VALDAS DAMBRAUSKAS postao je novi trener Hajduka nakon što je Uprava smijenila Šveđanina Jensa Gustafssona. Tri kola u kojima je Hajduk osvojio samo jedan bod bila su dovoljna da Jakobušić i Nikoličius reagiraju i zamijene Šveđanina Litvancem.

Kako su Litvanci nedavno surađivali u Gorici, a prije toga u Žalgirisu, od dolaska Mindaugasa Nikoličiusa na mjesto sportskog direktora Hajduka Dambrauskasa se često spominjalo kao potencijalno rješenje za klupu Bijelih. On je u međuvremenu bio trener dugogodišnjeg bugarskog prvaka Ludogoreca, stoga je bilo nejasno je li Litvanac otvoren za povratak u okruženje koje je rezultatski i financijski na nižoj razini.

Ne treba zanemariti koliki je trenerskom egu izazov preuzeti velik klub koji tako dugo nije osvojio titulu, zbog uvjerenja da može postati onaj koji će mu je konačno donijeti. Ipak, očito su poznanstvo s Nikoličiusom te uspomene na vrlo uspješnu suradnju u Gorici i Žalgirisu presudili pa je Dambrauskas došao u Split i upravo bi ta litvanska veza trebala biti glavna snaga novog Hajduka.

Ozbiljni uspjesi

Dambrauskas je trenersku karijeru započeo u nogometnim akademijama Fulhama, Manchester Uniteda, a posebno treba istaknuti onu Brentforda. Poznat po svom vlasniku, profesionalnom kockaru Matthewu Benhamu, Brentford je jedan od predvodnika ekstenzivnog korištenja raznih oblika matematike, statistike i analitike u modernom nogometu. Brentford godinama svoju priču gradi u potpuno drugačijim okolnostima od kluba po kojemu je Dambrauskas postao poznat u Hrvatskoj - Gorice, no ideje su usporedive.

Da bi Gorica debelo nadmašila očekivanja, opstala u prvoj HNL, borila se s ekipama u vrhu tablice, a zamalo izborila i sudjelovanje u kontinentalnima natjecanjima, bilo joj je potrebno nešto što ostali nemaju. Jedna od tih stvari je upravo "brentfordovska" analitičnost koja se lako prepoznaje u Dambrauskasu i njegovom stožeru. Takve odlike nije lako pronaći u hrvatskoj nogometnoj kulturi, Dambrauskas je to sa sobom ponio iz Engleske.

Najočitije se to vidjelo na skautingu kojim je Gorica redovito za mizeran novac pogađala s potpuno anonimnim igračima iz svih dijelova svijeta i Hrvatske pa ih zatim preprodavala po nekoliko puta većim cijenama, ali bilo je vidljivo i na terenu. Dambrauskas je u Gorici primarno koristio 4-2-3-1 sustav te je igrao progresivan, napadački i moderan nogomet, ali je istovremeno bio fleksibilan i prilagođavao se jačim ekipama poput Dinama. Nadogradio je postojeći sustav Sergeja Jakirovića time što je poboljšao igru u posjedu pa Gorica i do danas igra gotovo identičnim stilom, oslanjajući se na njegove mehanizme. Poputno je otključao Kristijana Lovrića koji je postao jedan od najboljih igrača HNL-a, a zaslužan je i za razvoj nekolicine mladih reprezentativaca Hrvatske, poput Babeca, Mitrovića, Krizmanića i Špikića.

