Foto: Ilustracija Index

KADA smo klinci, roditelji nas tjeraju da učimo i osposobljavamo se za život, a moja mama nije
bila ništa drugačija: "Moraš znati minimalno dva strana jezika, bez kompjuterskog znanja nemoj ni
razmišljati o poslu, čitaj lektiru, piši zadaću, pronađi neki hobi…" - atmosfera u kojoj sam odrasla
imala je smisla, a iako sam povremeno preskakala neke lektire, manje-više sam slušala mamine
savjete. "Nitko ne voli glupe cure koje samo dobro izgledaju" - uvijek me podsjećala, ali ovakvih je
mama očito sve manje.

Ovca je rođena!

Prije tjedan dana, igrom slučaja sam se našla u prodajnom centru jednog našeg mobilnog operatera. Na šalteru je stajalo dvoje zaposlenika: S desna, prekrasna cura od kojih 22 godine, lica koje bi bez problema moglo krasiti naslovnicu nekog modnog časopisa, i dubokog pogleda (za koji se kasnije ispostavilo da je dubok jer nema puno sadržaja iza rožnice); S lijeve strane stajao je simpatični tip, žgoljav, nesiguran i zbunjen, koji bi se svojom pojavom savršeno uklopio u seriju "Big bang theory". Došetala sam do cure i pitala ju poprilično jednostavno pitanje, u rangu onog kada u pekari prodavačicu pitaš da ti prereže kruh na pola, na što je ona spremno, i relativno bahato odgovorila: "To vam se ne može". Moje inzistiranje da se “to“ može njene je prekrasne smeđe oči pretvorilo u mutni puding od čokolade, a nakon nekoliko pokušaja da mi objasni zbog čega ne mogu dobiti ono što želim, autoritativno se okrenula prema kolegi i rekla: "Daj ju ti preuzmi", i vratila se onom što je radila kada sam ušla (vrtjela je kosu prstom i razmišljala o… vrtjela je kosu prstom). Prestrašeni kolega je polako ispunjavao moj zahtjev, a djevojka, nazovimo ju Ava (ne znam zbog čega, ali sviđa mi se to ime za nju), je i dalje zamišljeno vrtjela kosu. Pet minuta kasnije, u prodavaonicu je ušetao jedan stranac i obratio se Avi.

Day after yesterday

Stranac: Hi, I'd like to buy 1GB of Internet, please…

Ava: Vooooot, voooooot, ju vont Internets?! Hau hau, hev ju thing? (pod thing Ava misli na USB stick, koji zna izgovorit na hrvatskom, ali prijevod na engleski joj i ne i de najbolje pa prstima po zraku ocrtava mali pravokutnik, iznervirana činjenicom da ju stranac ne razumije)

Stranac: Excuse me?

Ava: O Bože, kak da mu objasnim, TIIING, TING! Ting?

Stranac: …

Ava: A jebemte glupog (pred klijentom, preda mnom), stik, stik, hev ju stik? (umjesto da jednostavno uzme jedan od sto USB stickova koje ima u ladici ispod pulta, ona i dalje po zraku ocrtava pravokutnik).

Stranac: Yes! I just need 1GB of Internet.

Ava: Du ju nid boun (jer kad ne znaš riječ na engleskom, dodaj američki prizvuk hrvatskoj i razumijet
će te). Boun, ju nid boun? BOUN?! (veći pravokutnik u zraku)

Stranac: I don't understand you…

Ava: (kolegi, koji nema ništa za radit, osim onog što radi za mene jer ona nije znala): Jebote, aj ga ti
preuzmi, kaj on brije!

Kolega: Sir, do you need to recharge your account?

Stranac (pomalo gospelski od oduševljenja): Yes! Thank you!

Ava (dok kolega vadi novi BOUN za stranca): Jeeeebote, kuiš ti njega. Jebeni stranac. Dođeš u stranu zemlju i ne znaš se sporazumjet, pa di to ima?! Idiot (jer na engleskom se idiot kaže drugačije pa ju stranac ne razumije).

Tko je tu glup?

