Foto: Instagram, Ilustracija Index, Ilustracija Index

Tjedan osmi

Utorak

Moja ljetna praksa završava ovaj tjedan. U petak letim u Los Angeles na 8 dana gdje imam nekog dalekog rođaka i jeftine turističke namjere. Također i završavamo veliki update naše aplikacije i Jillian od mene traži da kontaktiram sve najveće medije u Americi. Imam veliku tremu dok pišem pedeset različitih verzija članaka u kojima se spominje Hitlist, a koje bi mogle zainteresirati CNN, Buzzfeed, Gizmodo i ostale. Apple nas također želi staviti kao najbolje nove aplikacije na naslovnoj stranici i moram napraviti prezentaciju za Jillianin i Jenniferin veliki sastanak sa New York Timesom oko mini-partnerstva. Imali smo timski sastanak ranije oko toga što bi mogli ponuditi i tražiti od Timesa i uvrstili su neke moje ideje. Koliko sreće imam s poslom gdje me žele učiti, a k tome me pitaju za ideje koje i uvažavaju? Na nekom drugom mjestu bih možda kuhala tisuću i jednu kavu i kladila se sama protiv sebe s kojim uredskim alatom mogu prerezati žile. Možda i najgori trenutak da prvi put pitam da odem mrvicu ranije (na vrijeme) s posla jer sam odavno kupila karte da vidim mog najdražeg Drakea. Dobro, šutim i radim dalje i molim se da će me Najdraži čekati. I doista je čekao, a frend iz Zagreba i ja smo uživali. I uletavali u kadar nekoj curi ispred nas koja je, bez pretjerivanja, 20 minuta kamerom snimala videe sebe kako recitira pjesme. Trenutno najveći glazbeni miljenik američke nacije je zajedno sa svojim mentorom Lil Wayneom izveo sve njihove pjesme, pa i najdražu Started From The Bottom koju žicam od svakog DJ-a u Zagrebu kog poznam i uz koju sanjam da ću jednoga dana imati kuću i tulum poput onog u spotu.

Četvrtak

Jillian mi je u zadnji tren prije polaska na sastanak s NY Times rekla - “Hej, potpuno sam zaboravila, želiš li možda ići s nama?” Mislim da sam složila najgluplji izraz lica i promucala “N-n-naravno!”. Čovječe! Dok sam otvarala vrata te povijesne institucije, zahvaljivala sam višim silama koje su mi rekle “Operi kosu dan ranije i obuci ovu najljepšu haljinu koju imaš.” Dočekuju nas top ljudi zaslužni za poslovni dio tih novina i pravim se da sam potpuno smirena dok nervozno spajam svoj laptop s njihovim projektorom i pričam o vremenu, pobogu. No sve prolazi glatko i uspješno za prvi razgovor. Kasnije nas Jennifer vodi po zgradi jer je radila nekoliko godina u marketingu Timesa i upoznaje nas s glavnim ljudima u njihovom modnom magazinu. Govorim im kako godinama nabavljam taj magazin u Hrvatskoj i urednica mi gura u ruke novi broj koji izlazi tek za nekoliko dana. Miruj srce moje. Danas mi je zadnji dan na poslu i napokon je sve sređeno. Mediji spremni, App Store spreman, samo ja nisam spremna. Srećem šefa tog cijelog tehnološkog inkubatora koji me grli i jauče kako će mi poslati poklon jer djelimo rođendan. Posljednji put pozdravljam svoju Madison Aveniju dok odlazim u Village gdje je Jillian priredila oproštajku. Došla sam u kafić misleći da ćemo samo se tamo podružiti mi iz firme, no ona je imala puno bolji plan. “Rekla si da veoma žališ što nećeš stići vidjeti stand-up show neki!” Otišli smo potom u Comedy Cellar u kojem su svi najbitniji komičari ikad nastupali - Seinfeld, Louis CK, Chris Rock i ostali... Iako je bila amaterska večer, kao gost iznaneđenja, na binu se popeo Jim Gaffigan, meni veoma drag komičar. Oprostila sam se sa najboljom šeficom ikad i otišla naći sa frendovima iz Zagreba kod kojih sam spavala zadnjih par dana. Dok sam se vozila preko pokislog bruklinškog mosta u žutom taksiju, zaustavljenog rukom u maniri prave njujorčanke, shvatila sam koliko je sve ovo savršeno ali i koliko mi fali obitelj i moji psi. Našla sam se sa dečkima i zajedno smo trčali Coney Islandom po pravom ljetnom nevremenu dok je topla kiša ulazila u svaku poru naših budalastih glava bez kišobrana. Savršen crescendo pred moj odlazak na drugi kraj kontinenta.

Nedjelja

Los Angeles, ajme šokova. Sunce! Palme! Prelijepe kuće! Drogeraši! Ne, stvarno, ovdje je svaka osma osoba vidljivo luda od metamfetamina i ostalih droga.

No lagani prelazak na drugu stranu ulice ih čini potpuno bezopasnima. Budući da sam htjela sačuvati novce i skoro nikoga nisam znala u LA-u, taksi me s aerodroma ostavio ispred kuće mog Couchsurfing domaćina. Doslovno iza ugla od Hollywood Boulevarda i Chinese Theatrea gdje se održavaju Oscari. Joseph se javio na moj oglas da tražim smještaj i ponudio da budem kod njega i njegovog bratića. Sa skeptićnošću i planom B na pameti, pristala sam i potpuno se isplatilo. Ispalo je da su dečki dobri studenti iz finih francuskih obitelji i da je Joseph uz studiranje i promotor u najboljim klubovima LA-a. Nudi smještaj ekipi jer planira veliki eurotrip iduće godine pa ovako sakuplja buduće domaćine. Iznajmljuju stan sa čijeg mi balkona pokazuje novu gigantsku kuću Justina Biebera koja je udaljena od nas nekih desetak minuta pješke. Idući dan odlazim na Hollywood Boulevard i kao najgori turist gledam samo u pod, u zvijezde koje nose imena najpoznatijih glumaca i izvođača. I potom se kao još gori turist prijavljujem za ono razgledavanje kuća poznatih. Hej, nemam vozačku ni auto, pa mi je to jedini način da se provozam Los Angelesom koji je prostorno GOLEM. Sa jednog kraja na drugi gradskim prijevozom treba barem 5 sati. Dok prolazimo u tom otvorenom mini-busu primjećujem (iako sam se zaljubila u New York i sve što on nudi), kako je u LA-u sve ljepše, čistije i nekako vedrije. Ljudi su bolje obučeni, ulice su šire, džepovi su puniji… Prolazimo ulicama s drvoredima palmi od kojih je samo jedna vrsta autohtona a sve ostale su uvezene iz Meksika i pored kuća kojima se ja s visokim pragom entuzijazma, ne mogu prestati diviti. Simon Cowell jadan čeka da prođemo kako bi izašao iz auta, no naš vozač (koji pritom ima sestru udanu u Hrvatskoj) ne odustaje i stoji dok ispraćamo nanerviranog Cowella u njegovu kuću na Beverly Hillsu. Penjemo se na Mulholland Drive s kojeg se pruža predivan pogled na dolinu prepunu viletina najmoćnijih ljudi showbiza i ispod poznatog znaka za Hollywood. Danas se održavaju MTV Video Music Awards, i svi turisti su u potrazi za poznatima. Joseph me vodi u Supper Club, među top 3 kluba u gradu. Pa da vidimo taj noćni život u Americi koji me do sad još nije posve oduševio! (op.a. a to šta me dočekalo, je bilo nešto o čemu smo svi moji prijatelji i ja mogli sanjati…)

Prethodne kolumne Perle DeMedici čitajte ovdje, a nju pratite na Instagramu!