"JEDINO čega se bojim je neka bolest u obitelji i mogućnost da se netko meni blizak razboli. Ničega drugoga. Nema nijedne druge stvari koja bi mi bila toliko važna da me bude strah izgubiti je i zato se ničega ne bojim", rekao je Jürgen Klopp u jednom intervjuu nakon što je 2008. godine preuzeo Borussiju.

Upravo zato nije se osjećao previše tužno prošle godine u zrakoplovu na povratku iz Kijeva s finala Lige prvaka koje je izgubio 3:1. A Klopp je finala u životu izgubio previše. Svi u tom zrakoplovu, uključujući igrače, bili su utučeni i na rubu suza.

"Ja sam valjda bio jedini koji nije plakao. Čak je i moj agent plakao. Svi su oni bili tužni i razočarani zato što su mislili da se i ja tako osjećam. I bio sam, ali nisam mislio da je to kraj bilo čega. Bio je to samo još jedan korak. Život je takav. Ponekad moramo prihvatiti da je netko bolji, da postoji netko s malo više sreće. Davno sam to prihvatio. Znam da ću ponovno biti tamo. Pokušat ću doći do sljedećeg finala i preokrenuti ishod. Tako ja to vidim", prisjetio se Klopp.

Kao da je znao što će biti za godinu dana

Vizionar kakav je bio u cijeloj karijeri, Klopp je i taj put bio u pravu. Godinu dana kasnije njegov preporođeni Liverpool tamo je gdje ga je on vidio još u zrakoplovu iz Kijeva - u novom finalu Lige prvaka. Sutrašnje finale bit će mu već osmo u trenerskoj karijeri, ali tek drugo koje će možda osvojiti. Izgubio ih je tri s Borussijom i tri s Liverpoolom, ali Kloppa se ne može gledati samo kao gubitnika u finalima.

Iako ga neki prozivaju luzerom, u Europi vjerojatno nema kluba koji temperamentnog Nijemca ne bi volio vidjeti na klupi. Klopp je jamstvo za atraktivan, zarazno dobar nogomet, kompetitivnu momčad, a ako vam je klub u problemima i treba mu netko tko će ga probuditi te usput razviti 20-ak mladih igrača, Jürgen je idealan čovjek za taj posao.

Prosječan stoper, koji je karijeru počeo kao napadač, zapeo je za oko njegovu treneru Wolfgangu Franku još dok je igrao u Mainzu. Frank je u Kloppu vidio trenerski potencijal jer je najpažljivije od svih slušao njegove savjete te mu je rekao da počne raditi bilješke. Frank je također bio svojevrsni revolucionar jer je u njemački nogomet prvi uveo libera iza zadnja četiri igrača u obrani, a njemački analitičari čudili su se njegovom luđačkom presingu. 

"Sa strašno puno igrača smo napadali protivnike s loptom te ostavljali jako puno prostora na suprotnoj strani. Svi su se čudili toj taktici, ali prolazilo je jer lopta nije ni mogla doći do druge strane. Cilj je bio stvoriti višak igrača na dijelu terena gdje je lopta i onda se razletjeti po terenu i oduzeti loptu", prisjetio se Klopp u svojoj biografiji. 

Pažljivo je bilježio sve što je Frank govorio, ali je izvisio na poziciji trenera jer ga je jedan od drugih kandidata prevario. Prije njega Mainz je preuzeo Eckhard Krautzun (koji ništa nije napravio), koji uopće nije bio među kandidatima. On je uvjerio predsjednika kluba da je usavršio Frankovu taktiku presinga i na ime toga dobio posao. Tri tjedna kasnije Klopp je predsjedniku rekao da ga je Krautzun nazvao mjesec dana ranije i zamolio ga da mu objasni Frankovu taktiku, što je ovaj u trosatnom razgovoru i učinio.

Spasio Mainz od ispadanja pa ga uveo u prvu ligu

Krautzun je u veljači 2001. godine dobio otkaz i momčad Mainza je u borbi za opstanak u 2. Bundesligi preuzeo Klopp. Dobio je šest od prvih sedam utakmica te je kolo prije kraja osigurao ostanak. Sljedeće dvije sezone bio je četvrti i za dlaku promašio Bundesligu, no njegova taktika Gegenpressinga bila je usavršena i Mainz je 2004. godine osigurao plasman u prvu ligu.

