DRAGUTINA JAGIĆA njegova majka Veronika cijeli život je skrivala u sobi obiteljske kuće. Retardirani muškarac ne zna hodati, vani je bio tek nekoliko puta u životu, nikoga nije vidio osim svojih ukućana, ne zna što je televizija, radio, čemu služi kupaonica...

Iako je kod nekih susjeda postojala sumnja da Jagićevi nešto kriju, većina je vjerovala da obitelj, čija je glava bio arhitekt, ima dva sina, da bi tek nakon gotovo 60 godina saznali da su najstarijeg cijeli život držali u izolaciji.

Sve se otkrilo kada je prije mjesec dana umrla Dragutinova 87-godišnja majka koja se brinula o njemu, i koja je u zadnje vrijeme bila jedina osoba koju je viđao. Dragutinov otac umro je prije 20-ak godina, a njegova braća, koji su od Centra za socijalnu skrb zatražili da ga se smjesti u primjerenu ustanovu, sa svojim obiteljima žive izvan Belog Manastira.

Pretpostavlja se da je Drago kao beba najvjerojatnije obolio od meningitisa nakon čega je uslijedilo zaostajanje u njegovom psihičkom razvoju. Njegova majka Veronika, koja je imala je završenu gimnaziju i slovila za damu, zbog teške bolesti odlučila ga je skrivati kako od okoline ne bi bila izložena sramoti.

Nakon smrti majke Dragutin je smješten u udomiteljsku obitelj koja ga pokušava naučiti osnovne stavri, kao što je sjedenje te mu pomoći  da uspostavi komunikaciju s okolinom. Koliko će to biti teško, najbolje pokazuje to što se udomitelji pribojavaju njegovog prvog izlaska izvan kuće i njegove reakcije na svaku novu osobu.

R.I.