Katalonac je simbol španjolskog nogometa: Slavi 30. rođendan, a izgleda i igra kao tinejdžer
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
NA današnji dan prije 30 godina rodio se jedan od najboljih španjolskih nogometaša modernog doba i jedan od najboljih braniča u povijesti španjolskog nogometa, Gerard Pique.
Kao jedan od najčuvenijih proizvoda slavne La Masie, Pique je već kao 14-godišnjak napustio Kataloniju na poziv Alexa Fergusona koji je u mladom Španjolcu vidio potencijal.
Međutim, Pique se u hladnom i kišnom Manchesteru nije najbolje snašao i četiri godine boravka na Otoku obilježene su posudbama i sjedenjem na tribini.
U razdoblju od 2004. do 2008. za United je odigrao svega 12 utakmica, a sezonu 2006/07. sir Alex poslao ga je na posudbu u Real Zaragozu, gdje je igrao jako dobro i u 22 utakmice kao stoper zabio je dva gola.
A onda je došla 2008., ključna godina španjolskog nogometa. On je desetljećima imao sjajne generacije nogometaša koji su na klupskom planu osvajali sve što se moglo osvojiti, ali u reprezentaciji uvijek je bilo brojnih nesreća.
Godinama su Španjolci na sve velike svjetske i europske smotre dolazili kao jedni od glavnih favorita za naslov. Godinama su imali igračke veličine kao što su bili Camacho, Gordillo, Gallego, Mitchel, Butragueño, Zubizarreta, Raul, Hierro i Morientes. Godinama su svaki sljedeći veliki turnir najavljivali kao da je to baš taj na kojem će skinuti stigmu gubitnika i na kojem će španjolski nogomet napokon pokazati da mu je mjesto na vrhu. Ali godinama su to bile prazne priče, nerealizirana obećanja i silna razočaranja.
Sve dok trener nije postao Luis Aragones. "Mudri čovjek iz Hortaleze" preuzeo je posrnulu španjolsku reprezentaciju nakon debakla na EP-u u Portugalu 2004., kad nisu uspjeli proći ni grupu. I odmah je uveo značajne promjene, i u sustav igre, i u način vođenja momčadi.
Ukomponirao je u ekipu ono što je desetljećima nedostajalo španjolskoj reprezentaciji – ratničkom mentalitetu, toj tradiciji španjolskog nogometa, pridodao je maštovitost, kreativnost, imaginaciju i lepršavost. Ukratko, stvorio je savršenu koheziju u momčadi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Već na prvom velikom turniru na kojem je vodio Španjolsku, a to je bio SP u Njemačkoj 2006., napredak je bio vidljiv, a na Euru u Austriji i Švicarskoj Furija je bila toliko dominantna da se prošetala turnirom. Na tom Euru stvoreni su temelji generacije koja će svjetskim nogometom dominirati kao nikad nitko prije, a u dobro uhodan Aragonesov stroj vrlo dobro se uklopio mladi Katalonac koji je tih dana odlazio s Old Trafforda.
Te godine Barcelona je uradila fantastičan potez i iz Uniteda vratila odbjeglog sina Gerarda koji će odmah u tandemu s Puyolom postati zaštitni znak i Barce i Španjolske koja je u godinama koje su slijedile osvojila naslov svjetskog i obranila naslov europskog prvaka.
Suprug slavne Shakire u karijeri je osvojio sve što se osvojiti dalo. S Unitedom je ni kriv ni dužan bio prvak Engleske, osvajač FA kupa i prvak Europe, no na Camp Nou priča je bila posve drugačija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Šest naslova prvaka Španjolske, pet Kupova, pet španjolskih Superkupova, tri Lige prvaka, tri europska Superkupa te tri Svjetska klupska prvenstva stoje u vitrinama katalonskog nacionalista, ali i političkog pragmatika koji je za mrsku Španjolsku dosad odigrao 84 utakmice, dok je za reprezentaciju Katalonije, za čiju se samostalnosti zalaže, nastupio devet puta, što smeta brojnim španjolskim unionistima.
S Furijom je bio prvak svijeta i prvak Europe, a kako je u najboljim nogometnim godinama, vjerojatno će u budućnosti i dalje oduševljavati nogometnu javnost i nastupima na travnjaku, a i onima izvan njega. Ako ne znate o čemu pišemo, pitajte Cristiana Ronalda i sve navijače Reala.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara