Foto: Ferragamo

NIJE istina da vrijeme liječi sve. S Ozom sam prekinula prošli tjedan i od tada mi je svakim danom sve gore i gore. Da što manje patim i cendram Rita me povukla na Mljet. Prijatelji, između ostalog, i služe da te pokušaju izvući iz gabule. Nemam nikakav prigovor na ovu otočku izolaciju. Tu je raj na zemlji. Sunčano je i toplo, ali ne kupam se. Ujutro i navečer kao vuk iz priče o sedam kozlića s utezima u trbuhu prošećem oko benediktinskog samostana gdje smo smještene. Malo jedem, slabo spavam i jedva dišem. Naprosto, nisam ok. Život mi je stao zbog Oza i ne znam što ću. Ni s njim, niti bez njega, ja ne mogu dalje.

Kotrljam se

"Jesi bolje?", zapitkuje me Rita peti dan nakon raskida. Vidi se iz aviona da sam još dezintegrirana i jadna, stoga odšutim. Imam sobu s pogledom pa se zabuljim u more. Pokraj restorana Melita upravo pristaje brodić s turistima. Lica su im nasmiješena. Govorim  kako se u dokumentima Mljet susreće pod raznim nazivima, ali Rita me prekida: "Hej! Što radiš od sebe?", pita i unosi mi se u facu . "Ništa.", tupo odgovaram. "Skidam se s njega." "Jebote, ti još pleteš o Ozu", govori mi. Tip ima drugu. Saznala si, otišla na vrijeme i nema beda. Sad okrećeš novu stranicu. "Kao da je to lako", objavim. Rita zove da prošećemo i pričamo o nečem drugom. Ja neću. Svatko od nas ima blistavih trenutaka, a moji su trenutno na dnu i ne želim da drugi skuže kako se jedva kotrljam uokolo. "Ljudi sve vide. Nisu glupi.", kažem joj. "Eva, pliz", nagovara me. Barem da se okupamo. "Ne mogu danas. Nemam snage.", priznam.

Pismo

"Zašto plačeš?",  zabrinuto me promatra. "Zbog Samo jednom se ljubi. Taj film ima tužan kraj", objasnim. Rita šuti i diže rolete koje sam spustila na sve prozore. More i nebo su još uvijek vani. Sunce obasja sobu i moje lice. Prošlo je 8 dana otkad sam napustila Oza. "Napisala sam mu pismo", govorim i pružim joj ispisani list. Ona pročita i zagrli me. "Ubit ću te ako mu ovo pošalješ!", kaže. "Ok", složim se. "Ne znam što mi bi da napišem kako ga još uvijek volim." Rita skrati priču objavom da će mi popodne poslati neku gospođu. Začudim se pitajući kako i zašto, a ona me podsjeti da bih kao terapeut ja trebala pomagati drugima, ali negdje sam se pogubila zadnjih dana pa sve više izigravam bolesnika. "Rita, ja sam na godišnjem", pokušam se izvući. "Svejedno, draga. Neću ti dopustiti da se utapaš u depresiji".  
      
Maya

Ušla je u moju sobu kao nalet vjetra. Nenadano i bez kucanja. Ta starija gospođa. Rekla je da se zove Maya, da joj se ime piše s ipsilon umjesto s "j", a da u Nepalu to znači ljubav. Ništa mi nije bilo jasno. Zbog izgleda, prije bih je nazvala Karmen. "Ti si Eva Rebrov", pitala me. "Da.", rekla sam. Zanimalo je bavim li se psihoterapijom, imam li ordinaciju na 10. katu zagrebačkog nebodera i mogu li promijeniti njezin život u nekoliko seansi, ako joj dosadašnji ne valja. "Bez problema". tvrdila sam. "Zašto onda ne pomogneš sebi?", bila je direktna, a ja sam zašutjela. Nisam znala odgovor. "Sjedni", ponudila je. Poslušala sam i sjela. "Što se dogodilo?", bila je izravna. "Muškarac.", odgovorila sam. Pukla sam zbog njega. "Nađi drugog", predlagala  je. Pun ih je svijet. Za ljetnu avanturu, za seks. To je ljekovito. Klin se klinom izbija. Pa ćeš zaboravit ovoga, smiješila se. "Ne želim sve muškarce, već samo jednoga", govorila sam kao neka šiparica. "Ok. Onda idemo na plan B. Radna terapija", objavila je. "Molim? O čemu vi to?", trudila sam se shvatiti. "Dođi sutra u 7 ujutro na terasu restorana Melita". "Ma nema šanse, pokušala sam" . "Nemoj zakasniti", rekla je i izašla iz moje sobe.

