L`Equipe: "Što su 1998. i 2000. bili nogometaši i Zidane, to su danas rukometaši i Karabatić"
RUKOMETNA euforija sinoć je u Val D’Isereu bacila u duboku sjenu čak i 40. Svjetsko skijaško prvenstvo koje počinje sutra. Svi kafići su bili krcati još prije početka utakmice za treće mjesto između Danske i Poljske. Do mjesta blizu televizijskog ekrana nije se moglo doći ni pomoću trikova.
Svaka akcija, a pogotovo pogodak francuskih rukometaša izazivao je eksploziju oduševljenja. Završnicu meča Francuzi su dočekali na stolovima, vatrometa nije bilo, ali petardi je. Od trenutka kada su Karabatić i ostali poveli s tri razlike, televizijski komentatori nisu više komentirali - urlali su.
Samo je nedostajalo da u nizu komplimenta koje su komentatori izrekli na račun sjajnog dirigenta francuske momčadi kažu "Karabatić kao Napoleon".
"Briljantan u obrani, hrabar i odlučan u napadu kada je bilo najgušće", opisuje L’Equipe Nikolu Karabatića kao čovjeka koji je diktirao tempo, ritam i taktiku svoje momčadi. Kada je trebalo ubrzati, dodavao je gas, kada je trebalo kontrolirano razvijati napad, znao je naći formulu. U obrani, posebno u drugom poluvremenu, Hrvati su izbjegavali prostor koji je on pokrivao. Kao ilustraciju nemoći pred njegovom obranom dominira fotografija “bliskog” susreta "nos na nos" s Ivanom Balićem.
L’Equipe uspoređuje ovu generaciju koju vodi nevjerojatno hladnokrvni Claude Onesta (za koga je Červar rekao da se plaši hrvatske momčadi, napominje izvjestitelj iz Zagreba) s generacijom nogometne reprezentacije koju je vodio Zidane u pobjedama na Svjetskom prvenstvu 1998. i EP 2000.
Jedan od najstarijih sportskih dnevnika na svijetu ističe da je osvajanje svjetske titule samo pet mjeseci nakon olimpijskog trijumfa povijesni uspjeh u francuskom sportu i da će biti jako teško dostići standarde koje je postavila zlatna generacija, a koju krase drugarstvo, duh, veselje i posebno sposobnost da se lako nosi s pritiskom, koji je u zagrebačkoj Areni bio gotovo nepodnošljiv.
Na kraju izvjestitelj nije propustio istaknuti nekorektno ponašanje nekih hrvatskih igrača, posebno Vorija te navijača na kraju utakmice i za vrijeme sviranja francuske himne. Završavajući komentar ocjenom kako i ovoga puta (iako je cjelokupna organizacija bila dobra) nije bilo moguće spriječiti da na površinu ispliva sve negativno iz balkanskog mentaliteta.
Momir Jelovac
Montaža na osnovu fotografija: AFP