HEROJI postaju nakon jedne obrane, a još manje je potrebno i da postanu vječni tragičari. Uglavnom se pamte njihove pogreške, ali baš to ih često oblikuje u jedinstvene i karakterne osobe. Vratarski poziv jedan je od najtežih u nogometu. Usamljeni između vratnica, na prostoru koji im ponekad izgleda poprilično širok i daleko od preostalih suigrača, ponekad samo čekaju. Ali moraju ostati nabrijani. Kako je biti profesionalni vratar, u dugom razgovoru priča za Index Simon Sluga, koji je već s 18 godina napustio HNL. Kada se vratio kući, krenuo je ispočetka i postao lider Rijeke.

Sluga je bio jedan od najboljih vratara u prošlosezonskom izdanju HNL-a. U jednom dijelu sezone nosio je i kapetansku vrpcu, davao instrukcije svojim kolegama na terenu i bio svojevrstan Kekov adut u post-šampionskoj, ali i onoj šampionskoj Rijeci. 

Sjajna sezona otvorila je neke nove prilike, spominjali su se transferi u Englesku, Italiju i druge europske lokacije, ali 25-godišnji Porečanin potpisao je novu, trogodišnju vjernost Rijeci u trenucima kada su momčad već napustila sva imena iz šampionske jedanaestorke.

Još kao tinejdžer Sluga je slovio za jednog od najboljih vratara svoje generacije, prošao je sve mlađe selekcije reprezentacije Hrvatske, a jednu godinu svog života proveo je i na školovanju u čuvenom Juventusu. U opširnom razgovoru za Index otkriva nam kako je to sve počelo.

"Počeo sam u Jadranu iz Poreča. U početku sam bio igrač, a tek poslije golman i to sasvim slučajno. Igrali smo prijateljske utakmice protiv Dinama i ljudi iz Zagreba su me zapazili, pa sam već s 13, 14 godina završio u Dinamu. Relativno sam kao jako mlad otišao od kuće i proveo dvije godine u Zagrebu. Nakon toga, vratio sam se u Rijeku gdje sam se priključio omladinskom pogonu i ubrzo sam opet promijenio sredinu i počeo ići po Europi."

Nije mala stvar imati priliku tako mlad okušati se u kvalitetnoj okolini. Jesi li upoznao Juventusove prvotimce i ono najvažnije - Gianluigija Buffona?

"Da, imao sam veliku čast i priliku upoznati prvotimce Juventusa, bio sam s njima i trenirao neko vrijeme. Igrao sam za mlađu momčad kluba, Primaveru. Bio sam počašćen što sam u tako ranoj fazi karijere imao priliku vidjeti kako to sve izgleda izbliza. Buffon je veliki pozitivac i jako druželjubiva osoba. Odmah te prihvati i učini njegovim. Ponašao se prema meni kao da sam s njim cijeli život. Ima nešto u sebi što malo ljudi ima."

"Na treninzima je pomagao svima, čak i skupljačima lopti. Nikad nije povisivao glas, nije mu potreban autoritet. Čim bi se pojavio na treningu, odmah se vidjelo koliki respekt izazove. Galama mu nikad nije bila potrebna da bude faca"

Kako bi usporedio tadašnju infrastrukturu u Torinu s tadašnjom u Dinamu i, primjerice, današnjom u Rijeci?

"To je drugi svijet. Imaju baš sve, što se može i što se ne može zamisliti. Počevši od terena, do infrastrukture, pa do vlastite bolnice i škole u jednom trenutku. To što oni imaju tamo u potpunosti je neusporedivo s onim što mi imamo i teško je zamisliti. Godinu dana sam proveo u Torinu, živio sam u hotelu s još nekoliko dečki koji su došli iz različitih dijelova Europe. Bilo mi je jako dobro, ne mogu se na ništa požaliti. Kako sam tada bio mlađi, imao sam 18 godina, nisam trčao za većim stvarima. Imao sam sve što mi je bilo potrebno, bio sam sam u hotelskoj sobi i život mi je bio odličan."

