U NASTAVKU suđenja generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču na Haškom tribunalu, iskaz je dao sedamdeseti od predviđenih 134 svjedoka Tužiteljstva. Podsjećamo, proces traje već osam mjeseci, a do sada nijedna svjedok nije svojim iskazima potvrdio glavnu tezu Haškog tužiteljstva - postojanje zajedničkog zločinačkog pothvata u cilju trajnog protjerivanja lokalnog srpskog stanovništva i to s hrvatskog teritorija oslobođenog za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja.

Zadnji svjedok koji se pojavio u Haagu, pripadnik Europske promatračke misije Danac Soeren Liborius, govorio je o stanju u UN-ovoj bazi u Kninu u kolovozu '95. godine nakon Oluje. Premda je Čermakov odvjetnik Steven Kay ustrajao na činjenici da je njegov klijent, kao zapovjednik Zbornog područja Knin, tražio da se iz UN-ove baze hrvatskim vlastima preda isprva desetak ljudi, a nakon toga čak sedamdesetak, koji su sumnjičeni za ratne zločine, Liborius je kazao da se takvog zahtjeva ne sjeća.

"Znao sam kakvi su bili opći razgovori koji su se vodili u to vrijeme u tom kraju, jer je određeni broj Hrvata smatrao da je sjedište UN-a zaštita, zona u kojoj su ratni zločinci zaštićeni. Oni su se htjeli njih dokopati", kazao je Liborius.

"Ne kažem da nije postojala potreba da se pronađu oni koji su imali krvi na rukama, ali ono o čemu smo razgovarali i što je bilo u središtu pregovora, bio je način kako to učiniti i dokazi koji će potkrijepiti te navode", pojasnio je Liborius istaknuvši naposljetku da "ne želi reći da među njima nije bilo ljudi koji su radili loše stvari niti da su se trebali izvući bez kazne, ali trebalo je naći pravedan postupak".

Ig.M.
Foto: AFP