Foto: Index

IMA U ovom Sanaderovom bijegu iz politike nešto krajnje, krajnje neobično, kao kada bi glavno kopneno prometalo postali čamci, a morsko auti. Sva opozicija oštro kritizira njegovu ostavku, dok je HDZ podržava kao najnormalniju stvar na svijetu. Naravno da tu ima računice. Napadajući Sanaderovo dezerterstvo, opozicija želi iznuditi, ili barem hoće da tako izgleda, izvanredne izbore.

A u HDZ-u to rukama i nogama žele izbjeći, jer s ovako rasklimanom strankom samo bi terminalni luđak izašao pred birače. Pa ipak, kada opozicijske stranke dramatično dižu glas zbog Sanaderove ostavke, a u njegovoj vlastitoj stranci to gotovo srdačno pozdravljaju, stvari su u najmanju ruku čudne. I, naravno, da je to unijelo pomutnju, mediji i javnost podijelili su se, što se najvjerojatnije i htjelo.

HDZ-a je uvijek funkcionirao po tajnovitom ključu, kao neka vrsta zakrabuljene bratovštine zatvorene iza debelih zidova

Jedni misle da se zbilja radi o pravoj ostavci premijera. Drugi vjeruju da ga je desno krilo HDZ-a "ostavkalo", jer im očito nije promaklo čudno ponašanje HDZ-a, naročito da se tog dana Hebrang smijao baš onako od uha do uha. A meni izgleda najuvjerljivije da Sanader, koji također nije krio sjajno raspoloženje,  jeste "ostavkan", ali ne bez njegove suglasnosti. Zato ni obrazloženje njegovog odlaska nije moglo izgledati drukčija nego kao kupusara zamuljenih objašnjenja koja su sve sakrila, ništa otkrila.

To je, uostalom, u tradiciji HDZ-a koji je uvijek funkcionirao u tom tajnovitom ključu, kao neka vrsta zakrabuljene bratovštine zatvorene iza debelih zidova kroz koje ništa ne prolazi. Uostalom, i osnovan je na tajnom mjestu, da bi taj poluilegalni način rada zadržao i njegovao do današnjih dana. Naročito mu je dobro došao kada je vrhu stranke počeo pritjecati golem novac, mutno stečen ali obilan poput bujne ponornice.

I tu je po svemu sudeći puklo. Negdje je to podzemno kruženje velike lovuše zaškripjelo, a procurilo je i previše toga u javnost. Pa, iako ovakve, pravnički rečeno, zločinačke organizacije drži zajedno to što svatko o svakome sve zna, nekome uvijek popuste živci i zbriše iza prvog ugla. Taj neko bio je  Sanader. Nije ga, naravno, otjeralo u bijeg nikakvo kajanje skrušenog kršćanina.

Postojeći zamrači-zdipi tip državne vlast prvi je put napukao

Pobjegao je zbog hladne procjene da se najbolje snalazio u novčarskoj mutljavini, i kako da se sada vadi preslagivanjem urušene ekonomije i socijale kada o tome nikada nije imao ni blagog pojma. I zato se bolje na neko vrijeme mumificirati, praviti se da ne postojiš, i čekati da desničarska koterija koju je ostavio za sobom počisti sranja koja su zajedno napravili.

Ovi su se toga primili, a možda i iznudili da im se ta uloga dodijeli, pod uvjetom da im se predaju glavne poluge stranke. Pa su u orbitu izbačeni prvi astronauti desnice Hebrang, Šeks, Kalmeta, Milinović, Šuker, ...pristajući jedino na to da ih vodi, u funkciji Sanaderovih isturenih očiju, Jadranka Kosor. Ali, ta Sanaderova povijuša, čiji je jedini zadatak da čuva mjesto njemu kada se i ako se odluči vratiti, morat će ipak plesati po njihovim notama.

Jer ta nervozna gospoda sada imaju puno važnijeg posla nego se s njom nešto  ljubazno družiti i dogovarati. To je po svaku cijenu obraniti načete zidine jednog polit-kompradorskog sistema, te nastaviti retuđmanizaciju stranke i u unutrašnjoj i u vanjskoj politici. Oni tu retuđmanizaciju već mjesecima forsiraju, što je glavni argument da je Sanader u nekoj, makar i dogovorenoj mjeri, ipak "ostavkan". A zašto su ta uvažena gospoda, kako rekoh, nervozni?

Pa jednostavno zato što je postojeći zamrači-zdipi tip državne vlast prvi put napukao, kao vješto ali ipak ne vrhunski izliveno crkveno zvono. A kada to krene nikada ne znaš gdje će i kako završiti. Zato će oni braniti vlast ako treba i napola huntaškim metodama, dok će pola izgurani pola samoizolirani Sanader čučati doma kao neka vrsta čuvara pečata i zadnja jamstvena kartica da ova vlast ima još nekakav legitimitet.

Ni najvjerniji birači nisu baš toliko blesavi da glasaju za kriminalce preobučene u političare

Na izvanredne izbore, rekoh, neće ni po koju cijenu dobrovoljno pristati, jer čak i dio njihovih najvjernijih birača nisu baš toliko blesavi da glasaju za kriminalce preobučene u političare. Ali, ti izbori jednostavno su neizbježni jer ni svi HDZ-ovci sigurno ne bi glasali za HDZ da su znali da će dosadašnjeg premijera na niti polovici mandata zamijeniti njegova pokućarka Kosor. Doduše, Sanaderovi nasljednici vjerojatno ne moraju baš panično brinuti zbog bučnog inzistiranja opozicije na prijevremenim izborima.

To je uprogramirana galama koju diže svaka opozicija kada dođe do ovakvog rasula vlasti, pa to radi i ova naša. Ali, negdje u primozgu i njoj je zacijelo jasno da je opasno preuzeti vlast u zemlji koja puca po svim šavovima. Čak bi se moglo dogoditi da sadašnja stihija pomete nju, a poštedi HDZ koji je je izazvao. I zato je sada velika rola, najveća u ovih pola godine koliko mu je još ostalo mandata, na Stjepanu Mesiću da zajaši kaos koji bi se uskoro mogao početi valjati i ulicama.

Nove izbore on bi trebao raspisati najkasnije na dan kada se bude birao njegov nasljednik. Sretna je okolnost da to gotovo sigurno neće biti Andrija Hebrang, omiljen samo među najzatucanijim HDZ-ovim kromanjoncima, ali ni bilo tko drugi sasvim sigurno ne bi imao petlje raspisati ih koliko je ima on, Mesić. Da, pred njim je zadatak jednako težak kao kada je poslao u mirovinu grupu pučističkih generala, ali i referenca da je to umirovljenje spasilo zemlju od sličnog ponora kakav joj i sada prijeti.

Ako mu ipak promakne da se ovdje o tome radi i začahuri se na Pantovčaku, pljunut će na samoga sebe i više od onih koji su na njega slali crne vrane. One, uostalom, samo što nisu poletjele i prekrile nebo nad Hrvatskom.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje