EMMA Amoscato majka je dvoje djece. Sa svojom obitelji živi u Engleskoj, a u kolumni za Newsweek piše da se ne sjeća da joj se u djetinjstvu ikad govorilo o granicama. Njezin sin James ima 9 godina i još kao beba joj je bio privržen te je nerado išao drugim ljudima.

"Drugi su ga htjeli zagrliti i držati, a on je jasno davao do znanja da to ne želi. Poruka drugih uvijek je bila da mora naučiti biti u blizini drugih ljudi i da ga moramo natjerati da se na to navikne. Sjećam se da sam pomislila: Ne, ne moramo to raditi", piše Amoscato.

Kad je James navršio godinu dana, sve je više izražavao da ne želi da ga drugi ljudi grle ili podižu. Možda tada nije mogao složiti rečenicu, ali je mogao reći ne i izraziti što ne želi. No, drugi su to i dalje ignorirali jer su mislili da je "samo dijete".

"Moja kći Amalia bila je drugačije dijete. Tri godine je mlađa od Jamesa i rado je bila s drugima. Ali oduvijek je bila protiv toga da je drugi ljube, branila je to čak i meni, ali sam odlučila poštivati pravila koja mi je dala", dodaje Amoscato koja je sjela sa suprugom te su se složili da će djecu jasno podučiti pristanku.

"To je njihovo tijelo, njihova su pravila. Oni biraju na što će pristati, a na što neće", smatra Amoscato.

Iako ljudi na djecu koja se nerado grle ili ljube, priznaje ova majka, nezadovoljno reagiraju ili ostanu zatečeni, ona smatra da je važno djecu od malih nogu učiti da razumiju vlastite reakcije i osjećaje i kako ih prenijeti.

"Vidim puno odraslih koji ne brinu dobro o sebi i ne stavljaju se na prvo mjesto. To ima utjecaj na emocionalno i mentalno zdravlje. Čak je i kod odraslih riječ "granica" teška. Što više potičemo djecu da je koriste od malih nogu, to će postajati normalnija. Zato ne objašnjavamo ništa unaprijed. Pustimo djecu da kažu što žele i trebaju, a mi ih onda podržavamo", pojašnjava.

I James i Amelia imaju alergije na hranu pa Amoscato tvrdi da je to još jedan razlog zbog kojeg se moraju znati založiti za sebe i reći odrasloj osobi ako nešto nije sigurno za njih.

"Često čujem kako roditelji djeci govore da bi trebali raditi ovo ili ono. Ali zašto? Je li to najbolja stvar za dijete iz njihove perspektive ili samo pokušavate usrećiti ljude ili pokušavate raditi ono što biste "trebali" raditi? Moja je perspektiva da je dobro sve ono što pomaže djeci da postanu emocionalno inteligentnija ili razumiju da su njihove potrebe važne", tvrdi.

Amoscato ističe da poticanje djece na otvorenost prema granicama i potrebama ima opipljiv učinak. Otvorenija su i iskrenija u komunikaciji, svjesnija osjećaja i potreba drugih, odnosno empatičnija.

"Ne vidim zašto bismo trebali slušati i poštivati ​​mišljenje odraslih, a ne slušati i poštivati ​​mišljenje djece. Pogotovo kada je riječ o njihovom vlastitom tijelu, njihovoj autonomiji ili osjećajima. Ako dijete fizički uzmiče i daje do znanja da se ne želi grliti i ljubiti, onda biste ga trebali saslušati. Moja poruka bi bila: slušajte i poštujte ono što ljudi govore. I odrasli i djeca", zaključila je.