Pala prva žrtva u libanonskim prosvjedima
POČELO je nasilje u Bejrutu. Zapravo, sukobi su od ubojstva Pierrea Gemayela česta pojava, ali jučer je prvi put došlo do sukoba nakon što su počeli prosvjedi protiv vlade Fuada Siniore.
Ahmed Ali Mahmoud nastradao je jučer u sukobu između šijita i sunita. Sukob je počeo nakon što su Hezbollahovi pristaše prolazili kroz sunitsku četvrt, pri čemu je došlo do svađe, pa do nasilja, u kojem se bacalo kamenje i pucalo.
Policajci koji su o tome izvijestili izrazili su želju ostati anonimni, ali potvrdili su da je Mahmoud ubijen vatrenim oružjem. Najmanje deset ljudi ozlijeđeno je u tim sukobima.
Tenzije u Libanonu drastično su se povećale od petka, kad su Hezbollah i saveznici (od kojih je najvažnija kršćanska stranka Slobodni patriotski pokret Michela Aouna, bivšeg antisirijski nastrojenog generala, koji je sad prešao u prosirijski tabor) organizirali prosvjede u kojima su tražili da vlada da ostavku, jer radi suprotno interesu Libanona, kao američki i izraelski satelit. Tisuće ljudi su nakon prosvjeda podigli šatore i napravili tabor usred Bejruta, i odbijaju otići dok vlada ne da ostavku.
Premijer Siniora, koji uživa podršku Zapada, obio je dati ostavku i nastavlja s radom.
Siniora je usred povika da siđe s vlasti održao u svom uredu misu za ubijenog Gemayela, a istodobno je Auon održao svoju misu u katedrali Sv. Gregora. Vjerski gledano, u Libanonu postoje dva saveza. Jedan je savez kršćana i sunita, koji su protiv Sirije, a drugi je savez kršćana i šijita, koji su za Siriju, a protiv Zapada.
Libanon je preko vikenda posjetio Amr Musa, vođa Arapske lige, koji se sastao s pripadnicima obiju strana.
"Arapski svijet ne može mirno stajati po strani i gledati što se događa u Libanonu. Libanon je bitan dio arapskog svijeta i jedna je od naših glavnih briga postići rješenje koje će osigurati mir i stabilnost Libanona", rekao je pri dolasku u Bejrut.
Jako bitna stvar je nedavna izjava koja je došla iz Izraelske vlade. U njoj kažu da bi Hezbollahovo rušenje vlade dovelo do stvaranja sirijske pijunske države, i da bi Izrael na to mogao odgovoriti ratom. To je bitno zato što je Izrael ovog ljeta napao Libanon i dobrano oštetio Hezbollah, ali je onda, pomalo začuđujuće, stao.
Ovakav razvoj situacije mogao bi ukazivati na to da su Izraelci odlučili sačekati da vide može li libanonska vlada sam izaći na kraj s Hezbollahom, pa tek onda nastaviti s vojnom opcijom.
J. D.