"Bilo bi divno osvojiti Ligu prvaka, ali to što sam napravio s Mainzom najveći je uspjeh u mojoj karijeri. Imali smo malu momčad bez zvijezda i vrlo jaku konkurenciju", rekao je Klopp.

Tri sezone igrao je s Mainzom u Bundesligi, a 2005./2006. igrao je i Kup UEFA, ali je 2007. godine ispao iz lige. Nakon što se sljedeće sezone nije uspio vratiti sam je otišao iz kluba za koji je odigrao ukupno 325 utakmica te u njemu proveo 18 godina kao igrač i trener.

U roku od tri godine nakon preuzimanja svake momčadi koju je vodio, Klopp je ostvario rezultat. U trećoj sezoni Mainz je odveo do Bundeslige, u trećoj sezoni je s Borussijom osvojio naslov prvaka i sad, u trećoj sezoni, doveo je Liverpool na prag još jednog velikog rezultata. Čarobna treća sezona u Kloppovoj karijeri je uglavnom pravilo.

Kad je 2008. godine preuzeo Borussiju, žuto-crni iz Dortmunda bili su prosječan njemački klub. Nakon titule 2002. godine sljedeće sezone bili su treći pa onda šesti, sedmi, trinaesti… Klopp je u prvoj sezoni osvojio šesto, sljedeće peto mjesto, a 2011. je senzacionalno osvojio naslov prvaka koji je godinu dana kasnije i obranio. Putem je za ukupno 15-ak milijuna eura doveo Lewandowskog, Kagawu, Piszczeka, Hummelsa, Bendera, Greusskreutza, Gundogana te od njih napravio superatraktivne igrače.

Totalni nogomet oduševio Europu

Godine 2012. igrao je u svojem prvom finalu u karijeri i u spektakularnoj izvedbi Borussije pregazio Bayern 5:2. Njegova Borussia igrala je fantastičan nogomet koji je zaludio svijet. Gegenpressing funkcionirao je bez pogreške, a način na koji je žuto-crna napast mljela protivnike bio je zastrašujući.

"Svaki igrač u momčadi točno je znao što mora raditi. Igrati na način na koji smo mi igrali bilo je užasno zabavno, čak i zarazno. Svaki put bi nam rekao: 'Trčite, kao da sutra ne postoji'", prisjetio se Marco Reus, a veliko priznanje nedavno mu je dao i Pep Guardiola.

"Mislim da ne postoji trener na svijetu koji bolje od njega napada zadnju protivničku liniju. To je neviđeno", rekao je veliki Španjolac kad je Klopp došao u Liverpool.

Netko je mogao pretpostaviti da će Klopp igrati još puno finala u trenerskoj karijeri, ali da će ih izgubiti šest zaredom u svim mogućim natjecanjima - teško.

Njemačkom genijalcu upravo se to dogodilo i nadjenulo mu titulu "simpatičnog luzera", kao što je i sam rekao u jednom od intervjua uoči finala protiv Tottenhama. Istina, pogledate li čistu statistiku, Klopp je pogubio sve živo i malo je argumenata protiv teorije da je riječ o gubitniku u stilu Hectora Cupera koji je izgubio finale španjolskog Kupa Kralja, Kupa kupova, dva finala Lige prvaka, finale grčkog kupa i finale afričkog Kupa nacija. I Mallorcu, i Valenciju, i Aris, i Egipat upravo je Cuper do tamo doveo, ali je činjenica da je finala - izgubio.

Baš kao i Klopp.

Kloppove momčadi su u samo dva od tih sedam finala bili favoriti. Borussia u finalu njemačkog kupa 2015. protiv Wolfsburga i Liverpool u finalu Europa lige 2016. godine. U finalu Lige prvaka 2013. godine Dortmund je igrao protiv, prema mnogima, najjačeg Bayerna u povijesti. U prvih pola sata mogao je voditi s golom ili dva razlike, ali je iskusna Heynckesova momčad sve izdržala i povela preko Mandžukića pa je nakon Gundoganova izjednačenja iz penala Arjen Robben u 89. minuti iščupao pobjedu.

