Foto: Cropix
Video: Damir Horvatović

PRVI dani 2013. godine vratili su skijašku elitu na Sljeme, devetu godinu zaredom. Zagrepčanima, i dobrodošlim gostima, na tri dana su otvorena vrata drugačijeg svijeta, koji ne poznaje krizu, prazne novčanike i stezanje remena, svijeta u kojem i gubitnici dobivaju, a pobjednici postaju kraljevi i kraljice.

Najbolje skijašice i skijaši svijeta doveli su Svjetski kup u Zagreb, uz Moskvu jedinu metropolu na karti FIS-a, a domaći su im se navijači odužili fantastičnom atmosferom, za koju su i sami sportaši rekli da je jedinstvena. Tako su Hrvati još jednom potvrdili ugled najboljih navijača na svijetu, osim ako pitate predsjednika UEFA-e Michela Platinija, no skijaška publika s onom nogometnom nema nikakve veze. Tisuće koje su stajale uz slalomsku stazu zbunjeno su odgovarali na pitanja za koga navijaju ne znajući za ijedno drugo ime osim Tine Maze i Ivice Kostelića. Jasno je da se većina stigla samo dobro "zabavati" (slo. zabavljati. op.a.), barem na mjestima gdje je snijeg prelazio u blato, kad su prave zimske radosti rezervirane za one koji si ih mogu priuštiti.

Organizacija je dovedena do savršenstva, složio se s nama i Ante Kostelić. Od vožnje autobusom iz centra Zagreba do vrha Sljemena, hrane i pića, novinarskih i navijačkih prostora, pa do zabavnog i sportskog dijela programa, sve funkcionira besprijekorno. Možda i predobro za hrvatske uvjete. Poznato je da Snježna kraljica ima drugi najbogatiji nagradni fond u Svjetskom kupu, a nigdje drugdje novac ne dobivaju baš svi koji završe utrku.

Nije ni narod ostao gladan i žedan. Organizatori su podijelili 18 tisuća porcija graha i sendviča, 11 tisuća hot-dogova i 40 tisuća šalica čaja. Sljemenom je navodno tijekom ženskog i muškog slaloma prošlo 25 tisuća ljudi i za svakoga je bila osigurana zastavica i kabanica. Njih 3000 uživalo je u blagodatima "zlatnog" i "platinastog" statusa, koji im je osim mjesta na tribinama osigurala parking, prijevoz i luksuzne obroke u šatorima do dugo u noć. Cijena? Od par stotina do par tisuća kuna po osobi.

Paradirale su dame u bundama, uglednici, političari i raznorazne "posvuduše", dok je s razglasa treštao festival duhovitosti.

"Ti si Blažičko, kao juha iz Paltinuma, pričaš sto jezika", poručio je Phat Philly legendi sportskog novinarstva, dok je ovaj najavljivao Giovannija Kostelića. Pa potom i sljemenski "Gangnam style". Najveći glazbeni hit u povijesti ipak je bolje "legao" nego smiješna urbana klupska verzija pjesmuljka "Koliko nas ima, čovječe, koliko" (!?) ili Dinamove navijačke "Boja mojih vena". Pjesma koja ismijava način života južnokorejske kvazi-elite, zapravo nikada nije bila prigodnija, samo što to hrvatski "lumpenproletarijat" nije shvatio. Kao što ni Blažičko nije shvatio da Japanac Naoki Yuasa nema nikakve veze s Gangnamom. Možda je zato uz njegove taktove i sletio sa staze u drugoj vožnji.
 
Ministar Željko Jovanović, osvjedočeni ljubitelj "alternativnih" oblika nastave, tvrdi da smo svjedočili velikom sportskom i turističkom događaju koji pokazuje kako funkcionira sportski menadžment i ugostiteljstvo. "Na tome moramo učiti", kaže ministar. A čemu nas je Sljeme moglo naučiti?

Da je lako organizirati veliki sportski događaj kad iza sebe imate rastrošnog gradonačelnika kojem nije žao ni kune za svoje megalomanske projekte? Da je novac Zagrepčana još jednom otišao u privatne džepove ugostitelja, prijevoznika, redarskih službi i drugih partnera skijaškog saveza? Da je nekad omiljeno zimsko izletište pretvoreno u privatnu zabavu za odabrane i to usred zimskih praznika, na obično jedine dane u godini kada se Crveni spust zabijeli?

Organizatorima treba čestitati na savršeno odrađenom poslu, a obitelji Kostelić zahvaliti što je skijanje isključivo njihovom zaslugom stiglo baš na zagrebačku goru. Istina, Zagreb je "besplatno" dobio reklamu koja se emitirala u 20-ak zemalja svijeta, no scene sa Sljemena mogle bi gadno prevariti nadobudne turiste koji zbog prekrasnih kadrova s Medvednice u Zagreb stižu na zimski odmor, a onda otkriju da njihovo "odredište iz snova" ne postoji. Do danas, devet godina od prve utrke na Sljemenu, Grad Zagreb odbija napraviti procjenu isplativosti cijelog projekta. No, bez rezerve najavljuje nove utrke i u narednim godinama, barem do 2017. dokad su u kalendaru FIS-a.