Foto: Neja Markičević / Cropix

ZAŠTO bi Hrvat najviše želio biti zmija? Zato što leži, a ide. A zašto nam je BDP u prošlom kvartalu skočio 0,2 posto? Zato što nam "najbolje ide kad ne radimo".

"Ajmo se upitati što nije u redu sa zemljom koja svoj jedini plus u zadnje dvije godine ostvari u kvartalu kad je na godišnjem odmoru", izjavio je Radimir Čačić, predsjednik HNS-a, u sinoćnjem intervjuu na Z1 televiziji. Uz sarkastični dodatak: "Što bi tek bilo da smo se primili posla, koliko bismo onda tek bili u minusu?"

Samo budale rade

Nije ova Čačićeva izjava samo najkraći opis rezultata Vladina programa gospodarskog oporavka, nije ona samo odgovor premijerki Jadranki Kosor na njezine slavodobitne tvrdnje kako je to početak izlaska iz krize. To je istovremeno cinična definicija HDZ-ove gospodarske politike i društvenog mentaliteta kojeg je izgradio tijekom dobrog dijela protekla dva desetljeća.

HDZ nikad nije poticao rad. Nikad nije poticao proizvodnju i zapošljavanje. Nikad nije pogodovao onima koji izvoze. Nikad se nije trudio olakšati poslovanje onima koji stvaraju. Upravo suprotno.

Na usluzi švercerima

Uvijek je bio na usluzi onima koji švercaju, kradu, uvoze, otimaju, špekuliraju. Stvarao je klimu da se rad ne isplati. Da je puno korisnije živjeti od mirovina, povlastica, subvencija. Nije bitno koliko radiš, nego koliku zemlju imaš. Zaduživanjem se ne stimulira proizvodni rast, nego pokrivaju proračunske rupe nastale kupovinom socijalnog mira. Ukratko, najbolje je što manje raditi. Jer se rad na kraju najmanje isplati.

Ležimo, a idemo

I do čega je to dovelo? Do toga da u anketi o radnoj snazi za 2009. godinu ispada kako se ne obrazujemo tijekom radnog vijeka, prerano bježimo u mirovinu, predugo tražimo posao, previše nas ne radi, a premalo nas radi. Ležimo, a idemo.

Oni koji slave ovih 0,2 posto rasta samo daju poticaj takvom mentalitetu. Dok je taj BDP "rastao", zaposlenost i proizvodnja su padali. I to bez navodnika. Radimir Čačić i mnogi drugi ekonomisti već prognoziraju da ćemo u idućem kvartalu ponovno potonuti. Zašto? Zato što nema godišnjih odmora. Božićni i novogodišnji praznici se ne računaju. Oko njih ipak ima previše posla.

Zašto (bi)smo zapeli?

U tome se krije paradoks ovih 0,2 posto. Famozni rast ostvaren je za vrijeme godišnjih odmora, a premijerka Kosor taj podatak koristi kako bi nas "ohrabrila da zapnemo". Ne da zapnemo u glibu s ovako nesposobnom i štetnom Vladom, te žalosne činjenice svjesni smo i bez da nam je ona nabija na nos, već da doslovno zapnemo u "provedbi Programa gospodarskog oporavka". Drugim riječima, da se više potrudimo.

Ali zašto bismo se trudili kad nam statistike govore da nam najbolje ide kad se ne trudimo? Kad nas je HDZ naučio da se trude samo gubitnici? I kad se upravo ova Vlada ni najmanje ne trudi: ni izvući nas iz krize, ni stimulirati rad, ni potaknuti da radimo. Njezin se trud iscrpljuje na drugim stvarima, o kojima ne bismo ovom prilikom.

Otkad je HDZ tako sitničav?

Bolje da se upitamo otkad je HDZ postao tako sitničav? Otkad se tako grčevito hvata za decimale, kad je godinama bio široke ruke, razbacujući se stotinama milijuna i desecima milijardi. Otkad obraća pažnju na takve sitnice kao što je tih pišljivih i beznačajnih i napuhanih 0,2 posto. Nema što, kriza je učinila svoje. Ni HDZ više nije otporan.

P.S. Šala o zmiji s početka teksta godinama je u južnoslavenskoj mitogiji bila rezervirana za Crnogorce. HDZ je uspio to promijeniti.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje