Foto: H&M

MARKO me vodio na neku predstavu u ZKM pa smo nakon toga završili u Krivom putu. Shvatila sam o čemu se radi tek kad smo sjeli za stol. Markova cijela ekipa, uključujući najbolju prijateljicu Martinu o kojoj sam toliko slušala, svi su bili tamo. I čekali zvijezdu večeri. Ne znam što bi mi bilo draže – da sam znala da idem na zvanično upoznavanje ili ne. Dečki su bili jako simpatični, a njihove bolje polovice, odnosno dvije koje su tamo bile, nešto manje. Klasika. Ali lako za sve njih, Martinu je trebalo pridobiti. Prijateljica iz djetinjstva, važan dio Markovog života, ako ne i najvažniji. Na prvi pogled simpatična cura, duge crvene, kovrčave kose, stalno nasmijana. Trudila se jako oko mene, ali osjetila sam kako me skenira svaki put kad je mislila da ne gledam. Pokušala sam sebe staviti u njenu kožu i zamisliti kakva bi ja bila da Vedran nekoga dovede. Nadam se da bi bila ok, ali to ne mogu nikako znati jer moj prijatelj jednostavno nije sposoban ostvariti dublji odnos od seksa za jednu do dvije, eventualno tri, večeri. Tako da ne znam. A kad frendice dovedu dečke, to je ipak malo drugačije. Žene se uvijek strože kad treba ocijeniti drugu ženu.

Ako ništa drugo, sada mi je bilo jasno kako Marko gleda na naš odnos. Koliko god to bilo lijepo, mene je uhvatila muka. Što sad? Sad i ja trebam vratiti istom mjerom? Upoznati ga sa svojima? Ostaviti četkicu kod njega, dobiti svoju ladicu, ključ? Gledala sam ga preko puta sebe, tako sladak i nasmijan, jednostavno je bio savršen. Sve je bilo na mjestu. Ponašao se kao po udžbeniku. Nisam mogla objasniti koji mi je klinac?

"Šta ćeš popiti Petra?", prekinuo je moju muku Krešo, Markov najbolji prijatelj kojeg je  djevojka  jedva puštala da dođe do riječi pa me skoro prepao kad je progovorio. "Tekilu molim te. Duplu.". Dečki su moj izbor popratili s oduševljenjem. Cure nešto manje. Martina me i dalje promatrala. I smješkala se svaki put kad bih je pogledala. A ja sam samo redala tekile. I razmišljala o tome kako je sve lakše nakon par čašica. Pa sam navukla i Martinu da popije koju. Kao, moramo nazdraviti. I onda je sve bilo ok. Nakon sat i pol smo i Martina i ja bile toliko "vesele" da smo postale glavna atrakcija za stolom i šire. Više nije bilo važno što imam na sebi i kakva sam. Napokon smo se počeli zabavljati.

U nekom trenutku, dok smo hodale prema wc-u, Martina me uhvatila za ruku i rekla:"Činiš mi se skroz ok. Drago mi je da si došla. Nakon Tatjane sam mislila da više neću doživjeti da Marko nekoga dovede u društvo. Ni da se veže za nekoga. Tako da mi je jako drago. Ali pazi, ako ga zajebeš, udavit ću te golim rukama. Samo da znaš." Rekla je to toliko ljupko da se jednostavno nisam mogla naljutiti. Štitila je svog prijatelja kojem se očito dogodilo neko sranje i to je bilo ok. Na stranu činjenica da ja nisam znala da je Marko toliko ozbiljan oko našeg odnosa, ali tko je ta Tatjana? Osim lagane, posve neobjašnjive  doze ljubomore koju sam osjetila, ubijalo me to što ne znam što mu je napravila. Ali skužila sam, čak i onako pijana, da nije trenutak da to pitam.

Pa sam nazvala Evu. "Eva, jebote, on ima neku fatalnu iz prošlosti. Neku koja mu je slomila srce. Napravila je neko gadno sranje.", mumljala sam joj u slušalicu. "Petra, o čemu pričaš? Gdje si? Jesi ti to pijana? I što je najvažnije, s kim si uopće?". Bila sam sama sebi smiješna još dok sam sve to izgovarala. Već je bila prošla ponoć i nisam mogla vjerovati da sam probudila Evu zbog takve gluposti. "Evice, sorry. Pijana sam. Popila sam puno tekile. S Markom sam i njegovim prijateljima. Sve je ok, zovem te sutra.", na brzinu sam se opravdala i spustila slušalicu. Kad sam se vratila za stol, Marko me zagrlio, poljubio i rekao kako je vrijeme da krenemo doma.
"Vodi me u McDonalds, nije mi dobro. Moram nešto pojesti.", kukala sam u autu. "Dobro, pijano moje. I samo da znaš, moji te prijatelji jako vole. Ako ništa drugo, možeš popiti skoro koliko i oni."

Nakon toga se više ne sjećam ničega. Ni kako smo došli doma ni kako sam završila u krevetu. Ujutro mi je glava pucala. Marko je skuhao juhicu i umirao od smijeha. "Za sve ovo si ti kriv. Tako me dovesti prijateljima bez upozorenja. Šta sam drugo mogla nego se napiti?", kukala sam. "Ok. Onda te sad upozoravam da večeras idemo Kreši na rođendan." "Ok. Može, kad mi lijepo kažeš na vrijeme.", objasnila sam i vratila se u krevet. Nakon 10 minuta nekog polusna, kao da me pogodio grom. Pa ja imam date večeras sa Lukom M.! Date na koji sam jako željela ići. I što sad da radim? Što da otkažem i kako da to točno napravim? Glava mi je i dalje pucala. Odlučila sam još malo odspavati. Kasnije ću sigurno biti pametnija.

Prethodne kolumne Petre L. pročitajte ovdje.