Izašla sam van iz centra, jedva suzdržavajući potrebu da objasnim Avi kako je upravo ona stranac koji se nigdje neće moć sporazumjet, i kako bi vjerojatno umrla od gladi u Londonu usred pekare, a zadnje riječi bi joj bile: "Giv mi kifla, KIFLA glupačo!" Avina mama je vjerojatno imala drugačiju logiku od moje mame: "Ne treba ti znanje, samo budi lijepa (i vrti kosu na radnom mjestu)". Ne samo da ne zna engleski, Ava ne zna ni svoj posao, ali u njenoj glavi, ona je u pravu: Moj zahtjev njoj se učinio glupim, pa me proslijedila kolegi, stranac je idiot jer ne zna hrvatski, pa ga je proslijedila kolegi. Pretpostavljam da je na isti način i dobila prolaznu ocjenu u srednjoj školi, jer je sve ispite uredno prosljeđivala kolegama, koji su, oduševljeni činjenicom da im se tako lijepa cura obraća, spremno ispunjavali prazan papir dok je ona vrtjela kosu. Na kraju dana, Ava nije radila ništa, sve je napravio kolega, a ja sam se pošteno naživcirala slušajući ju kako masakrira jezik koji ja pokušavam usavršiti već dvadeset godina. Njeno sam ponašanje shvatila vrlo osobno: Prvo, zbog toga što se očigledno rugala kvalitetama koje mi je mama pokušavala usaditi tijekom djetinjstva, drugo, zbog toga što sam u srednjoj školi ja bila taj zbunjeni kolega i ispunjavala prosječno još četiri tuđa ispita iz engleskog nakon što bih dovršila svoj, i treće, zbog činjenice da postoji toliko drugih, nezaposlenih cura koje bi Avinog stranca riješile u dvije rečenice. Ali na kraju dana, Ava je opet bila u prednosti: Jest glupa, ali svejedno je dobila što želi bez da se za to imalo potrudila. Čovjek se ne može ne zapitati: Tko je tu u stvari glup?


Lijepa ili pametna?

Postoji ono jedno pitanje koje se često postavlja ljudima: "Bi li radije bio lijep i glup, ili ružan i pametan?" - moram priznati kako sam vrlo često razmišljala o tome. Upoznala sam dosta prekrasnih cura koje, iako su iznimno glupe, jako dobro prolaze u životu. Tu je Lara, koja unatoč činjenici da se hvali time da voli čitati Tolstojevskog, ima super posao u banci, Marta, kojoj možeš premjestiti Recycle Bin na desktopu i natjerati ju da zove tehničku podršku Toshibe, ali svejedno uspijeva raditi kao tajnica u jednoj informatičkoj firmi i stalno putovati na seminare sa šefom (koji je jako zgodan i vodi ju po cijelom svijetu), ili Alisa koja, iako se hvali time da ne zna kuhati i jednom je u kolač stavila 6 jaja (cijelih, u ljuski), ima super dečka koji ju obožava. Čovjek bi na prvu pomislio kako je stvarno bolje biti lijep, glup i bezbrižan. Glupost često podrazumijeva i manjak moralnog kompasa, što znači da lijepa cura upitne inteligencije svoje tulumarenje na jahti oronulih poduzetnika ne gleda na isti način kao ostale cure: Mnoge bi se teško pogledale u ogledalo nakon seksa za bogatim stričekom koji im može u najmanju ruku biti tata, ali ljepotica vidi sasvim drugačiji odraz. Vidi jahtu, Chanel torbicu koja opravdava sve gadosti koje je sinoć radila, i vidi svoje savršeno uređene nokte koji su odličan alat ako poželi vrtjeti kosu. Lijepa i glupa, ili ružna i pametna? Za nju uopće nema diskusije. Za mene isto nema, a ni za većinu mojih frendica. Mi smo uvijek za opciju B (iako se trudimo postići opciju C, koja znači lijepa i pametna). Ave ovog svijeta su lijepe i glupe, i možda trenutno uživaju u luksuzu koji podrazumijeva skupe poklone, raskošna putovanja ili jednostavno činjenicu da će netko obaviti posao umjesto njih, ali opcija Lijepa i glupa, kao i ugovori s mobilnim operaterima, ima sitna slova koja vraćaju stvari u perspektivu. Lijepa i glupa u kombinaciji s vremenom i gravitacijom postaje samo Glupa, pretplatnik (sponzor) raskida ugovor i uzima novu opciju Lijepa i glupa, a djevojci ostaje samo uništena kosa koju će vrtjeti prstima.