Screenshot (Youtube)

HILAL EDEBAL zvala se treća putnica u automobilu u kojem je sedmog lipnja 1993. godine smrtno stradao Dražen Petrović. New York Daily News objavio je prije dvije godine njezinu priču, a mi vas podsjećamo na nju na 20. obljetnicu nesreće u kojoj je stradao "košarkaški Mozart".

>>> NA INDEXOVOJ TEMI ČITAJTE O DETALJIMA IZ KARIJERE DRAŽENA PETROVIĆA POVODOM 20. OBLJETNICE NJEGOVE SMRTI
 

Edebal je u nesreći gotovo potpuno izgubila pamćenje i tek nedavno je shvatila da je nesreća u kojoj je ona izgubila pamćenje ista ona u kojoj je smrtno stradao Dražen. A automobilu se našla jer je tadašnja Draženova djevojka Klara željela društvo na autopoutu od Munchena do Frankfurta, gdje su zajedno pokupile Petrovića na aerodromu.

"Zašto je Petrović, čovjek takvog statusa i bogatstva, morao putovati iz Njemačke za Zagreb baš automobilom, a ne avionom? Zašto sam ja morala baš tada biti u Njemačkoj umjesto u SAD-u, gdje sam studirala i igrala košarku? Zašto sam ja morala izgubiti karijeru a Dražen život, dok je vozačica uskoro mogla nastaviti svoju košarkašku i karijeru modela? Na koncu, je li Dražen prošao bolje od mene? Odnosno, bi li za mene bilo bolje da nisam preživjela?", pitanja su koja si Turkinja rođena u Njemačkoj svakodnevno postavlja.

"Dražen je poginuo, i to je užasno, ali da je preživio pitam se kakav bi život mogao imati. Kad pogledate automobil, jasno vam je da ne bi mogao nastaviti karijeru. I pitam se kako bi podnio činjenicu da više ne može igrati košarku."

Pokušala se ubiti skoko sa 17. kata zgrade

Edebal se tijekom rehabilitacijskog procesa pokušala ubiti skokom sa 17. kata zgrade.

"Nisam planirala skočiti zato da se ubijem. Željela sam se probuditi iz sna. Mislila sam da ću, kad skočim, prestati sanjati ovu moru."

Dobiva poslove kao kvalificirana prevoditeljica koja u jeziku i pismu savršeno barata turskim, njemačkim i engleskim jezikom. No, ubrzo nakon zaposlenja slijede otkazi.

"Sve zbog mozga. Otpuštaju me jer ne mogu zapamtiti sadržaj telefonskih razgovora, niti osobe s kojima sam razgovarala. Zaboravljam na poruke koje bih trebala prenijeti. Ne želim se predati jer želim raditi. Premlada sam za mirovinu. Bijesna sam jer je ovo što mi se događa prokleto nepravedno. Nisam vozila automobil, a ovako patim. Bila sam košarkaška reprezentativka. Od tog sam posla mogla živjeti. Šteta. Petrović i ja bili smo puno, previše premladi. Sve je moglo biti drukčije."