Foto: T. Brdjanović / Index

MIRKO FILIPOVIĆ ide u japanski ring 14. listopada. Protivnika još čeka, a u međuvremenu zvjerski trenira. Radi još nešto; obračunava se sa svima onima koji mu stoje na putu prema ostvarenju planova. Aktivirao je i svoj Facebook profil, a početkom rujna s fanovima je podijelio sljedeća razmišljanja:

"Evo me opet, uspio sam uloviti profesionalnu tipkačicu (jedno novinarsko piskaralo) jer ću ja opet izgubiti par sati na pisanje.

Da se referiram na predzadnji status i zahvalim na svim porukama podrške. Više od deset godina se borim s jednim te istim stvarima, raznoraznim predrasudama, raznoraznim budalama, a na svojoj koži sam se uvjerio da konkurencija među budalama nikada nije bila jača. Bilo je svega u mojoj karijeri, raznoraznih priča, te sam ovo, ono, da sad ne ponavljam sve što sam pisao prije i u pravu su svi koji su mi rekli da pustim budale neka pričaju i to stoji.

Ali, to vam je kao kada vam kaplje voda na glavu. Kap po kap. Prvih 15 minuta nećete osjetiti ništa, bit će vam zanimljivo, ali kako vrijeme protječe čovjek od toga poludi. A tko bi rekao, od kapljice vode. Tako vam je i s tim pričama. I sa svim ostalim što idu uz nekakvu slavu.

Mogao bih romane pisati o mojim doživljajima. Bilo je tu zaista svega i dobro da sam ja nakon svega toga normalan. Ne znam odakle da počnem. Od roditelja koji mi na silu guraju djecu od 2-3 godine u naručje da se slikamo, a djeca vrište jer ne znaju tko sam i što sam i zašto bi se trebali slikati. Roditeljima je to super. Pa onda likovi koji su me vidjeli na televiziji, kojima mogu biti biološki otac pa mi se obraćaju kao da smo zajedno čuvali t-rexove i u Vijetnamu ratovali.

Pa raznorazni jebivjetri koji mi svako malo dolaze sa "genijalnim" poslovnim idejama i to barem jednom mjesečno, te bi radili neka energetska pića, a bez da ulože kune, pa bi u Japanu ovo, ono, a ja to trebam sve naravno organizirati i spojiti s ljudima pa ako se zaradi, a ako ne nikome ništa osim što sam ja otegnuo jaja. Pa su onda tu likovi koji svako malo ulete s nekom demo snimkom pjesme na koju bih ja "trebao" izaći uoči borbe i onda to, ako postane hit, para ko' pljeve, a ako ne, ja opet ispao konj. Ne trebam reći da su to pjesme treća liga zapad, ma katastrofa…

Pa onda raznorazna pisma koja mi dolaze što kući, što u lokal, pa presretanje na ulici i dijeljenje raznoraznih savjeta, a ako me išta nervira onda je to kada mi netko nepozvan dijeli savjete. Dobijem nervni slom u sekundi. To sam ja sa svojom mamom davnih dana prošao kada mi je znala iz čista mira udijeliti naramak savjeta. Onda sam jednom rekao dok me savjetovala da se bojim…'Bojim se da te ništa nisam pitao', rekao samo joj.  A to mi se i dan danas događa, ali ne više s mamom, već s raznim likovima koji mi iz čista mira šalju poruke i dijele savjete. Tako kada nekome odgovorim sa "bojim se" neka znaju čega se bojim.

S druge strane, ima toliko divnih ljudi da se ponekad pitam jesam li ja zaista ičime zaslužio tu pažnju i simpatije s kojima me obasipaju. I to mislim bez i malo patetike. I ti ljudi (Vi) su mi davali snagu svih ovih godina da preživim sve okršaje, da zaližem sve rane. Toliko za sada, javim se uskoro. Pozdrav svima!"