KAD SU EUROPSKE vlade stanovnicima savjetovale da tijekom pandemije koronavirusa i zatvaranja stvore svoje "balone", skupine ljudi s kojima imaju blizak fizički kontakt, kako bi tako ograničili šire društvene kontakte, vjerojatno im na umu nije bio prijenosni staklenik.

Malenu prozirnu zelenu oazu na ramenima nosi belgijski umjetnik Alain Verschueren, po struci socijalni radnik, dok ide ulicama glavnoga grada Belgije.

Šeće s mini staklenikom od pleksiglasa, udišući miomirise aromatičnih biljaka koje okružuju njegovu glavu.

Na tu je zamisao taj šezdesetjednogodišnjak došao još prije 15 godina, a nadahnule su ga bujne oaze Tunisa, u kojemu je ranije radio. No, odnedavno je u gradu u kojemu su zaštitne maske obvezne u sklopu suzbijanja širenja koronavirusa njegov izum poprimio sasvim novu dimenziju. 

"Želio sam napraviti svojevrstan balon ili mjehur u koji bih se mogao zatvoriti da bih se odvojio od ostatka svijeta, od svoje okoline, koja mi se činila predosadnom, prebučnom i presmrdljivom", ispripovijedao je novinarima Verschueren, dodavši da boluje od astme i da mu je ugodnije disati pod njegovim mini staklenikom nego ispod zaštitne maske. 

"S vremenom sam zamijetio da mi ljudi prilaze i sa mnom razgovaraju. Zanimljivo, ova moja vrsta izolacije zapravo je postala način povezivanja s ljudima", rekao je.

Čini se da prolaznike u Bruxellesu istodobno zabavlja i zbunjuje muškarac koji ulicama glavnoga grada i pokraj njegovih trgovina, uglavnom zatvorenih zbog restriktivnih mjera, šeće noseći na ramenima mini staklenik sa zasađenim timijanom, ružmarinom i lavandom.

"Je li to staklenik? Je li namijenjen pčelama? Je li za biljke? Ne znamo, no zamisao je dobra", rekao je Reutersu umirovljeni draguljar Charlie Elkiess.

A Verschueren kaže da se nada da bi takva ideja ljude mogla potaknuti da vode bolju brigu o okolišu, što bi u konačnici općenito moglo smanjiti našu potrebu da se štitimo od onečišćenja zraka i od buke.