Jean Cocteau s obje strane zrcala
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Retrospektiva bi trebala vratiti pravu veličinu toj kompleksnoj ličnosti, koja je bila predmetom nerazumijevanja.
"Ne postoje zidovi između različitih načina izražavanja", pisao je Cocteau, čiji su eklekticizam neki smatrali rasipanjem.
Izložba, otvorena do 5. siječnja, obuhvaća 900 predmeta, od kojih 335 crteža, gotovo isto toliko fotografija, dvadesetak slika poznatih umjetnika, pedesetak rukopisa, predmeta i skulptura te tridesetak audiovizualnih instalacija.
U uvodnom dijelu nalazi se tridesetak autoportreta pročišćenih linija iz serije "Tajne Jeana Ptičara", koje je umjetnik nacrtao 1924. nakon smrti pisca Raymonda Radigueta, a otkrivaju simbiozu između pisanja i crteža, karakterističnu za njegovo djelo.
Središnji dio izložbe, "Parade" i "Podudarnosti", predstavljaju Cocteaua i njegovo doba: umjetnički Montparnasse, gdje radi uz Guillaumea Apollinairea i Maxa Jacoba, Picassa i skladatelja Erika Satiea, skandal vezan uz balet "Parade", njegove nesuglasice s grupom Dada i "nesporazum" s književnikom Andreom Bretonom, divljenje prema Picassu.
Slijedi niz velikih rezova i književno-grafičke inovacije koje ilustrira časopis "Riječ", te djelo "Potomak" (1919.), koje na izuzetno moderan način spaja napise i crteže.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Stav za vrijeme njemačke okupacije kvari mu imidž, jer kod okupatora traži potporu kako bi izbjegao cenzuru. S druge strane, on svjedoči u korist pisca Jeana Geneta, uzaludno se ponižava da bi spasio Maxa Jacoba iz koncentracijskog logora i privlači kritike pro-nacističkog časopisa "Je suis Partout".
Nezaobilaznog Cocteaua portretiraju najveći umjetnici, od Modiglianija do Andyja Warhola, od Picassa, Mana Raya, do Dore Maar i Raoula Dufyja.
Uz Cocteaua vidljivog u javnosti, na Francuskoj akademiji i televiziji, postoji i "nevidljivi čovjek", koji se boji smrti, skriva se u svojim "autoportretima bez lica" (1910.-1913.), iza maski Antigone, Orfeja i mitoloških likova. Taj tjeskobni Cocteau nalazi odmora u snu, izvoru inspiracije nadrealista, opijumu, ili u djetinjstvu, primjerice u "Ljepotici i zvijeri" (1946.).
Projekcija "Ljepotice i zvijeri" te još četiri dugometražna filma koja je Cocteau režirao, kao i filma "Neposlušna djeca", u režiji Melvillea, prema Cocteauovu scenariju, upotpunit će retrospektivu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara