Foto: Louis Vuitton

SLUČAJNOSTI nas određuju. Nisam o tome razmišljala silazeći s autoceste u Šestanovcu, ali narednih pet dana me uvjerilo u tu misao. Parkirala sam ispred vile Petrina koja je na moj užas bila zaključana. Mesingana ograda sa šiljcima, katanci na vratima, a uokolo ni žive duše. Sjela sam na zvono i ništa. Uhvatio me očaj. Vozila sam 4 sata iz Zagreba, bivšem dečku prepustila Hilton u Dubrovniku da bi došla tu na selo i poljubila vrata. Dnevni najam vile bio je  400 eura što uopće nije kikiriki. Platila sam sve unaprijed. Što sad da radim? "Ti si Eva Rebrov", pita me baba u crnini. Odnekud se pojavila, s putnom torbom. Tek što sam klimnula i ona i torba su u mom autu. Dok se vozimo govori mi da ne brinem, jer ću ljetovati na ljepšoj lokaciji. Farbaju sobe u Petrini pa ćemo do Jesenica u još bolju vilu odakle se vidi more. Treba nam po ure do tamo i za uzet daha prvo ćemo svratiti na kavu.

Upoznat ćeš visokog crnog muškarca

"Vidim ti u očima. Upoznat ćeš visokog crnog muškarca", tvrdi mi baba. "Koliko visokog", nakačim se na priču. "Preko metar i 90", govori dok pijucka veliku kavu s mlijekom. Meni se šire zjenice. Kad bi barem bilo tako. Sjedimo u kafiću dok zalazi sunce. Kako zna, pitam je. Iz iskustva, kaže. A nedavno je operirala mrene s oba oka pa jasnije vidi svijet oko sebe. Smijem se. Mora da mi na čelu piše da sam jučer prekinula s tipom pa me ona želi utješiti. Sjetim se gajbe rajčica koju treba dobaciti negdje. Baba zvrcne nekog na mobitel da i to riješimo.

Stipe

Za pet minuta u kafić ulazi frajer. Došao je po rajčice. Visok je, crne kose i tužnih očiju. Zgodan je, moglo bi se reći. Mršav. Tih. Možda je on taj o kojem baba govori? Prilikom upoznavanja smiješim se i držim ruku u njegovoj malo duže nego što bi trebalo. Zašto? Mora da se zove Adam. Ja sam Eva. Mogla bih ga voljeti do kraja života, pomislim. Glupost! Ali mogla bih. Jedino njega. Baba me drmne rukom u rame i otrijezni. Trebamo krenuti. "Ma koji Adam", govori mi u autu. Lik se zove Stipe. I po njenom, nisam mu se trebala smiješiti. Sad će nas zasipati voćem svaki dan. Iz Šestanovca se u koloni spuštamo na Jadransku magistralu. Pada ljetna noć i ja ugledam more. Sjetim se Stipinog pogleda. Ima tu kemije. "Nije on za tebe", tvrdi baba. Prolazimo Omiš, a ja je gledam ispod oka. Mršava je, u crnini, malo pogrbljena. U kinu je bila dvaput u životu, kupala se u moru prije 40 godina, ali sve zna. I ja joj povjerujem kad kaže: "Tebi treba onaj pravi! Da te voli i razumi!"           

Gazda

Vila u Jesenicama je predivna. Nova je, namještaj je ludilo, sva je u bijelom i vani i unutra. Noć je pa se odozgo more samo nazire, ali sve miriše na ljeto. Kuća ima bazen. U njemu je voda tirkizno plava. Na ulazu mene i babu dočekuje Gazda. On je njezin nećak. Naočit muškarac, visok, crn bez previše kose, uzrasta oko 45. Razveden, slobodan, bogat. Inženjer koji je radio vani. Njegova firma proizvodi beton i u tome je drugi u Dalmaciji. Nas dvoje se nađemo kraj bazena te večeri. Ponijela sam svoje prijenosno računalo. I on je sa svojim bio tamo. Kupala sam se, nije mi smetao. Baba je donijela večeru. Nešto smo razgovarali on i ja, bilo je ugodno, jeli smo, surfali po netu, i to je bilo to. Narednih dana smo šetali Gospom od bezgrešnog začeća, što je glavna ulica u Jesenicama pa sve do groblja gdje smo gledali zalazak sunca. Treću večer me je uhvatio za ruku. "Ti sanjaš leptire, jel tako", pitao me. Klimnula sam, ali u trbuhu nisam osjetila ništa. Nije bilo kemije. Pustio mi je ruku, još malo radio na računalu i otišao u krevet. Bila sam cyber udovica i prije nego što me poljubio. Važnije od mene bilo mu je računalo i odlazak na spavanje. Ali morao je tako. Njemu je sutra radni dan. Iza ponoći baba i ja smo sjedile kraj bazena. "A kad ću njega upoznati", pitala sam suznih očiju. "Ovih dana", rekla je, a ja sam je korila da laže. Njega nema. Nigdje ga ne vidim, a njezin nećak je santa leda i nije onaj pravi. Baba je rekla da to zna, ali da ništa ne dobivam time što paničarim. "Sjedi, jedi, plivaj, spavaj", rekla je tvrdeći da će se sve posložiti. I to onda kad se najmanje budem nadala.         
 