Novi život

Bio je prvi kolovoz i na terasi sam se nacrtala točno u 7. "Novi život započinjete danas", rekla je Maya i podijelila nam konobarska odijela. Bila su tu još dva momka i jedna cura. Odjenula sam crnu suknju, bijela košulju kratkih rukava i crveni prsluk preko. Nije mi loše stajalo. Maya nas je rasporedila po restoranu. Mene je stavila da budem na terasi. "Ali ja ne znam raditi taj posao. Razbijat ću vam čaše", paničarila sam. Približila mi se govoreći da ponekad imamo potrebu da sve opet ima smisla, da čaše u priči nisu najvažnije i da ću na terasi biti 5 dana da razmislim o tome kako živim svoj život, jesam li ondje gdje želim biti i radim li ono što želim raditi. 'Tu ćeš zaboraviti Oza', tvrdila je. I krenulo je. Rano dizanje. Oblačenje uniforme. Primanje narudžbi. Trčanje s pladnjem po terasi. Otkrivanje napojnice. Piš pauza. Ručak s osobljem. Pranje suđa. Postavljanje pitanja. Ko će prati sutra? Razvijanje konobarskog instinkta. Pa opet buđenje. Rano dizanje. I tako 5 dana zaredom. Nisam bila stvorena za taj posao, ali nakon radnog dana zaspala bih kao beba. Oza nisam zaboravila, ali misli o njemu su se prorijedile. Bilo je ljekovito. Nakon 5 radnih dana Maya mi je čestitala. Čitav pothvat bio je za moje dobro pa sam umjesto novca kao naknadu dobila Simpa broj s iznosom od 100 kuna na kartici. Nije bilo loše. 
 
Tomo

U mom životu Tomo se pojavio u dva navrata ovog ljeta. Uočila sam ga kod babe u Jesenicama kad je postavljao Samsung klimu. Ubrala sam da je stasit, to jest i macho i turbo. Šetali smo taj dan Gospom od bezgrešnog začeća do starog groblja, ali ništa više od toga. Zvao me na piće, a ja nisam otišla. Poslije me na jedrenjaku Romanca upozorio da je Oz šarlatan. Nisam povjerovala, a trebala sam. Danas je sjedio u restoranu Melita. Pridružila sam mu se za ručkom. Bila je tu i neka ekipa. 'Udrit ćemo prvo po kamenicma', rekao je, a ja sam prihvatila. Startali smo s onima na ledu pa su krenuli rezanci s mušulama i oborita riba. Ne znam koliko sam čega pojela, ali bilo je previše bjelančevina i dovoljno crna vina da me zamanta. Tomo je zvao da tu večer dođem na Romancu. Na brodu će biti promocija nove vatrene vode i karaoke party. Pristala sam doći. Izgleda da sam napokon zaboravila Oza.

Mučnina i žeđ

Nakon ručka uhvatila me lagana mučnina. Odlučila sam je ubiti snom. Nije bilo šanse da odustanem od odlaska na brod. Bit će zabavno, a i Tomo me tamo čeka. Spavala sam puna tri sata. U sumrak me probudila žeđ. Usta su mi bila suha. Popila sam nekoliko čaša vode, na brzinu odjenula haljinu plus štikle samo da stignem na vrijeme. Romanca je bila usidrena ispred hotela Odisej. Na brodu se okupilo simpa svijeta. 'Lijepa si', rekao mi je Tomo kad sam došla. On je bio kapetan broda, muzika je treštala, ali meni je bila konstantna muka pa sam se samo na pola smiješila. Da mi bude bolje drmnula sam vatrene vode i to nekoliko puta. Slika broda, ljudi i svega uokolo ubrzo mi je lagano titrala pred očima.

Između dvije vatre

Već mi se mutilo kad sam ga vidjela. Bio je to Oz. Preplanuo, visok, crn. Uobičajeno zgodan u svijetloplavoj košulji. "Ne, to nije moguće",pomislila sam. Mora da sam se napila. Naprezala sam se da jasnije vidim. Lik je bio stvaran i išao je prema meni. "Ti si moj deja vu", promrsila sam održavajući se na nogama. Već viđeno je sve to. Pojaviti se na partiju  tek tako i ući u moj život. Uspio je u Omišu prije mjesec dana, ali ne može na istu foru dvaput. "Bježiš od mene", čula sam ga. Umjesto odgovora još sam popila. "Tko je tip?", pitao je za Tomu. "Moj novi dečko", rekla sam i krenula. "Stani", viknuo je Oz. "Htio sam ti objasniti ono od prije neki dan", pokušao je, a ja sam ga prekinula govoreći da je gledao previše nastavaka serije 'Laži mi' i da neće meni prodavati te jeftine trikove. Stajala sam na tren između dvije vatre, a onda odlučila. "Nemoj mi više prilaziti", rekla sam mu i pokušala krenuti prema Tomi. Nakon toga, ne sjećam se jasno, ali tlo mi se izmaklo pod nogama. Padala sam u nesvijest. Netko je viknuo "Brzo, liječnika", pa su me tumbali na nosilima, povraćala sam, bockali su me injekcijama. Naposljetku, probudila sam se u sobi hotela Odisej. Oz je sjedio blizu mog kreveta. Infuzija mi je kapala u venu. "Rekla sam ti. Ne želim te više vidjeti", govorila sam. Ne poznajemo se! Jesi čuo? Ipak, Oz nije odlazio. Liječnik je tvrdio da sam se otrovala hranom. Spominjao je neurotoksično trovanje školjkama što na sreću nije bilo smrtonosno. "Bit će ona dobro", rekao je Oz i dotaknuo me po obrazu.