Foto: Vladimir Dugandžić / Cropix

U JEDNOJ iznenađujuće otvorenoj utakmici Hajduk je na Poljudu poražen od grčkog AEK-a rezultatom 3:1. Grub je to završetak ovogodišnje europske avanture, a ostaje dojam da su Bijeli mogli do toliko priželjkivane pobjede. Jednostavno nije bilo dovoljno karaktera i koncentracije, a najlakše je sve opet opravdati mukotrpnim sazrijevanjem i odrastanjem mlade splitske momčadi. Ovaj novi Hajduk do europskih pobjeda može jedino uz sjajnu atmosferu i veliku podršku, a ona je u posljednje vrijeme sasvim iščezla.

> Vučević: I dalje smatram da je AEK najlošija momčad skupine

> Hajduk - AEK 1:3, Maloča je novi Buljat, a Hajduk se nakon sjajnog prvog, raspao u drugom dijelu

> Utučeni hajdukovci: Dobili su nas glavom, da je bilo samo malo više sreće mogli smo proći

> "Hajdukova obrano, žao mi je, ali vi ste najslabija karika"

Iako je pad forme u igri Bijelih osjetan, nevjerojatno je kako su Splićani okrenuli leđa Hajduku, u situaciji dok je ovaj s eventualna nova tri boda bio u igri za šesnaestinu finala Europske lige. Istina, na slabu posjetu utjecala je i kiša koja nije prestala padati gotovo deset dana, no kako god bilo, tužno je što su simpatizeri Hajduka, koji 16 godina nisu gledali na Poljudu ozbiljniji europski nogomet, izostali s ove utakmice.

Vučević nadmudrio Jimeneza trojcem na lijevoj strani

Iako su u utrobi stadiona pozitivno pokušali sagledati stvar, istaknuvši kako se sada mirno mogu pripremati za dvoboj, u takvoj je atmosferi teško pripremati utakmicu. No, čini se da je Vučević dobro obavio svoj posao. Naime, danima prije najavljivao je kadrovske i taktičke promjene kojima će iznenaditi Grke, a one su se zaista i dogodile. Hajduk je zaigrao u 4-4-2 formaciji, Anas se pridružio Vukušiću u napadu, Ibričić se vratio u sredinu vezne linije, a lijevo krilo zauzeo je Strinić. Da, dobro je Vučević prostudirao slabe karike grčke momčadi, pojačavši lijevu stranu, tako dobivši opipljivu prevagu na toj strani.

Cijelo prvo poluvrijeme Hajduk je radio dar-mar preko trolista Jozinović - Strinić - Anas, a rezultat toga nekolicina su izrazito dobrih prigoda, koje Splićani nažalost nisu iskoristi. Nedostajalo je tu spretnosti, velikim dijelom utjecao je i tragičan travnjak, nedostajalo je i sreće, a najviše je nedostajao pravi Ibričić. Senijad je bio debelo najlošiji igrač na travnjaku, a bez njega Bijeli nisu pravi. S njim je sredina terena dobila na kompaktnosti, međutim izgubio se onaj talent koji je Rumunje bacao u očaj prije nekoliko mjeseci.

Neshvatljivi promašaji su se morali osvetiti...
 
Iznenađujuće, gosti se na Poljud nisu došli braniti, štoviše, a vrlo brzo uvidio je Manolo Jimenez kako tako neće ići. Hajdukovci su spretno izvodili kontra-napade, a gostujući tromi stoperski dvojac bio je poput poligona za testiranje brzine i snalažljivosti dvaju najisturenijih igrača Hajduka, Anasa i Vukušića. Treba priznati kako su Hajdukovci odigrali dobro, odlično prvo poluvrijeme, ali što im to vrijedi kada loptu nisu uspjeli ugurati u gol. U nogometu se takove stvari redovito osvete, a ni ovaj put nije bilo drugačije.

Baš kao i u Ateni, u drugo poluvrijeme ušao je jedan novi AEK, ofenzivniji i odlučniji, naišavši na plodno tlo u vidu zbunjenosti i dekoncentriranosti Vučevićevih igrača. Nije prošlo ni dvadesetak minuta drugog dijela, a Hajduk je primio dva gola. Iznenađujuće, kako za koga, opet su Bijeli skrivili kazneni udarac, a malo kasnije i zaspali nakon kornera gostujuće momčad. Bio je to onaj Hajduk koji je izgubio od Istre, onaj kojeg prečesto gledamo posljednji mjesec dana.

Čemu se sada vratiti? Prvenstvu?

Nakon 2:0 Grci su se sasvim zatvorili, a Hajduk do posljednjih sekundi i gola, praktički da nije uspio složiti nijednu smislenu akciju, štoviše sijevali su opasni kontranapadi. Bijeli su opet upali u letargiju, moral im je sasvim pao i nije moglo nego završiti debaklom. Pogotovo kada je Hajdukovcima nestalo snage, što još jedna velika boljka ove momčadi. Hajduk se sada mora okrenuti domaćem prvenstvu, samo je problem što se više nemaju čemu ni vratiti. Skupo su na Poljudu platili ovaj prstohvat europskog iskustva, ali teško da je nakon godina svakojakih promašaja i moglo biti drugačije.Je li vrijedilo? Za potpisnika ovih redaka jest...