NASA planira zabiti svemirsku sondu u površinu Mjeseca 2009. godine, a brzina pri kojoj će doći do sudara iznosit će oko 9000 kilometara na sat. Predviđa se eksplozija takve snage da će biti vidljiva uz pomoć teleskopa sa Zemlje, u ponedjeljak je izvjestila američka Svemirska agencija.

Zabijanje sonde u Mjesec dio je misije koja uključuje mjesečev orbiter, a čiji je cilj potraga za ledom na Zemljinom prirodnom satelitu.

Nalaženje vode je ključni element za potporu projekta izgradnje baze na Mjesecu u kojoj bi mogli živjeti ljudi, što je i cilj Busheve administracije.

NASA-ini znanstvenici predviđaju da bi sudar mogao stvoriti rupu veličine trećine nogometnog igrališta, a raznesene ostatke Mjeseca "razbacati" po svemiru.

Nakon sudara svemirske sonde sa Mjesecom, matični brod koji će lansirati sondu proletjet će iznad kratera stvorenog eksplozijom te potražiti tragove leda ili vodene pare, slično NASA-inoj misiji provedenoj prošlog srpnja, prilikom čega je sonda zabijena u komet.

U ovu će misiju na Mjesecu biti uloženo oko 600 milijuna dolara, a njezina se provedba planira za listopad 2008.

NASA-in mjesečev orbiter će kružiti oko Mjeseca najmanje godinu dana, proučavajući površinu, tražeći vodu te izviđajući potencijalna mjesta na koja bi jednom u budućnosti mogli sletjeti astronauti.

Orbiter će posebnu pažnju obratiti na južni pol Mjeseca, kojega NASA smatra glavnim kandidatom za buduća slijetanja.

Meta svemirskoj letjelici poslanoj na Mjesec biti će također južni pol, s tim da će ona u siječnju 2009. otpustiti sondu koja će se zabiti u smrznuti krater za kojega se vjeruje da sadrži led, a koje će uslijediti nakon leta brzinom od oko 9000 kilometara na sat.

Ukoliko led zaista bude otkriven, znači da ga se može otopiti, pri čemu bi se voda dobijena na taj način mogla koristiti za stvaranje raketnog goriva ili kisika.

U devedesetima je nekoliko robotskih sondi oko Mjesečevih polova pronašlo povećane razine vodika, sastojka vode, što je dalo povoda konstataciji da bi led mogao ležati ispod smrzute površine. No, te sonde nisu uspjele pronaći veće količine vodika.

Teorija o ledu je dobila novi zamah podacima s Lunar Prospector Orbitera, koji pokazuju obilje vodika na polovima.

Misija koja se planira za 2008. godinu nije prva u kojoj NASA šalje svoje robotske sonde na Mjesec.

U 60-ima je Svemirska agencija  zbog slične misije lansirala devet svemirskih brodova pod imenom Ranger, no samo su tri od njih bili uspješni, te su donijeli natrag detaljne fotografije.

1999. godine na Mjesec je bio poslan Lunar Prospector, no ta se misija smatrala neuspješnom, budući da sonda pri sudaru s Mjesecom nije izazvao raspršivanje krhotina u svemir.

Među znanstvenicima se u zadnje vrijeme najviše raspravljalo o tome trebaju li na Mjesec ići ljudi ili roboti te trebaju li ići na poznata ekvatorijalna područja ili na obećavajuća, ali uvelike nepoznata polarna područja.

Pri tome je polovica znanstvenika tvrdilo kako su najzanimljivija mjesta polarna područja, dok je druga polovica tvrdila da su to ekvatorijalna područja.

Mnogi istraživači tvrde kako bi polarna područja trebala biti prioritet. Veliki broj planiranih orbitalnih misija lako može popuniti neznanje o tim područjima.

NASA-in  Lunar Reconnaissance Orbiter, koji bi trebao biti lansiran krajem 2008., dizajniran je za potragu za resursima po čitavom Mjesecu, a kasnije bi misije samo mogle potvrditi njegove nalaze.

Neki znanstvenici smatraju kako bi polovi mogli biti najbolje mjesto za dugotrajniji boravak, jer to na njima omogućuje velika količina svjetla.

B.S.