ČELNICI HSS-a govorili su u predizbornoj kampanji da su programski bliži SDP-u, njihovim biračima draži je SDP, a većina županijskih ogranaka i novoizabranih saborskih zastupnika javno je izrazilo želju da HSS koalira sa strankama lijevog centra. Pa zbog čega onda uopće pregovaraju s HDZ-om?

Kad se jednom sjedne za stol i HDZ-u, stranci koja tako očajnički želi ostati na vlasti, istresu programski zahtjevi, logično je očekivati da će ona na njih pristati. Kao što je logično da će HSS i HSLS, u želji da se dočepaju vlasti, odustati od dijela svojih zahtjeva. Čemu onda uopće pregovori, čemu sva ta gluma i prenavljanje? Ako im je SDP po svemu bliži, zbog čega uopće sjedaju za stol s HDZ-om?

Unatoč brojnim pokušajima, čelnicima HSS-a nikako ne uspijevaju objasniti kakve veze imaju programski zahtjevi (u kojima su bliži SDP-u) sa činjenicom da je HDZ relativni izborni pobjednik, s kojim oni navodno MORAJU razgovarati. Nitko im to nije naredio, nitko ih nije  prisilio, to ne stoji u Ustavu i zakonima, pa čak ni među dobrim demokratskim običajima na koje se danas poziva i staro i mlado. I što je najgore po njih, nitko im ne garantira da u pregovorima neće uspjeti. Naravno da hoće. A onda će biti svega i svačega.

Uopće nije upitno hoće li dvije strane u tim pompoznim pregovorima postići dogovor. Kao što je Josip Friščić u nedjelju, nakon svih prijetnji prije i za vrijeme kampanje, izjavio da ZERP ipak nije dovoljno snažan razlog zbog kojeg bi on eventualno napustio koaliciju s HDZ-om, tako je jasno da će s druge strane dobiti opipljivije ustupke: u obliku proračunskih sredstava, fotelja, možda i ukidanja nula promila, teme koju je ad hoc opet ubacio u pregovore.

Ne može se reći da vodstvo, članstvo, ogranci i birači HSS-a toliko žele koalirati sa SDP-om, koliko ne žele surađivati s HDZ-om. Drugim riječima, zbog koalicije sa SDP-om neće se raspasti stranka. Zbog koalicije s HDZ-om vrlo bi se lako mogla.

Sjetimo se što se prije točno deset godina dogodilo HSLS-u. Tada najveća opozicijska stranka raskolila se na pitanju suradnje s HDZ-om: predsjednik Vlado Gotovac protivio se bilo kakvoj koaliciji s tom strankom, predsjednik Velikog vijeća Dražen Budiša podržavao je koalicije na lokalnoj razini. Tu je definitivno puklo, stranka se raspala i do danas se nije oporavila. 

HSS-u bi se danas moglo dogoditi nešto slično. Prvi će pobjeći birači, slijedit će ih članstvo i lokalni ogranci, a kalkulira se i o tome da bi se mogli podijeliti i u Saboru među zastupnicima. HDZ-ov "usisavač" u iduće četiri godine na vlasti pretvorit će se zapravo u "centrifugu" koja je prožvakati HSS i ispljunuti ostatke. Jedno je doći na vlast. Sasvim nešto drugo iz nje izvući živu glavu. Uostalom, kampanja za iduće izbore počinje jutro nakon prebrojavanja glasova. HSS (i iritantno nevažni HSLS) mogao bi prekasno shvatiti da mu još nije svanulo.
 
Dakle, nakon svega navedenog, HSS bi trebao pronaći uvjerljivo objašnjenje zbog čega svoje programske ciljeve prezentira stranci koja joj uopće nije bliska, štoviše, za nju je veoma opasna. Friščić i Adlešić žele se osigurati u koalicijskom sporazumu kako im se ne bi ponovilo iskustvo iz 2000. godine. Neka pitaju Milorada Pupovca kako je Sanader poštivao njihov sporazum iz 2003. godine. Prve godine još nekako, ali ostatak mandata Pupovac je svako malo bio prisiljen javno konstatirati kako se ugovor ne poštuje. Sanader će sada na sve pristati. Sve će i potpisati. I što onda? Zar će onda HSS u želji da zadrži fotelje i sinekure, polako odustajati od tih svojih u kamen uklesanih uvjeta: od ZERP-a, referenduma za NATO, od nula promila...?  Ili će prvom prilikom istupiti iz koalicije i srušiti Vladu? E, taj film sigurno ćemo čekati. Neka Friščić i Adlešić napokon otvoreno priznaju da im je užasno stalo da dođu na vlast, i mi ćemo ih razumjeti. Neka se ne izvlače na nepostojeće demokratske obaveze i ne žongliraju programskim zahtjevima, kad svim znamo da ih ti silni principi sigurno neće zadržati u oporbi.

Da se razumijemo, u SDP-ovu dvorištu ne rastu maćuhice. I tamo ima nedorečenosti, sumnjivih egotripova (i egomanijaka), i Milanović bi se prvog siječnja iduće godine mogao predomisliti oko ZERP-a, ali od čovjeka koji je preko noći presudio Ljubi Jurčiću samo da pridobije koalicijske partnere, može se svašta očekivati. Doslovno, u smislu ustupaka. Ali taj SDP, kakav god bio, bliži je njihovu programu, jednako je blizak formiranju Vlade kao i HDZ, uživa veću potporu ostalih stranaka u parlamentu, a najvažnije od svega, na njega tipuju HSS-ovi članovi i birači. 

No, zapravo, kad čovjek vidi ovo prenemaganje, muljanje, ovu pompu Đurđe Adlešić i ljigavost Josipa Friščića, njihovu samodopadnost u situaciji kad s dva ili šest mandata postavljaju uvjete pred stranke koje imaju deset puta više mandata, onda vam stvarno dođe da pošaljete sve k vragu i zaželite formiranje Velike koalicije. Nije ni Mesić bio lud kad je to predložio. Znao je s kim ima posla.

Tomislav Klauški