ovom društvu, onda mu je tu svakako mjesto jer je posao života Zdravka Mamića, čiji uspon i posljedično preuzimanje Dinama, koji je zadnjih deset godina klub njegove obitelji, kreće upravo Balabanovom prodajom u Aston Villu za 6 milijuna funti.

 

 

Poput Balabana, Olić je završio na Maksimiru jer je bio mladi i efikasni napadač kluba koji je zaprijetio dominaciji Dinama u Hrvatskoj. Zagreb je 2002. uz 21 gol Olića, najboljeg strijelca HNL-a, senzacionalno postao prvak, a njegov golgeterski junak je tog ljeta zapeo u blatu hrvatskog nogometnog robovlasništva. Mamić ga je naumio dovesti u Dinamo koliko god da košta, ali je više ponudio Hajduk, pa je priču zakomplicirala i Rijeka, da bi Reno Sinovčić zagrmio kako mu je dosta cjeloljetne trakavice i da će Olića poslati u Zadar. Oni koji su se tome smijali kao dobroj šali nisu bili u pravu, jer zadarski svemoćnik polagao je znatan dio prava na mladića kojeg su svi htjeli, a ubrzo je otkriveno kako vlasničke udjele u Oliću ima i niz ostalih junaka našeg doba. Iako su njegovog impresarija vozali u gepeku, a njega iz kluba u klub, na kraju je završio u Dinamu, gdje je sa 16 golova opet bio najbolji strijelac lige i osvajač prvenstva, nakon čega se spasio bijegom u Moskvu.

 

 

 

Alžirac je već četvrtu sezonu u Dinamu, što znači da ga se s obzirom na prodajnu orijentaciju kluba i kolodvorsku fluktuaciju igrača na Maksimiru, mora smatrati starosjediocem. Iako nije "čisti", nego krilni napadač, od dolaska je ključni igrač u ofenzivi Dinama. Istina, bira utakmice, ali njegove brojke u 141 nastupu za klub - 57 golova i 40 asistencija - govore dovoljno zašto je u ovom izboru.

 

Šećer dolazi na kraju. Znamo da je najomiljeniji, ali vaši glasovi pokazat će i je li najbolji napadač Dinama otkako klub igra u samostalnoj Hrvatskoj.