OSAM godina nakon smrti Franjo Tuđman iščeznuo je iz našeg kolektivnog sjećanja. U protekloj predizbornoj kampanji nitko ga se nije sjetio ni riječju, ni slikom, stranke ga nisu nudile, birači nisu zazivali, zamrla je priča o njegovu trgu u Zagrebu, a Ankica Tuđman godišnjicu smrti koristi tek za prodaju preostalih zaliha svoje knjige o životu s Francekom.

HDZ ga više ne spominje, a Ivo Sanader ne voli. Zoran Milanović kaže da ga voli, ali ne toliko kao Tita, dok je Ivić Pašalić doživotno Tuđmanu zahvalan na svemu što je učinio da se on danas može bezbolno iz politike prebaciti u biznis. Tuđman je jučer bio tu, a danas - puf! - nema ga više.
No, je li zaista tako?

Možda Tuđmana više nitko ne spominje, ni pod dobru, ni po zlu, ali neki elementi njegova političkog nasljeđa ipak su ukorijenjeni u našem političkom i društvenom životu. Evo recimo, HDZ se na ovim izborima iz profilirane demokršćanske stranke ponovno pretvorio u pokret. Kao leptir u gusjenicu. Sanader je tuđmanovski položio šapu na sportaše, na nacionalne simbole, na staro i mlado, muško i žensko. Sve hrvatsko bilo je HDZ-ovo.

Pored toga, na hrvatsku političku scenu na velika vrata vratila se dijaspora. Hrvati iz BiH zaboravljeni su onog trenutka kad je otišao Tuđman i osam godina živjeli su daleko od očiju i srca hrvatske vlasti. Sanader je čak raskolio hercegovački HDZ, ali u duhu svehrvatske pomirbe, dijasporu je u izbornu igru vratio SDP. Odnosno, mobilizirao ih je da se izbore za svoje pravo glasa na izborima i referendumima u Hrvatskoj, te tako pridonesu uvjerljivijoj izbornoj pobjedi HDZ-a.

Tuđman bi bio zadovoljan...

Tuđmanovo nasljeđe oživjelo je i u indeksu korupcije. Nakon kratkog oporavka tijekom vladavine Račanove koalicije, u protekle četiri godine Hrvatska se vratila na razinu od 1999. godine, kad je Tuđmanova vladavina bila na svom trulom vrhuncu. Kako godine prolaze, Hrvatska se sve više formira po uzoru Tuđmanovih 200 obitelji. Sve manje ljudi posjeduje sve više hrvatskih tvrtki, a za grabež nisu krivi samo strani osvajači. Neki od Tuđmanovih omiljenih generala završili su iza rešetaka, gotovo nitko od tajkuna nije, dok Tuđmanova pretvorba i privatizacija nisu poništene.
Tuđman bi bio zadovoljan da vidi kako se autokracija zacementirala u njegovoj stranci, čak i tvrđe nego devedesetih. Tada je još bilo nekih frakcija, danas ih je Sanader uspješno istesao do monolitnosti. Zlurado bi se Tuđman nasmiješio i na jačanje autokracije u SDP-u, gdje mladi predsjednik Zoran Milanović (koji se u stranku učlanio neposredno prije Tuđmanove smrti) samovoljno odbacuje stare kadrove i preko noći se rješava premijerskog kandidata u kojeg se još jučer zaklinjao.

Vjerojatno bi umro od smijeha da sluša svog omraženog nasljednika Stjepana Mesića koji s godinama sve više poseže za Tuđmanovim političkim i retoričkim instrumentarijem. Naročito u posljednjoj aferi s generalom Vladimirom Zagorcem (kojeg je, onako usput, Mesić nazvao Tuđmanovim izvanbračnim sinom) u kojoj je izvrijeđao sve novinare, počastio ih uvredama koje podsjećaju na one čuvene "žute i zelene vragove", a u tuđmanovskoj maniri naložio je HTV-u kako treba izvještavati i komentirati.

I HTV kao u Tuđmanovo doba

E, kad smo već kod HTV-a i tamo su stvari gotovo kao u Tuđmanovo doba. Naime, za glavnu urednicu Informativnog programa postavljena je Hloverka Novak Srzić, omiljena Francekova urednica koja je tolike sate provodila na brifinzima na Pantovčaku, a u život su se vratili i novinari iz Tuđmanove ere, poput Dijane Čuljak, Joze Barišića i društva. I da, aktivna je i mafija. Istina, neki novi dečki, ali na staroj uhodanoj špranci. Vjesnik je i dalje postojani bastion udvorničkog novinarstva, kako i dolikuje. A Feral se još nije ugasio.

I tako, Tuđmana odavno nema, ali kao da nikad nije otišao. Nitko ga se ne sjeća i ne pita za njega, ali svi vrlo dobro osjećamo njegov rukopis u politici, medijima, gospodarstvu. Možda bi ipak bilo bolje da je sve ostalo na onoj Pašalićevoj: "Tuđman je čovjek bez kojega Hrvatske ne bi bilo. Sve drugo je nebitno". Nažalost, nikad se nismo zapitali - "kakva je to Hrvatska".

Tomislav Klauški