Otkriveno kako su stvarno izgledali mladunci T. rexa
FILMSKA franšiza Jurski park ponovno se pokazala netočnom. U drugom nastavku filma lovci pronalaze mladunče Tiranosaura rexa i koriste ga kao mamac da bi odrasle jedinke namamili u zamku. U stvarnosti, to bi mladunče bilo znatno manje, otprilike veličine mačke, i vjerojatno ne bi bilo samo, već bi se u gnijezdu nalazilo još nekoliko braće i sestara.
Također, teško da bi poslužilo kao učinkovit mamac jer bi roditelji gubitak jednog ili dva mladunca vjerojatno smatrali normalnim dijelom života, nedovoljno važnim da zbog toga gurnu istraživačku prikolicu s litice. Najnoviji nalazi koji mijenjaju naše shvaćanje djetinjstva T. rexa objavljeni su u časopisu Biology, prenosi ScienceAlert.
Prvi ostaci mladunaca tiranosaura
U iznimno rijetkom otkriću, paleontolozi su pronašli i detaljno proučili fosile mladunaca tiranosaura. "Pretražujući muzejske zbirke, moji kolege i ja otkrili smo prve ostatke mladunaca tiranosaura", izjavio je Nick Longrich, paleontolog i evolucijski biolog sa Sveučilišta u Bathu.
Kada se govori o dinosaurima, ljudi obično zamišljaju divove dugih vratova, goleme rogate biljojede i najveće kopnene grabežljivce. Znatno manje znamo o manjim vrstama gmazova, sisavaca i drugih dinosaura koji su živjeli u njihovoj sjeni. Njihovi se ostaci rjeđe fosiliziraju, a i znanstvenici su skloniji proučavanju velikih kostiju koje privlače više pozornosti.
"Paleontolozi zanemaruju ove male ostatke, koji su gotovo uvijek izolirane kosti, u korist većih i potpunijih lubanja i kostura", rekao je Longrich. "Postoji pristranost u onome što ljudi proučavaju. Djelomično je to zato što je male, izolirane kosti teško proučavati, a djelomično jer ljudi pretpostavljaju da nisu važne, pa završe zanemarene u nekom muzeju."
Otkriće u prašnjavim ladicama
Longrich i njegov tim odlučili su istražiti upravo takve fragmentirane fosile koji su skupljali prašinu u muzejskim ladicama, očekujući da će pronaći odrasle primjerke malih vrsta dinosaura. Ironično, istraživanje ih je vratilo najvećima od svih.
Jedna od kostiju činila se kao treća metatarzalna kost - srednja kost stopala - dinosaura teropoda. No, detaljnijim pregledom utvrđeno je da ne pripada odrasloj životinji. "Površina kosti bila je nevjerojatno porozna. To je rezultat guste mreže sićušnih mikroskopskih krvnih žila koje hrane kost dok raste. One opskrbljuju koštanim stanicama krv dok se taloži koštano tkivo i preoblikuje kost, što je tipično za nezrelog dinosaura", objasnio je Longrich.
Usporedbom s drugim kostima iz istog razdoblja, istraživači su shvatili da samo jedna vrsta odgovara takvim karakteristikama. "Ovo je kost stopala vrlo, vrlo malenog T. rexa. To je najmanji T. rex kojeg smo ikada vidjeli", rekao je Longrich.
Nakon toga, tim je počeo pažljivije promatrati i druge male fosile kostiju i zuba te su shvatili da se mnogi od njih također mogu pripisati mladuncima tiranosaura. "Najviše me iznenadilo koliko su fosili mladunaca tiranosaura nalikovali onima velikih odraslih jedinki", kazao je Eric Snively, paleontolog sa Sveučilišta Oklahoma State.
"Kost stopala imala je sve osobine ogromnog odraslog tiranosaura, samo je bila uža u odnosu na svoju duljinu. Zubi su bili zdepasti i istrošeni, što znači da su mladunci grizli kosti baš kao i odrasla jedinka teška 10 tona koja je lomila kosti velikog triceratopsa."
Važno je napomenuti da se ove kosti razlikuju od kostiju Nanotyrannusa, patuljaste vrste tiranosaura, a druge značajke isključile su mogućnost da se radi o embrijima.
Nova saznanja o razmnožavanju
Na temelju ovih nalaza, istraživači su stvorili potpuno novu sliku o mladuncima T. rexa. Procijenili su da je glavni primjerak bio dug oko 75 centimetara i težio oko 2.5 kilograma, a pri izlijeganju je možda imao samo 1.7 kilograma. To je znatno manje od prijašnjih procjena, prema kojima su tek izlegli tiranosauri mogli biti dugi i do metar.
Na temelju nove procjene veličine, tim je izračunao i približnu veličinu jaja, koja su bila iznenađujuće mala s obzirom na veličinu odrasle životinje. To sugerira da su tiranosauri lijegali mnogo jaja, a istraživači procjenjuju da se u jednom leglu nalazilo 20 do 30 jaja. To pak ima značajne implikacije na njihovu reproduktivnu strategiju. Ipak, treba napomenuti da nikada nije pronađeno potpuno ili pouzdano identificirano jaje T. rexa.
U prirodi postoje dvije osnovne strategije razmnožavanja. Prva, poznata kao r-strategija, podrazumijeva velik broj potomaka o kojima se roditelji ne brinu previše, pa nije važno ako ih većina ne preživi. Drugi pristup, K-strategija, uključuje manji broj potomaka, ali veliko ulaganje u njihov opstanak. U tu skupinu spadaju kitovi i ljudi.
Tiranosauri kao prijelazni oblik
Budući da veće životinje i današnji dinosauri, odnosno ptice, uglavnom primjenjuju K-strategiju, dugo se smatralo da su i tiranosauri brižno odgajali svoje mlade. Međutim, novo otkriće da su mladunci bili mali i brojni sugerira da su bili skloniji r-strategiji nego što se mislilo.
To ne znači da roditelji T. rexa uopće nisu marili za potomstvo, već da predstavljaju neku vrstu prijelazne faze. "To pokazuje da su tiranosauri prijelazni oblik između gmazova poput krokodila i kornjača s jedne strane, te modernih ptica s druge", rekao je Longrich. "Intenzivno roditeljsko ulaganje i briga, kakve vidimo kod ptica i sisavaca, čini se da su se postupno razvijali tijekom mezozoika. U isto vrijeme kada tiranosauri razvijaju veća legla i manje potomke, vidimo da sisavci, pleziosauri, pa čak i kukci prolaze kroz slične promjene. Strategije roditeljskog ulaganja znatno su se mijenjale tijekom jure i krede."