Zvuči prilično zahtjevno za jednog 18-godišnjaka da tako rano napusti dom i obitelj te se otisne u Europu. Kako danas gledaš na to, je li to bio dobar potez?

"U tom trenutku mi je sve to skupa izgledalo veliko. Nisam kao klinac to ni doživljavao na pravi način. Tek poslije sam shvatio veličinu svega toga što sam proživio i iskusio u ranoj fazi života. Možda sam u nekim trenucima još bio previše zelen i nisam ni znao uživati u svemu što mi je život u Torinu i igranje u tako velikom klubu donijelo. Ali, na kraju sam izvukao samo pozitivne stvari iz cijele priče. Za koju godinu, kad sam malo sazrio, shvatio sam dosta bitnih stvari, ne samo za nogomet, nego i za život. I mogu reći da imam samo riječi hvale za to razdoblje u životu. Zapravo mi je i teško riječima opisati to što sam proživio u tim godinama."

Biti tako mlad i rano otići od kuće nekome može predstavljati i dvosjekli mač. Što ako stvari krenu u potpuno krivom smjeru?

"Cijelo to iskustvo uvelike mi je pomoglo da ranije sazrem što je velika stvar. Da, vidio sam i situacije gdje bi neki mladi igrači nažalost otišli u krivom smjeru, upropastili si karijere vrlo mladi, ali iz toga sam izvlačio samo pouke. Uvijek sam bio okružen dobrim i pozitivnim ljudima oko sebe. Mogu reći da sam dobro odgojen i da mu je podrška obitelji bila uvijek tu na raspolaganju."

Kad si se vratio u Rijeku i dalje si bio vrlo mlad. Kako si gledao na tu činjenicu i koliko ti je pomogla u novim izazovima?

"Prošao sam dosta specifičan put i doživio iskustva koja nije svatko mogao doživjeti. Život me vodio kroz različite puteve, strane zemlje, svakakve trenere sam imao priliku upoznati, pa tako i suigrače. Nije to nimalo uobičajen put za jednog mladog nogometaša, ali samo dobre stvari mogu izvući iz tog iskustva. Savjeti koje sam dobivao na tom životnom putu bili su samo pozitivni i uvijek su mi pomagali."

U ljeto 2016. godine Rijeka je prodala Ivana Vargića nakon sjajne sezone. 31-godišnji Osječanin tada je prodan Laziju za nešto manje od dva milijuna eura, a samim time otvorilo se mjesto za Simona Slugu u dresu, kako kaže, njegovog domaćeg kluba.

"Oni su tada prodali Vargića i okrenuli se meni i Prskalu. Nas dvoje smo bili predviđeni za život nakon njegovog odlaska. Meni nikad nije bio problem vratiti se u Rijeku jer je to oduvijek bio moj klub i zapravo moj dom i tu sam se uvijek osjećao najbolje. Kad sam se vratio, čekao sam strpljivo svoju priliku i to je to."

Koliko je teško biti vratar u nogometu? Ipak je riječ o vrlo specifičnoj poziciji kao segmentu same igre.

"Pozicija vratara po meni je sigurno najspecifičnija u nogometu. Od same igre s loptom, do nekog branjenja, pa i snošenja velike odgovornosti. Što se tiče transfera, tu se vratarsko zanimanje isto može istaknuti vrlo specifičnim. No, ponekad ovisi i o samoj situaciji u kojoj se nalaziš. Jer, možeš godinama biti na vrhunskoj razini, ali ako ti se poklopi nekoliko puta nešto loše, nećeš se nigdje prodati."

Koji su savjeti mladim vratarima u HNL-u? 

"Najvažnije je postići, pa onda i zadržati u kontinuitetu dobru formu. Za prodati se van iz Hrvatske najbolje je u obliku gotovog proizvoda. Iako, po meni je to sve vrlo relativno i ovisi o situaciji."

Vratarska pozicija s godinama se nadogradila, više nije potrebno znati samo dobro braniti?