Naslijedio momčad s puno limitiranih igrača

U sljedećoj sezoni izgubio je finale kupa od tog istog Bayerna, a godinu dana kasnije iznenađujuće je poražen od Wolfsburga 3:1 u istom finalu. Bila je to Kloppova posljednja utakmica u Borussiji koju je ostavio kao moćan, posložen europski klub. Na oproštaju od Westfalena i Borussije plakali su svi. Navijači, igrači, pa čak i Klopp, koji nije mogao sakriti emocije. To mu je, kažu, najveća kvaliteta - odnos s ljudima.

"Mislim da bih bio dobar učitelj u školi. Ne mogu puno stvari raditi dobro. Recimo, zabit ću ja čavao u zid, ali ću pritom napraviti nekoliko rupa i bolje bi bilo da to radi netko tko zna posao. No kad je posao s ljudima u pitanju, tu me sve zanima i imam osjećaja za ljude. Nikad sebe ne stavljam u središte pažnje. Naravno da je svatko sam sebi važan, ali kad sam u većoj skupini ljudi, najvažnije mi je da su svi oko mene sretni", objasnio je Klopp.

"Recimo, uvijek sam znao oko sebe okupiti kvalitetne ljude. Tijekom cijelog studiranja nisam imao iskaznicu sveučilišne knjižnice, ali znao sam tko je pedantan i tko će mi moći posuditi knjige, ha ha", dodao je Klopp koji je na Goetheovom sveučilištu u Frankfurtu završio kineziologiju.

U listopadu iste godine preuzeo je od Brendana Rodgersa ukleti Liverpool koji je 2014. godine bio na korak do osvajanja naslova prvaka. Rodgers je sezonu 2014./2015. završio na šestom mjestu s 25 bodova manje od Chelseaja i s jako puno limitiranih igrača u kadru. S tom momčadi Klopp je osvojio osmo mjesto i stigao do finala Liga kupa koji je od moćnog Cityja izgubio na penale. Tri mjeseca kasnije s Liverpoolom je nakon neviđenog preokreta protiv Borussije stigao u finale Europa lige protiv dvostrukog branitelja naslova Seville. Liverpool je dotad već igrao jako dobar nogomet i bio je lagani favorit u finalu. Otvorio je atomski, s dvije velike prilike prije nego što je Daniel Sturridge u 35. minuti prekrasnim golom doveo Redse u vodstvo. No Sevilla se vratila u prvom napadu drugog poluvremena i onda do kraja iskoristila sve slabosti u Liverpoolovoj igri te zasluženo pobijedila 3:1.

Kloppova momčad je u tom finalu igrala kao da je podcijenila Španjolce, kojima je dala previše prostora. Iskusni Unai Emery svu je igru fokusirao na očajne Alberta Morena i Koloa Tourea koji nisu mogli izaći na kraj s Gameirom i ekipom, a sjajni Coke vodio je Sevillu do pobjede. Ta utakmica bila je jedini trenerski poraz Jürgena Kloppa, što je kasnije i sam priznao, od svih finala koje je izgubio. No treba reći da Liverpoolu na 1:0 nije sviran čisti kazneni udarac, a bile su još dvije vrlo sumnjive situacije u kaznenom prostoru Seville.

U procesu stvaranja moćne momčadi Liverpool je dvaput bio četvrti, a prošle godine je stigao do finala Lige prvaka protiv dvostrukog branitelja naslova Reala iz Madrida. Kao i u dva velika finala prije toga, protiv Bayerna i Seville, Liverpool je i u toj utakmici krenuo atomski. Visokim, luđačkim presingom Salah, Mane, Firmino i ostali nadigrali su Real i skoro poveli preko Alexander-Arnolda. No u 25. minuti teško se ozlijedio Mohamed Salah i finale se okrenulo. Poluvrijeme je završilo 0:0, na početku drugog je Isco pogodio gredu, a u 51. minuti um se pomračio Llorisu Kariusu koji je loptu praktički dodao Karimu Benzemi za 1:0. Mane je izjednačio četiri minute kasnije, ali je Bale u 64. minuti zabio jedan od najboljih golova u povijesti Lige prvaka. U 83. minuti Velšaninov udarac s 30 metara Karius je neshvatljivo pustio u gol.

