NARAVNO da je Ivo Sanader odbacio mogućnost da podrži Miroslava Tuđmana za predsjedničkog kandidata. Drugo se nije moglo ni očekivati. Iz milijun i jednog razloga - od toga da se Sanader i Tuđmanovi organski ne podnose, pa do toga da bi podrška jednom Tuđmanu bila očajna reklama Sanaderu u međunarodnim krugovima, ali najmanji od svih razloga ipak je onaj kojeg je šef HDZ-a naveo: da je Miroslav Tuđman "gubitnik". I da HDZ kao "pobjednička stranka" takve ne treba.

Kad bi to bio pravi razlog, odnosno kriterij kojeg se Sanader drži u odabiru stranačkih favorita, onda bi Jadranka Kosor odavno završila u mirovini. Ona je, naime, na predsjedničkim izborima poražena od Stjepana Mesića u svim mjestima osim Gospića, godinama ju Bandić napucava po Zagrebu (kao dio šireg plana, ali ipak...), pa unatoč tome (ili upravo zbog toga) uživa povjerenje svog stranačkog šefa.

Objašnjenje je, dakle, bilo promašeno, ali barem je dobro zvučalo. Sasvim u skladu sa Sanaderovom retorikom: nije bitno što znači, već kakav dojam ostavlja. Dakle, HDZ je do te mjere pobjednička stranka da s lakoćom odbija svakakve luzere. Sanader želi ostaviti dojam da ga u vezi odabira predsjedničkog kandidata muče "slatke brige": stranka mu je krcata rođenim pobjednicima, popularnim i provjerenim političarima, snažnim ličnostima. A izvan stranke ima dovoljno široku paletu kandidata. No, kao i uvijek, stvarnost je dijametralno suprotna Sanaderovoj propagandi.

I dalje Sanader!

Drugo, ako Sanader pronađe pobjedničkog kandidata, poput Andrije Hebranga ili Dragana Primorca, izlaže se dvostrukoj opasnosti: da ta osoba na Pantovčaku ugrožava njegov premijerski, a u stranci predsjednički autoritet.

Na raspolaganju mu stoji i treća mogućnost da, kao u slučaju Jadranke Kosor, istakne nekog dovoljno lojalnog tko ga u slučaju pobjede neće ugrožavati, a u slučaju poraza biti pogodan da ga HDZ-ova propagandna mašinerija predstavi kao pobjednika.

Ukratko, jedini kandidat HDZ-a koji bi bio dovoljno uvjerljiv, snažan i istovremeno uživao punu podršku vrha stranke jest - Ivo Sanader. Svi ostali su nepouzdani. Ili preslabi, ili prejaki, ili jednostavno nisu HDZ-ovi. I stoga uopće nije neobično što je Sanader "otfikario" Miru Tuđmana, učinio bi to svatko normalan, pa bio on čak i HDZ-ovac. Ali njegova bahatost pritom prikriva velike probleme koji, uostalom, muče i SDP, samo u nešto manjem stupnju.

Socijaldemokrati još od Zdravka Tomca 1997. godine nisu imali svog predsjedničkog kandidata, a pitanje je kakvog će iskopati sada i kolike će šanse imati za pobjedu. No, koga god našli i kako god on prošao, njegov izborni rezultat mnogo će se blaže odraziti na Zorana Milanovića. Njegov autoritet u stranci nije ni do koljena Sanaderovu.

Pobjednik i gubitnici

Imajući sve to u vidu, Sanader se mora odlučiti za kandidata koji će opravdati HDZ-ovu podršku, zadovoljiti biračko tijelo, ali i članstvo, nekoga čija pobjeda neće ugroziti autokratski poredak u stranci, ali ni nametnuti poredak u državnoj vlasti. Dakle, nekoga poput Nadana Vidoševića.

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore ima predsjedničke ambicije, na izborima sigurno neće osramotiti HDZ, bio bi uvjerljiv kandidat za pobjedu - naročito protiv SDP-ova kandidata - dovoljno je daleko od stranke da ne ugrozi Sanaderov autoritet, a opet dovoljno kooperativan da omogući uspostavu neformalnog kancelarskog sustava. Bio bi prihvatljiv svima, pa čak i Stjepanu Mesiću, dok će aferaški repovi koji se postojano vuku za njim omogućiti Sanaderu da ga drži u šaci i tako s njim odlično surađuje.

Sve ostale varijante za Sanadera bi bile rizične. HDZ se može reklamirati kao "pobjednička stranka" jedino ako pobjeđuje Ivo Sanader. A on zapravo voli oko sebe imati gubitnike - jer uz njih uvijek izgleda kao pobjednik.

Foto: Index