"Većina top klubova traži vratara koji zna igrati s loptom, od kojeg može krenuti akcija i koji će osim sposobnosti branjenja imati i neke druge razvijene vještine. Danas se upravo te stvari traže i to se plaća kod vratara. Za dobar razvitak takvog, modernog vratara, na tome se treba početi raditi od malena i stalno prilagođavati promjenama u svijetu nogometa. Tko ima sreću da u sebi posjeduje takvu hrabrost, vještinu, da u nekim trenucima ne pukne pod pritiskom, ima jedan veliki plus. To onda samo treba nadograđivati i raditi na tome."

Radi li se u omladinskom pogonu Rijeke na tome?

"Ne znam previše detalja o tome s obzirom da nemam preveliki pristup najmlađim kategorijama. Ali, o juniorima koji ponekad treniraju s nama ili Ivoru Panduru koji je stalno s nama mogu reći prilično dobre stvari. Radi se o sjajnim momcima, dobrim golmanima na kojima se vidi da dobro i kvalitetno rade. Treneri vratara rade dobar posao, ali teško je nešto konkretno reći u ovom trenutku. Treba pustiti vrijeme da odradi svoje i sačekati njihovo sazrijevanje, a onda i trenutak kad će netko iskočiti i dobiti pravu priliku. Ja mislim da je dobro, a to dokazuje i činjenica da među tim dečkima ima i reprezentativaca. Omladinski pogon Rijeke uvijek ima dobre rezultate na međunarodnim turnirima i domaćim prvenstvima, a vratari su uvijek na dobrom glasu."

U jednom trenutku konkurencija na vratima Rijeke bila je poprilično žestoka. I ti i Andrej Prskalo sjajno ste branili, izmjenjivali se na vratima i onda si ti uskočio kao "jedinica" zbog njegove ozljede. Kako gledaš na taj period karijere?

"Uvijek smo si bili dobri, kako na terenu tako i van njega. Izuzetno se poštujemo i uvijek govorimo da smo jedan za drugog, dobro radimo. Nema neke ljubomore između nas, nema nekih zavrzlama. Mislim da klubu kao klubu može biti iznimno drago što ima takva dva golmana, dva domaća dečka koji su djeca Rijeke. To je jedan veliki plus za klub, ali to se onda treba i znati poštovati. Ne mislim pritom da se ne poštuje, ali to naglašavam iz razloga što znam da u momčadi nema puno domaćih igrača. Znam iz iskustva kako to zna biti i drugdje, kakve situacije se stvore, ali mislim da svi zajedno imamo velike sreće što klub ima njega i mene, što smo domaći i što smo normalni, radišni te da tko god u nekom trenutku stane na vrata neće biti nekih problema."

Osim šampionske sezone u kojoj je Rijeka uzela sve što je uzeti mogla, Simona Slugu kao dio sjajne momčadi pamtit će se i po sjajnoj partiji protiv Olympiakosa u trećem pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka. Rijeka je tada igrala fantastičan nogomet. Pokazala je da se nikoga ne boji i da uopće nije bitno tko stoji na suprotnoj strani igrališta. Je li to najveći žal što se te godine nije otišlo u skupine Lige prvaka i mogu li se usporediti tadašnja Rijeka i ova koju gledamo danas?

"Nezahvalno je uspoređivati takve dvije momčadi. Po meni se to ne može usporediti, pa promijenio se jedan ili svih deset igrača. To je bio jedan specifičan trenutak, jedna specifična situacija u Rijekinoj povijesti kao klubu gdje je osvojena dupla kruna, gdje smo izašli protiv najjačih protivnika u trećem pretkolu Lige prvaka i bili blizu tog plasmana. Žalim, sigurno da sam htio igrati skupine Lige prvaka, da smo svi to htjeli. To nikada nije bilo upitno. Koliko je to bilo realno u tom trenutku - ne znam. Olympiakos je u tom trenutku bio jako kvalitetna ekipa. Imali su dobre igrače, posjedovali dobar kolektiv i poslije su dobro gurali kroz Ligu prvaka. Uvijek imaju osiguran ogroman budžet i ne želim ni pričati koje su to razlike u novcu"

Matjaž Kek i njegova Rijeka uspješno su se nadigravali s protivnicima u Europa ligi, osvojili sedam bodova i srušili slavni Milan. Što je trebalo za korak više? 

