Drugim riječima, onda smo iznenada shvatili da je mama točno znala što priča.

 

 

"A kako ti znaš jel je i nije. On je savršen!" I, jesi li na kraju završila s lošim frajerom, kojeg tvoja mama nije mogla podnijeti? Nisi!

 

 

Mame su nam uvijek lijepo govorile kako nije bitno što drugi misle. Onaj povučeni dečko iz srednje, s kojim se nitko nije družio, na kraju je ispao pravi ulov? Sve je moguće.

 

 

Ona je potajno znala da se nadaš da će ti to poći za rukom, ali je znala i da je to Sizifov posao i da će on uvijek ostati takav kakav je.

 

 

Eh, da smo barem slušale mamu, prije nego što smo tjedne, mjesece pa nažalost i godine provele natežući se s muškarcem zbog kojeg smo se osjećale loše, depresivno i na rubu živaca.

 

Svaki prekid donosio je isto - "ostat ću sama, jadna i s mačkama". Mama s druge strane nikad to nije pomislila, jer je znala da se sve stvari kad tad poslože na svoje mjesto. Samo treba biti strpljiv i ne srljati u nešto zbog straha od samoće.

 

Kad si bila mlađa, jedva si čekala da odrasteš. Sad kad si odrasla i doživjela neke stvari, sad bi dala sve da se možeš vratiti u djetinjstvo, kad je najveća interakcija s dečkima podrazumijevala sramežljive poglede na školskom hodniku. Sigurno ti je drago što ti je mama barem malo produžila to bezbrižno razdoblje.