Foto: Getty Images, screenshot (BT Sport)

LIVERPOOL je svladao Manchester City u dvoboju trenera čiji se dolazak na Otok očekivao kao ničiji prije. I dok u samoj utakmici nije stekao znatniju prednost i opet smo gledali loš derbi, Klopp je pokazao za razliku od suparnika da zna kojim putem ide.

Atipični Liverpool

Za razliku od svih Kloppovih ekipa koje igraju luđačkim tempom nabijeni, run'n gun nogomet, Liverpool je jučer u dubljem bloku vrhunski kontrolirao jakog suparnika. Visoki pritisak je, uz sve svoje pogodnosti, na greške strahovito osjetljiv mehanizam. U gotovo svakom Kloppovom mandatu dosad, došao bi period kada bez nadogradnje kvalitetnog napada na to kao osnovicu, ekipa više ne bi napredovala nego stagnirala i tu bi efektivno bio kraj njegove sezone. Današnji Liverpool mnogo je balansiranija momčad i može protiv formalno jačih suparnika prepustiti loptu i djelovati reaktivno, iako su po posjedu lopte i stvorenim šansama dosad predvodili prvenstvo. Engleska liga i dalje ima veliki problem – manjak ekipa koje mogu kvalitetno probijati organizirani blok. U jučerašnjoj utakmici gdje su oba trenera minimalizirala rizik, Klopp je jednostavno povlačenjem dao puno bolje uvjete svojoj ekipi da dođu do boljeg rezultata, a loptu prepustio suparniku koji se jako muči s kreiranjem igre.

Yaya kao znamen problema

Čim je Guardiola stigao na Etihad, Bjelokošćanin je preselio na klupu i odmah su se vidjele pozitivne posljedice. Yaya Toure može odigrati dobru utakmicu, ali on svojim navikama i sporim rješavanjem situacija prečesto guši igru svoje ekipe i kvari pozicijski napad. Vezna linija Citya s njim i Fernandinhom je užasno troma i Liverpool je jučerašnjom uskom obrambenom postavom gdje ih je tjerao s loptom na bok ostavio bez ijedne kvalitetne opcije u igri – nikad nisam vidio da neka Guardiolina ekipa sve na utakmici stvori iz dugih lopti preko suparničke obrane na Aguera koji, nadaju se, ovaj napad ne stoji u zaleđu. Samo neki od primjera kako Toure i Fernandinho guše opcije svojoj ekipi u zonama u kojima bi lopta trebala „disati“ i cirkulirati:

Toure i Fernandinho (plavi krugovi) blokiraju opcije za pas svojim braničima koji iznose loptu.

Yaya Toure kao dežurno smetalo.

Što se jako negativno odražava i na dva ključna Cityeva igrača prema naprijed, a to su Silva i De Bruyne. Bez prevelikih zadaća u markiranju dvojca u sredini koji sam sebe savršeno čuva i onemogućava u igri, pažnja čitave obrane može biti orijentirana na ovu dvojicu koji sada puno teže nalaze slobodan prostro između linija:

Inače, kada suparnik pritišće visoko, stoperi mogu vratiti loptu golmanu i okrenuti stranu ili resetirati napad čime bi se riješile ove gužve iz slika iznad. Pustivši ih na pola terena, Liverpool ih je onemogućio da se služe golmanom u ovim problemima, što je dodatna Kloppova pobjeda jučer. Masu puta dosad City je znao igrati slabije, ali bi navukli suparnika duboko u svoje polje i izigrali ga kada mu blok više nije tako kompaktan – to Crveni nisu dozvolili.

Teret derbija ubija Premiership

Premiership je liga s ponajviše derbija na svijetu. Što onih „pravih“, tako onih tradicionalnih pa sve preko onih koji su zapravo samo vrhunski izbrendirane utakmice. To koči klubove kada se nasuprot njih nađe ekipa koja spada u ovaj opis – puno je bolje odigrati slabu utakmicu, svesti ju na nula šansi i uzeti bod, nego počastiti direktnu konkurenciju s dodatna dva. A baš je ta činjenica da postoji veliki broj klubova s malom bodovnom razlikom dvosjekli mač Premiershipa – bodovnu utrku čini zanimljivom, ali same utakmice često nesnosno dosadnima. Izuzev gola, koji je i sam po sebi majstorija a ne stopostotna šansa, nije dala baš ništa. Gledanje preko nišana i izbjegavanje ikakvog rizika postalo je lajtmotiv engleskih derbija, a ukinuće jasne razlike između „lovaca“ i „lovina“ ima za posljedicu da jako malen broj klubova želi konstantno, i u najvećim utakmicama, preuzimati inicijativu.

Pep posao radi polovično

U takvim uvjetima zasad se najslabije snašao baš Guardiola. S jedne strane preferira nogomet u kojem nema „skrivanja“ i koji pod svaku cijenu traži loptu i pozicijsku dominaciju na terenu, a s druge sam sebi puca u nogu postavljanjem dvojice teretnih pivota u vezni red čime se ekipa guši i ostane „na ničijoj zemlji“. Guardiola i dalje jedini koristi bekove poput veznjaka (Zabaleta je u prosjeku igrao čak deset metara bliže sredini terena od Kolarova na suprotnoj strani koji je grlio liniju), što navodi na zaključak da i dalje ima sličnu osnovnu filozofiju svoje igre. Ali isto tako, da je sve više počeo kalkulirati i provocirati s kojom dozom izbjegavanja rizika se ona i dalje može uspješno provoditi.  A odgovor na to pitanje je – ne može. On je sam davno rekao kako je najveći rizik u igri – uopće ne riskirati. Bodovni zaostatak nije sam po sebi problem, to se u izjednačenoj ligi može stići. Problem je što Pepova ekipa, vjerojatno prvi put u karijeri, u prvenstvenoj trci djeluje blijedo, igra slabo i teško nadigrava bilo koga.

Klopp prvak na „živoj ljestvici“

Od svih trenera u ligi, Klopp ove sezone radi najbolji posao u pogledu kvalitete kadra i onoga što ekipa prezentira na terenu. Liverpool i dalje ima najmanji broj igrača koji rade razliku i za koje bi se na zamišljenom draftu „potukli“ drugi treneri, ali igraju bez znatnijeg pada čitavu sezonu. Dojam je da je Klopp evoluirao – osim frenetičnog tempa kojim ubija suparnike, ali vrlo često i sebe, njegova ekipa konačno pokazuje napredak u stvaranju igre i šansi na postavljenu obranu, nešto što u Dortmundu i prvoj engleskoj sezoni nikako nije uspijevao. Kritičan period sezone, onaj u kojem se kumulirani umor naplaćuje ozljedama, tek slijedi – ako i njega prebrodi bez znatnijih potresa, nema nikakve šanse koji trener treba dobiti nagradu za onog koji je najviše napredovao u čitavoj ligi. Za razliku od svojeg jučerašnjeg protivnika, u svakoj se utakmici, izgledalo to više ili manje dobro, jasno vidi što hoće.