NA POVRŠINI od 1,7 hektara u zapadnom dijelu Zagreba nalazi se Bolničko groblje Vrapče, jedno od manje poznatih, ali povijesno iznimno zanimljivih mjesta u gradu. Na njemu je tijekom desetljeća pokopano oko 3.500 ljudi, među kojima su bili pacijenti i zaposlenici psihijatrijske bolnice, članovi njihovih obitelji te stanovnici Vrapča i Kustošije.

Zemljište za groblje Klinika za psihijatriju Vrapče kupila je 1899. godine kako bi osigurala mjesto za ukop preminulih pacijenata koji su se liječili u bolnici. Groblje je s vremenom imalo približno 2.000 grobnih mjesta.

Galerija

Dok je njime upravljala bolnica, u održavanje groblja bili su uključeni i pacijenti. U sklopu terapijskih aktivnosti bavili su se hortikulturom i uređivanjem prostora, zbog čega je groblje desetljećima bilo neposredno povezano sa svakodnevnim životom ustanove.

Posljednji ukop obavljen je 1977. godine. Već godinu poslije, odlukom tadašnje Općine Susedgrad, groblje je službeno zatvoreno za daljnje ukope.

Bombardiranje bolnice odnijelo 46 života

Jedan od najtragičnijih događaja u povijesti bolnice dogodio se 14. ožujka 1945. godine, kada je u savezničkom bombardiranju poginulo 37 bolesnika i devet namještenika bolnice.

Na Bolničkom groblju nalaze se dvije zajedničke grobnice u kojima su pokopane žrtve tog bombardiranja. One i danas svjedoče o ratnoj tragediji koja je pogodila bolnicu pred sam kraj Drugog svjetskog rata.

Među poznatim osobama koje su bile pokopane na ovom groblju bila je i hrvatska slikarica Slava Raškaj. Umrla je 1906. godine tijekom boravka u bolnici u Vrapču. Njezini posmrtni ostaci poslije su premješteni na groblje u Stenjevcu, a 1999. godine ekshumirani su i preneseni u njezin rodni Ozalj.

Na bolničkom groblju posljednje počivalište pronašao je i dugogodišnji ravnatelj bolnice dr. Ivo Žirovčić, kojeg se smatra jednim od pionira i utemeljitelja moderne hrvatske psihijatrije.

Planirana crkva i memorijalna kosturnica

Bolničko groblje 1994. godine dano je na upravljanje Gradskim grobljima.

Početkom 1998., na inicijativu župnika Marijana Pavlovića, pokrenuta je ideja o izgradnji crkve i memorijalne kosturnice u kojoj bi bili objedinjeni posmrtni ostaci pokojnika s groblja.

Za gradnju pastoralnog centra raspisan je natječaj, odabran je izvođač te je izrađen izvedbeni projekt. Od realizacije se, međutim, odustalo nakon što su građani zatražili zamjenska grobna mjesta na Mirogoju.

Iste godine na snagu je stupio novi Zakon o grobljima. Prema njegovim odredbama, premještanje groblja ili njegova dijela moguće je najranije nakon proteka sto godina od posljednjeg ukopa. Budući da je posljednji pokojnik na Bolničkom groblju u Vrapču pokopan 1977. godine, ta odredba ima presudnu važnost za budućnost ovog prostora.

Mjesto koje čuva povijest zagrebačke psihijatrije

Danas je staro bolničko groblje skriveno u zelenilu Vrapča, daleko od svakodnevne pozornosti većine Zagrepčana. Vrijeme i priroda ostavili su trag na brojnim grobnim mjestima, no prostor i dalje predstavlja važan dio povijesti Klinike za psihijatriju Vrapče i razvoja psihijatrijske skrbi u Hrvatskoj.

Iza brojnih grobova nalaze se sudbine ljudi koji su dio života proveli iza bolničkih zidova, u razdobljima kada su psihičke bolesti bile obilježene još snažnijom društvenom stigmom nego danas.

Danas kroz groblje stazom, na kojoj se nalaze i klupe za sjesti, prolaze brojni šetači i biciklisti koji si time skraćuju put izmedu dva zagrebačka naselja