Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

SRELA sam bivšeg u gradu, s curom. Bivšeg koji je, kada smo prekidali, bio "nespreman na vezu baš sad ali nazvat će me kad bude spreman jer me voli" i ostala sranja koja se govore kad ne želiš curi u facu reć da ima brkove. Cura mu je zgodna, kao što su Roberto cipele zgodne, i zove ga Sunašce, što je super nadimak za unuka dok ne navrši 6 godina, kasnije je samo čudno. I viče na njega, ne onako malo, u šali, nego onako kako vičeš na psa koji se popiškio u dućanu s cipelama. On je zaljubljen i žene se (znam da se ne kaže žene se, znam da to nije ispravno, ovo nije zadaćnica, ili je, onda sam ionako najebala jer svaki tjedan psujem tako da je to najmanji problem). Žene se. Čovjek koji prije 2 godine nije bio spreman na vezu. I znam točno zašto se ženi njome. Jer VIČE na njega!

Ne histeriziraj, vibriraj!

Prije 10 godina sam se družila samo sa dečkima - bila sam obrnuti Hugh Hefner. Osim što nisam imala para. Ni vilu. I nitko od njih nije spavao sa mnom za novce. Ni besplatno. Nije bilo seksa. Ok, Hugh Hefner je loš primjer. Dečki imaju poseban status: Za njih se misli da ne tračaju, da ne spominju cure na muškim kavama, da nikad ne kukaju o vezama - u stvarnosti, oni su naaaajveće babe na svijetu. Uzmite bilo koje 4 bake s klupice na rivi, pomnožite sa miljon (ti si najveći Hrvat i borac za pravopis, tvoja slika će jednog dana krasit Dom točnih riječi čiji ćeš ti bit predsjednik i vodit ćeš ljubav s novim izdanjima Bratoljuba Klaića), i još uvijek niste ni blizu onome koliko oni tračaju. Glavni punch za bilo što što žene naprave krivo: "Ova je psiho, odjebi to dok možeš". Prije 6 godina, frend je bio sa curom koja je htjela da joj pošalje poruku za laku noć, svaku noć. Žene: Aaaaww, slatko. Muškarci: Aaaaa, psiho! Jednog je cura molila da se dogovore za more na vrijeme, kako ne bi morali unajmiti apartman od neke stare babe koja je vjerojatno poštambiljala Isusov rodni list. Žene: Da, logično! Muškarci: Psiho! Jednog je žena izbola nožem… Ta je stvarno bila psiho. Muškarci imaju super argument za bilo kakvo čudno ponašanje kod žena: Ako ne radi nešto kako bi oni htjeli i ako osjete da postoji minimalna šansa da će ih cura tlačit - cura je psihopatkinja. U 19. stoljeću su žene vrlo često dijagnosticirali stanjem "histerije". Histerija je bila dijagnoza za bilo kakvo čudno ponašanje koje nije bilo objašnjivo medicinskim uzrocima. Liječila se vibratorom. Praksa je nestala (tj. komercijalizirana je i vibrator kupujemo same), ali praksa među muškarcima je ostala. Imaš malo čudnu curu koja želi da joj šalješ poruke prije spavanja? Nisi ti neromantično đubre, ona je histerična! Ostavi ju, to je jedini lijek. Nek si kupi vibrator.

