POSLJEDNJI ovosezonski derbi sv. Duje između Splita i Hajduka ponudio je izobilje tempa, trke i agresije, ali istovremeno i vrlo malo kvalitetnog nogometa (0:0). Činilo se kao da je atmosfera na Parku Mladeži, koji je bio obavijen u crno zbog prerane smrti legendarnog Torcidaša Žana Ojdanića, uništila sve tragove kreativnosti, pretvorivši susret u dramatičnu borbu za svaki metar terena, gdje se bolje izvedeniji korneri te iole oštriji centaršutevi ispraćaju karnevalskim uzvicima oduševljenja.

 

Još otužnije bilo je slušati ispovijedi dva trenera po završetku utakmice, njihovo trubljenje o nevjerojatnom tempu i sjajnoj predstavi mladića kojima je baš tih 90 minuta najboljih ovoga proljeća. Slažem se da želju i htijenje treba cijeniti i veličati, ali kada se komentari svih ovosezonskih međusobnih utakmica (triput 0:0) svode na to, budućnost onda, ruku na srce, baš i ne izgleda blistavo.

 

 

No da ne pretjerujemo s negativnostima, vratimo se u uske okvire ove skromne predstave. Htjeli si to priznati ili ne, a smjena na vrhu hijerarhijske piramide to indirektno i potvrđuje, ova sezona za Hajduk je gotova. Iz Kupa su po svemu sudeći ispali, a treće im mjesto u prvenstvu, unatoč velikim naporima Lokomotive ipak ne bi smjelo pobjeći. Za Damira Burića to znači samo jedno, tri i pol mjeseca pripreme za onih šest europskih dvoboja koji sezonu čine izvanserijski uspješnom ili ne.

 

 

U tom svjetlu nastupi novopečenih prvotimaca Hajduka, pogotovo s obzirom na uloženo, izgledaju prilično obećavajuće. Prvenstveno se to odnosi na stasitog stopera Lorenca Šimića, koji je unatoč nekoliko nepromišljenih startova protiv Splita, pokazao da može biti velika vrijednost Bijelih u narednim godinama. 19-godišnji splitski Pique, kako ga od milja zovu suigrači, neprikosnoven je u skoku i vrlo pravovremen u duelu, a iako se na prvi dojam čini spor, spašava ga njegov dugi korak.

 

 

Još jedan vrlo interesantan materijal 18-godišnji je Anthony Kalik. S obzirom da ima svega 30-tak utakmica na profesionalnom nivou, i to u dalekoj Australiji, ovaj mladi veznjak plijeni svojim kretnjama i samopouzdanjem. Loptu zaista lijepo kontrolira, vrlo je siguran u njenoj predaji, čak i u okomitim proigravanjima, dok istovremeno kvalitetno sekundira Jeffersonu u defenzivnim zadaćama. Njih dvoje mogli bi biti dobar tandem u skoroj budućnosti.

 

 

Što se tiče Nicolasa Veleza, riječ je o igraču pokreta ugodna oku s primjetnom žicom za kreaciju, međutim njegova uloga u ovom rasporedu snaga ne može doći do izražaja jer je profilom vrlo sličan suigračima. Većini Burićevih ofenzivaca, izuzev Sušića koji gol voli više od matere što se kaže, draže proigrati nekog kroz noge, nego zabiti. Jednom kada se i ako vrati Ohandza, Argentinčeva bi rola moga postati puno zanimljivija.

 

 

Dok su se između mlakih Hajdukovih napada u drugom poluvremenu na tribini prepričavale vječne zgode s gostovanja sa Žanom Ojdanićem, u momčad Splita ušao je i drugi Panamac koji je stigao ove zime. 22-godišnji Barcenas i njegov vršnjak Arroyo zaista su zanimljive prinove, igrači koji bi u vrlo skoro mogli biti veliki adut Sablićeve momčadi. Aroyo je stamena devetka koja plijeni pojavom, dok je Barcenas ofenzivni veznjak velike motorike i brze reakcije.

 

 

 

Kako Crvenima tek predstoji velika borbu za Europu sljedeće sezone, za očekivati je kako će se njihov obol vidjeti već u finišu ovog prvenstva. Lokomotiva na krilima Andrijaševića djeluje sve bolje i bolje, a ako će se nastaviti zadovoljavati s remijima poput ovoga s trenutno ispodprosječnim Hajduk, onda će Sablić teško dovući kontinentalna natjecanja na Park Mladeži.

 

Iako je mladenačkim uzbuđenjem obilovalo duže no ijedno posljednje desetljeće, čini se kako novim kiksom Rijeke prvenstvo pomalo otkriva sve one dosadne stare bore, ludo napetu utrku za četvrto mjesto te grčevitu borbu za ostanak u elitnom razredu. No ako je vjerovati viđenom do sada, i Hajduk i Rijeka napravili su korak naprijed u odnosu na prošlu godinu. Kamo sreće da se taj trend rasta nastavi...