Nema tog trenera koji jamči naslov europskog prvaka

Iako se ne broji u finala, Liverpool je ove sezone u povijesnoj završnici Premiershipa izgubio naslov prvaka s 97 bodova i jednim jedinim porazom. Onim na Etihadu 3. siječnja, kad je City slavio 2:1 i smanjio zaostatak na četiri boda. Na otvaranju susreta, kod rezultata 0:0, Maneov udarac nije prešao gol-crtu za samo 11 milimetara.

Kad sve ovo još jednom procesuirate, lako je zaključiti da Klopp zaista jest luzer. No u europskom nogometu danas ne postoji trener koji može jamčiti naslov europskog prvaka niti se to od bilo koga smije očekivati. Pep Guardiola, jedan od najboljih trenera u povijesti, sa Cityjem i Bayernom nije mogao ništa u Europi. Ne može se slučajno izgubiti šest finala, ali načini na koje ih je Klopp gubio ne idu mu previše na dušu. Bayern je bio najjači u povijesti, Real također, a Sevilla je bila momčad koja je naučila pobjeđivati u tom natjecanju.

Sve te utakmice Klopp je izgubio zahvaljujući nijansama, trenucima inspiracije Arjena Robbena ili Garetha Balea te trenucima ludosti Lloriusa Kariusa ili Alberta Morena. Ne može trener ništa kad njegov golman protivniku pokloni dva gola ili kad protiv sebe ima megamomčadi. Istina, po zakonu velikih brojeva, jedno od tih finala mogao je dobiti, ali kod malo kojeg trenera se ti porazi mogu gledati iz dva suprotna kuta.

I sad dolazimo do glavnog pitanja: Hoće li Klopp najednom postati pobjednik ako pobijedi Tottenham u subotnjoj utakmici?

Neki njegovi kolege treneri dolazili su u klubove u kojima su momčadi već bile posložene ili su imali golema financijska sredstva da ih sami izgrade. Borussia 2008. godine nije bila takav klub, a Liverpool je 2015. bio na prekretnici. Nisu to bili Bayern, Manchester City ili Real Madrid, nego posrnuli klubovi u delikatnim situacijama, kojima je trebala prava trenerska i menadžerska ruka. Klopp je uspio i u Borussiji i u Liverpoolu, stabilizirao ih i odveo ih do finala Lige prvaka. Liverpool u dva zaredom.

Nikad u trenerskoj karijeri Klopp nije bio favorit kao u ovom finalu. Svaka čast Pochettinovu Tottenhamu, ali Liverpool je za klasu jača momčad. Kao što je i sam rekao u najavi utakmice, Klopp ove godine ima najbolju momčad u odnosu na sve one prijašnje s kojima je gubio velike utakmice. Iako se namučio da prođe skupinu s PSG-om, Napolijem i Crvenom zvezdom, Liverpool je u nokaut-fazi igrao jako dobro, a način na koji je pregazio Barcelonu u uzvratnoj utakmici polufinala dovoljno govori koliko je moćan.

Ako pobijedi, bit će to konačni, zasluženi trijumf nogometnog vizionara iz Stuttgarta kojemu je samo to nedostajalo u velikoj karijeri i kojeg ćemo svrstati u kategoriju velikana. Ako izgubi, postat će novi Hector Cuper jer nikad nije imao ovakvu šansu za naslov, koliko god se Tottenham Mauricija Pochettina mora poštovati i cijeniti.

Tako će sva dosadašnja Kloppova trenerska karijera u očima nogometnog svijeta stati u subotnju utakmicu protiv Tottenhama. Deseci igrača koje je razvio i afirmirao, nogometna revolucija, rušenje dominacije Bayerna i vraćanje Borussije i Liverpoola u vrh europskog nogometa svest će se na još jedno, osmo Kloppovo finale. Nije to pošteno prema takvom stručnjaku i taktičaru, ali je u današnjem nogometu sasvim normalno. 

Nažalost, broje se samo trofeji.