U PONEDJELJAK je u 65. godini preminuo Zlatko Kranjčar, bivši hrvatski izbornik i Dinamova legenda. Tim povodom u suradnji s YugoPapirom donosimo tekst iz Dinamovog vjesnika iz 1980. godine, objavljen nakon što je Cico postao kapetan Dinama.

Odnedavno je Dinamova kapetanska traka na ruci dvadesettrogodišnjeg reprezentativca Zlatka Kranjčara. Nema sumnje, sasvim zasluženo.

Plavi as je prošle teške jeseni pokazao sve odlike potrebne za pravog vođu momčadi, uvijek uzornog ponašanja, besprijekorno čiste igre čiji je jedini cilj nadigravanje, zaista je zaslužio da nakon odlaska Velimira Zajeca u JNA preuzme tu počasnu dužnost.

Kranjčar je prošle jeseni svojoj otprije poznatoj kvalitetnoj igri dodao i neobično važnu odliku - borbenost. Njegove sjajne igre nisu mogle izmaći ni saveznom selektoru pa je dobio i mjesto u našoj izabranoj jedanaestorici. Iskoristio je tu priliku maksimalno.

Na utakmici s Ciprom u Novom Sadu postigao je i dva efektna zgoditka. Bio je nezadrživ, glavni pokretač svih akcija plave navale, jednom riječi "mozak" navalnog reda. Igrao je baš tako kako je igrao i cijele protekle jeseni u Dinamu, gdje je također dao efektnih i lijepih zgoditaka.

Nadarenost Cice Kranjčara zapažena je već davno, dok je još bio među pionirima. Sada je već šestu sezonu u našoj prvoj momčadi a nedavno je, eto, postao i jedan od najmlađih kapetana plavih.

Jer nekada su, prisjetimo se, tu čast dobivali mahom stariji iskusni igrači poput Mirka Kokotovića, Branka Plešea, Franje Wolfla, Ivice Horvata ili Tomislava Crnkovića.

Cico Kranjčar ima tu prednost da je iako mlad, već vrlo iskusan igrač s velikim brojem važnih susreta iza sebe. Po prirodi optimist, vedre naravi, duhovit, inteligentan i druželjubiv, ujedno je i vrlo omiljen među svojim drugovima u momčadi, koji ga ne samo cijene zbog zavidnih igračkih mogućnosti, nego i vole.

Protekla jesen, možemo to slobodno reći, bila je po onom što je pružao na terenu samo nagovještaj svega onog što taj mladić još može dati. U njemu su zaista velike mogućnosti, u stalnom je usponu, pa nije čudo što Dinamo, a i reprezentacija od njega očekuju i mnogo više.

Ne zna za drugu boju osim plave

Uz velike igračke osobine, Cicu krase i one najdivnije ljudske vrline - skromnost i jednostavnost. Pravi je zagrebački dečko - dobro odgojen, uvijek pristojan, iako sposoban i za pokoju vragolastu šalu ili doskočicu. Vole ga jednako suigrači, publika, prijatelji a i protivnici, pa je nakon Zajeca zaista najpozvaniji da u novom prvenstvu na terenu predvodi plave.

Iako igrač inspiracije i temperamenta, s izuzetnim instinktom, nikada ne dopušta da ga akcije toliko ponesu da zaboravi konačni cilj. Uvijek je maksimalno koncentriran i zna majstorski gospodariti sobom i loptom.

Cico Kranjčar je jedan od onih naših igrača koji ne zna za drugu boju osim plave. Ponikao u Dinamu, razvio se ovdje u igrača zavidnih mogućnosti, ne propušta pri tom nikada naglasiti da je plava sredina jedina koju voli i u kojoj želi igrati.

Dinamova sudbina i njegova je, nakon pobjeda veseli se poput djeteta, a porazi ga iskreno bole, pogotovo ako su nezasluženi. Cico je poznat kao izvanredno fer igrač. Nikada nikog nije udario, iako je sam često bio udaran. Za grube protivnike ima jedan svoj recept: nastoji ih smiriti tipično svojim duhovitim primjedbama i često u tom uspijeva.

Kao odličan tehničar, dribler i precizan pucač, brz, vješt i okretan, nikada se nije morao služiti nekim drugim sredstvima, osim nogometnih.

Takav dragulj poželjela bi svaka i najveća momčad.

Našem novom kapetanu i njegovoj momčadi poželimo na kraju mnogo uspjeha u proljetnom nastavku, u koji Dinamo starta bez većih ambicija, ali sa željom da opet stvori stabilnu i jaku momčad, koja će na jesen ponovno moći s izgledima krenuti trnovitim putem što vodi do naslova prvaka.