"Da smo u nekim situacijama bilo malo iskusniji, naravno da bismo možda bili bliže tom plasmanu. Ali dali smo sve od sebe i to se nadam da su svi vidjeli koji su to pratili. Naravno da nam je bilo žao jer smo u svakom trenutku bili dali sve od sebe. Nije nas pomazila sreća, očito nam nije bilo suđeno u tom trenutku. Ne bih ni od toga radio preveliku dramu jer smo u Europa ligi ostvarili odličan rezultat, osvojili sedam bodova, pobijedili Milan i nadigravali se s velikim europskim klubovima. Najviše mi je bilo drago što smo pokazali da nismo zalutali u tom društvu nego smo pokazali što znamo i tko smo te da nismo slučajno tamo došli."

Koje su uspomene najdraže iz tog perioda karijere? 

"To što smo guštali u svakom trenutku. Guštali smo se nadigravati s takvim ekipama, guštali su navijači i svi koji su nas pratili. To mi je davalo najveći značaj cijelom tom periodu u karijeri."

Rijeku je ove sezone napustio njen čudotvorac Matjaž Kek nakon gotovo šest godina u klubu. Na njegovo mjesto došao je Igor Bišćan. Koliko se dva trenera razlikuju u svom pristupu?

"Prerano je za reći. Moramo vidjeti jer se još uvijek tražimo svi zajedno kao ekipa. Nije ni normalno za očekivati da Bišćan nakon nekoliko treninga implementira u momčad sve svoje ideje ili da mi sve to pohvatamo i odradimo kako treba. Radi se o iskusnom treneru i svi znaju da se rezultati promjene trenera ne vide preko noći. To je vrlo dug proces koji se događa vrlo sporo. Trener mora paziti da ne preoptereti sve igrače kako ne bi poremetio svoj plan i program. Treba znati dozirati, treba prvo upoznati ekipu kako treba kako bi znao kako se s kime može odnositi...

I neki veliki rezultat kratkoročno, može dugoročno donijeti samo loše stvari. Siguran sam da smo na dobrom putu, da ćemo uskoro usvojiti sve trenerove zamisli i uz malo sportske sreće vratiti se na pobjedničke staze..Tko bi htio da sad odmah dobijemo deset utakmica, pa onda idućih dvadeset izgubimo, taj ne voli klub, nego samo fantazira o nekom nogometu o kojem zapravo nema pojma."

"Općenito je prerano o svemu tome pričati i mislim da prvo trebamo proći kvalitetne pripreme s novim trenerom, pričekati da prođe neko vrijeme, da dobijemo priliku za odmor od svega i tek onda će sve izaći na vidjelo."

Vratar Rijeke u 25. godini života dobio je i prvi poziv u seniorsku selekciju hrvatske reprezentacije. Sluga se priključio momčadi Zlatka Dalića uoči utakmice Lige nacija protiv Engleske na Rujevici i prijateljskog susreta protiv Jordana dva dana kasnije. Prilika mu se otvorila nakon ozljede Lovre Kalinića.

Kakvi su dojmovi nakon poziva u seniorsku vrstu?

"Poziv u A reprezentaciju je kruna karijere svakog nogometaša i bilo koga. Atmosfera je dobra i pozitivna. Svi su maksimalno unutra. Vidi se da se s guštom dolazi na okupljanja. Nitko nema nikakav teret, nikome nije problem pojaviti se. Svi ovi veći igrači iz reprezentacije koji imaju velike karijere su najnormalniji ljudi, sve što se može poželjeti. Pristupačni su i imamo samo riječi hvale za njih. Bilo je to jedno jako veliko i bogato iskustvo za mene."