Tomo 

Svi koji su držali do sebe bili su negdje. Moja najbolja frendica Rita išla je slušati Fat Boy Slima na Zrće. Od tamo se udostojila poslat SMS tipa da do bola uživa i da ćemo sve što se događalo isecirati kad se vidimo. Neki likovi su pohrlili na Europe Future Fashion vikend u Splitu ili na  koncert Dine Merlina u Opatiji, a čak su i moji starci bili na Operi pod otvorenim nebom na Jarunu. Obavijestili su me da je stan u Splitu prazan i da iz Jesenica mogu tamo. A ja? Meni se ništa nije događalo. Popila sam babinu priču i čekala princa na bijelom konju. On u Jesenice nije dojahao. Jela sam kozji sir i blitvu, kupala se u bazenu, spavala kao top i družila se s Gazdom. Ubrala sam da je vrag odnio šalu kad sam na TV-u odgledala Puls nacije Branimira Bilića. Morala sam se pokrenuti. Kako je riknuo rashladni uređaj u vili, neki lik je to došao popraviti. Zvao se Tomo i bio je turbo kao Samsung klima od 3,5 kw s inverterom. Preplanuo, visok, crn. On me pozvao na piće, ali baba se upetljala i doslovno ga potjerala iz kuće. Gledala sam je u čudu. Ona definitivno nije htjela da budem sretna. "Onaj pravi svijetli u mraku", rekla mi je. Nisam joj više vjerovala. Objavila sam da sutra idem u Split. 

Oz

Ujutro sam spremila stvari. Okupala se u bazenu i nešto pojela. Baba me prije odlaska zamolila da joj skočim do Omiša po dva jastuka od perja. Nisam odbila. Sat vremena poslije nosila sam jastuke kraj štandova s voćem. Nastala je frka i panika. Netko je vikao da su opljačkali banku. Nisam shvatila ozbiljnost situacije pa mi je metak prozujao kraj uha i probio jastuk. Svemir se zgusnuo. "Spusti se", čula sam muški glas. Ukopano sam stajala dok me on nije bacio na tlo i zaklonio svojim tijelom. "Misliš da si toliko fatalan", pitala sam ga. "Mogla si poginuti", tražio je da se ne mičem dok ne prestanu pucati. Bila sam prikliještena pod njim. Poslije sam otresla prašinu i nabavila novi jastuk. Dopratio me do auta. Rekao je da se zove Oz. Nisam vjerovala. "Hoćeš osobnu", nudio je. Smijala sam se. Bio je visok, crn, malo prosijed, uzrasta oko 40. "Vidimo se", rekao je dobitnu rečenicu. Nisam znala ni gdje ni kako.      

Još ovu noć

Kad sam se vratila u vilu lepršala sam. Baba nije dala da odem dok ne ručam. Gazda je molio da ostanem još samo večeras jer je DJ party u restoranu Zvizdan, na plaži. Pokušao me poljubiti tim povodom. Izmakla sam se pa mi je usnama uspio dotaknuti samo obraz. "Ti možeš ovdje ostati koliko hoćeš! Čitavo ljeto", rekao je. Prihvatila sam biti tu još ovu noć. Samo da on dolje ne ide sam, a da ja možda naletim na Oza. Baba je imala oko sokolovo. Ništa joj nije moglo promaći. Pitala me kakav je. Rekla sam da ne znam ništa nego da se zove Oz. Ona se zagonetno nasmiješila govoreći da je taj htio studirati filozofiju pa je završio pravo, bavio se politikom, a onda postao netipični javni bilježnik kojemu ni to nije bilo dovoljno. Sve je napustio i sad drži restoran u Omišu i Zagrebu. "A ja mislila da je anesteziolog", bubnula sam. Baba je vrtjela glavom govoreći da me taj odmah zamantao.   

On svijetli u mraku

Uvečer sam se upakirala u svoje najbolje izdanje. Gazda i ja smo bili u Zvizdanu prije ponoći. Pili smo neki alkohol. DJ party je bio u jeku. Onda sam ubrala. Oz je bio tamo. Gledao me. I ja sam njega gledala. Prišao mi je, naravno. Imao je bijelu košulju koja je pod svjetlima reflektora mijenjala boju. "Ti svijetliš u mraku", rekla sam mu. "Sviđaš mi se", šapnuo mi je na uho. On je bio taj, znala sam. Više nije bilo povratka. Gazda je previše pio pa ga je Oz prebacio doma. Stavili smo ga u krevet. I baba je spavala. Ne znam kako, ali nas dvoje smo se našli u bazenu. Poljubio me. Meni se svidjelo pa sam uzvratila. Ponio me onda iz vode komentirajući kako mi super stoji mokra pripijena haljinica. Na mobitel mi je pustio neki miks dalmatinskih pjesama. Prepoznala sam "Jedan dan života" Miše Kovača kad mi je dotakao grudi. Htjela sam reći da uspori, ali kao da mi je netko bacio koprenu na mozak pa uopće nisam mogla razmišljati. Mišo je super. Uvijek upali. Popustila sam. Na nebu je bio pun mjesec. Život je lijep, a ovo možda nije samo seks, pomislila sam i htjela s Ozom otići u krevet. Ali upalila su se svjetla oko bazena. Baba nas je zatekla. On se smiješeći udaljio. Rekao je da će me nazvati. Baba mi je pružila ručnik. Pitala sam zašto je to učinila kad je on pravi. Tvrdila je da zbog toga ne treba odmah otvoriti karte i poseksati se na prvom dejtu. Ako je pravi, on će mene tražiti u Splitu, Zagrebu, ako treba i na Marsu. I sve će se posložiti u savršenoj harmoniji svemira. Da bar! Jer nemam njegov, niti on moj broj mobitela.