S Goricom nije osvajao trofeje, no učinak od 54% pobjeda te samo šest poraza u 30 utakmica na klupi je impresivan za klub te veličine. Duplu krunu je osvajao u Žalgirisu, a zatim su trofeji došli i u Ludogorecu, s kojim je obranio naslov prvaka Bugarske. Početkom sezone Ludogorec se kvalificirao u Europa ligu te je bio uvjerljivo prvi u domaćem prvenstvu, stoga je i dalje nejasno zbog čega je tako brzo prekinuta suradnja.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Prema dosadašnjoj karijeri, Hajduk je dobio trenera koji iza sebe ima uspjehe u nekoliko različitih okruženja. Vodio je mlade reprezentacije Litve, osvajao trofeje u Žalgirisu i Ludogorecu - najjačim ekipama svojih država, dok je u Gorici s vrlo limitiranim resursima podigao klub koji je nedavno tek ušao u prvu HNL do borbe za mjesta koja vode u kontinentalna natjecanja. U međuvremenu je gubio glavne igrače, a razvijao mlade i anonimne. Za razliku od dva prethodna Hajdukova trenera, već dobro poznaje hrvatski nogomet koji se nije puno promijenio otkad ga je napustio, a Hajdukov kadar bi trebao odgovarati njegovoj filozofiji i stilu igre. Po svemu sudeći, Hajduk je dobio trenera koji je idealan fit.

Problem Hajduka nije u tome je li trener dobar ili loš fit

Hajduk je prošlog tjedna objavio strategiju za budućnost kluba u kojoj je postavio očekivanja izuzetno visoko - biti dva puta prvak u narednih šest godina te gotovo svake sezone igrati jedno od tri kontinentalna natjecanja i tamo biti rezultatski konkurentan. Ništa od toga nije napravio 16, odnosno 11 godina, no, prema očekivanjima, trebao bi u sljedećih šest. Zatim je došao poraz od Slavena, Gustafsson je dobio otkaz, a momčad je preuzeo Dambrauskas i na predstavljanju izjavio: "Ovaj klub zaslužuje biti u Europi. Imamo tri natjecanja i Hajduk mora biti tamo. To je naš zadatak i moramo ga ispuniti. Ne obećavam ništa, ali u budućnosti ćemo vidjeti Hajduk u Ligi prvaka. Ne znam koliko brzo, ali ovdje smo kako bismo radili na tome.” Time je potvrdio strategiju kluba, ali i rezimirao problem Hajduka.

“Ne znam koliko brzo.” To su riječi kojima ipak želi smanjiti odgovornost i reći da ciljevi jesu visoki te da za njihovo ostvarenje treba vremena. Vjerojatno puno više vremena u odnosu na očekivanja navijača i očekivanja oni kojih su te ciljeve sami postavili. A vrijeme je nešto što Hajduk već dugo nema.

Hajduk je napravio vrlo dobar posao u ljetnom prijelaznom roku i ozbiljno pojačao igrački kadar koji je bez ikakve dileme najbolji u posljednje vrijeme, a sada je doveo i ozbiljnog trenera o kojemu najbolje govore njegovi uspjesi. Spreman je za borbu za drugo mjesto s Osijekom i Rijekom, no da bi bio prvak, potrebni su kontinuitet, doza sreće i činjenica da ostatak vrha liga ne smije biti toliko dobar kao sada. U prijevodu, potrebne su izvanredne okolnosti, kakve je imala Rijeka prije pet godina kada je uzela jedini naslov Dinamu od 2005. godine. U europskim natjecanjima Hajduku su, također, potrebne izvanredne okolnosti jer mu je koeficijent toliko mali da će u narednim sezonama morati preskočiti ogromne prepreke da bi se uopće kvalificirao u Konferencijsku ligu.

Hajduk, a zatim i Dambrauskas na predstavljanju, nisu si učinili uslugu.

Sasvim je moguće da Hajduk ovu sezonu završi na četvrtom mjestu jer su Osijek i Rijeka također ozbiljne ekipe s odličnim trenerima. Time bi narušio bilo koju od točaka strategije, ne samo zbog rezultata već i zbog potencijalnog gubitka najboljih igrača koje vjerojatno neće moći zadržati u takvim okolnostima. Moguće je i da Dambrauskas ove sezone ne pobijedi tri utakmice zaredom protiv, primjerice, Šibenika, Gorice i Slaven Belupa, kao Gustafsson.

Onda će se vidjeti koliko zaista Dambrauskas ima vremena.