Ljudi smo, dogovorit ćemo se

S godinama je moja kolekcija neprihvatljivih za vezu stvari samo rasla, a etiketa psiho cure postala ona koje se najviše bojim. Televizija nas odmalena uči da budemo savršene cure iz susjedstva: Zgodne, jednostavne, spontane, cure koje se ne brinu oko sitnica. One koje se brinu su psiho, a dečko nikad ne odabere psiho curu. Tako sam razvila cijeli novi niz vrijednosti: Monogamija je neizvediva (prevari me, nije bed, ja sam spontana ko i herpes koji možda dobijem od tebe); Neću ti poslat poruku kad mi fališ jer možda upravo gledaš pornić i ja te ometam, što kul cure iz susjedstva ne rade jer su previše zaposlene; Neću ti prigovarat što ti u frižideru stoji ručak koji je toliko star da cijeli stan smrdi na kanalizaciju - ako se onesvijestim kad otvorim frižider i lupim glavom o pod, nije bed, ja sam spontana i gledat ću na pad kao na novu avanturu. Možda na hitnoj na šivanju upoznam super zgodnu curu s kojom možemo imat threesome, ili se vas dvoje volite dok vam ja radim sendvič. Nije bed, svi smo spontana familija ovdje. I još kuham, perem, peglam - sve stvari zbog kojih ti familija govori da se možeš udat.  S jedne strane stvari koje bi trebala reć, s druge strane etiketa na kojoj piše psiho cura. Tako sam jedne hladne večeri, usred seksi spoja sa muškarcem koji nas voli neopterećene, shvatila da nema kondoma. "Odi sam po njih, ti si muško, prošeći do kioska!" - je rečenica koju bi rekla da imam jaja, al onda bi naš seks bio čudan (i ne bi mogla ostat trudna), ali to nije rečenica koju sam rekla. Otišla sam do kioska. U rozoj trenirci, usred noći, po kiši. Po blatu. Kroz šumu. Ok, ove zadnje dvije stvari nisu istina, ali ovo prvo je. Dok je gospodin grijao dupe i halao plejku, ja sam halala (najbolja riječ) akcijsku avanturu pod imenom: Kondomi - kako unazaditi ženski pokret za 100 godina. Tu je i tip zbog kojeg sam po najvećoj kiši ikad došla u Rijeku, sparkirala se u garažu i nazvala ga da dođe po mene jer nemam kišobran i bit ću mokra ako idem pješice njega. "Ma kaj ti je to, malo kiše, potrči" - kaže on iz udobnosti svog stana. "Ja sam vozila sat i pol da bi te došla vidjet, izvoliš se nacrtat ovdje s kišobranom ili idem nazad za Zagreb" - ne, čekaj, ostavila sam jaja u Zagrebu. Ma volim ja kišu. Neki ljudi osjete kišu, drugi se samo smoče. Bob Marley zna, idem trčat u zagrljaj svom junaku, pa nisam ja jedna od tih, psiho cura.

Čak i ako nisi psiho si psiho

U filmu takva cura uvijek dobije dečka. Ti odeš doma, čačkaš ostatke kokica koji su ti se zabili u zubno meso i sretna si jer će Metju Mekonahi cijenit svoju curu iz susjedstva koju je napokon osvojio. Zajedno su, ljubili su se na kiši i svirala je prekrasna mjuza, i njoj nije smetala mokra kosa. A onda se dogodi ono što ti ne pokažu nakon kraja filma. Metju nakon par mejseci skuži: Ej, ova cura ne radi ništa krivo! Kaj joj je?! Idem na kavu s muškim prijateljima koji znaju sve o vezama. "Moja cura je savršena: Ne prigovara mi, kuha, pere, čisti, seks je super, kaju da radim?!". Dijagnoza: To ne može bit, sigurno nije normalna. Sigurno glumi da nije psiho, što znači na samo da je psiho, nego je dupli psiho jer glumi da nije. Nađi si normalnu psiho curu, reci ovoj da nisi spreman za vezu. Bolje psiho cura nego PSIHOOO cura. I tako muškarci često završe sa pravom psiho curom. Curom koja mrzi njegove tenisice, ali za razliku od tebe koja ih prihvaćaš jer su njegove, ona će ga natjerati da ih baci. Curom zbog koje on odjednom više ne voli pivu jer je prava sreća u organskom kiviju, curom po koju će morati ići autom ako pada kiša, da joj se ne smoči uvojak kose, jer će tek onda bit sranja. Za koju će sam otić po kondome, a ni ne mora jer je ona već odabrala imena za njihove blizance čim su se upoznali.

Level 9

"To je zato što mi muškarci volimo lovit, a ove ostale cure su prelagan plijen" - kaže moj najbolji frend. Ove ostale, cure iz susjedstva su super, ali fali nešto. Fali im da ih netko tlači. Curu iz susjedstva je lakše ostaviti, naravno, jer muškarci imaju osjećaj da im ništa ne smeta. Išla po kondome, trčala bez kišobrana, ma ona je kul, neće se ljutit. Cure iz susjedstva su kao najniži nivo tetrisa: Zabavno je, lagano, za opuštanje, ali muškarci žele više. Jednostavna cura je kao ono slovo "L" koje skoro svugdje paše, i drago ti je da je tu. Ali većina muškaraca želi Level 9, sa krivo postavljenim kockicama, i ide ona ravna linija koju moraš okrenut uspravno a nemaš prostora.  Prebrzo je. Uzbudljivo je. Ako uspiješ, super, ako ne, ideš na početak i opet se vježbaš na laganim formama.

Poruka priče: Cure, ako želite da muškarac slini za vama, j**ite ga u mozak, i nek sam ode po kondome. Sretan vam Dan žena u petak!"