Foto: Press

OSJEĆAJ šuma u uhu koji se manifestira kao zujanje, cvrčanje, prelijevanje ili čak pucketanje zahvaća velik broj hrtvatskog stanovništva. Dakle, šum je jedna od najčešćih smetnji s kojima se susreće otorinolaringolog – audiolog u svojoj praksi. Predsjednik Hrvatskog društva za audiologiju i fonijatriju, prof.dr.sc.Robert Trotić rado nam je odgovorio na pitanja o tome što je to tinitus – šum u uhu te koji su svi mogući načini liječenja šuma.

Koliko ljudi u Hrvatskoj ima problem sa šumom u uhu?

Trenutno u svijetu 17% ukupne populacije pati od šuma. U Hrvatskoj čak i do 700.000 osoba ima neki oblik šuma u uhu. Isto tako, 33% sveukupne starije populacije u svijetu pati od šuma. Pacijenti ga različito opisuju; 25% pacijenata opisuje ga kao doživljaj čistog tona, a ostali kao “zvonjavu”, “šuštanje lišća”, “valovito more” ili kao “TV bez programa”. Iako se bolesnici tuže na jačinu šuma, kod 80% njih glasnoća šuma ne prelazi 20 dB iznad njihovog praga sluha. To je slabi intenzitet, poput pjeva ptice u parku. Kod 5% glasnoća može biti 40 dB iznad praga sluha, što je poput glasnog šaptanja. 85% šumova javlja se na frekvencijama od 250 do 8000 Hz. Prisutnost šuma na tim frekvencijama ne znači istovremeno i gubitak sluha na istim.

Postoje li različite vrste tinitusa i kolika je neugoda koja se javlja zbog šuma?

Jačina simptoma ovisi o nekoliko stvari; o vrsti zvukova, njihovom trajanju, o umorljivosti bolesnika i pragu neugode koji se kod njih javlja. Šum se dijeli na objektivni, kojeg može čuti i registrirati promatrač kraj bolesnika, i subjektivni, kojeg ima samo pacijent, i kojeg je nemoguće objektivno razabrati. Šum klasificiramo u nekoliko kategorija, i to prema uzroku: nemehanički i mehanički, objetivni i subjektivni. Vaskularni šum posljedica je promjena u krvnim žilama, bilo da su sužene aterosklerozom ili spazmom, ili ako postoji neka anomalija u njihovom toku i lumenu. Patološke promjene, poput dijela čeljusti koja dotiče zvukovod, može pri žvakanju i zijevanju uzrokovati šum. Slabost okolnih mišića (mioklonus) uzrokuje također šum. Šum može biti posljedica gubitka sluha u provodnom dijelu slušnog puta (uška, zvukovod, lanac slušnih koščica, srednje uho), u pužnici (zamjedbeni dio slušnog puta), ali isto tako i u živčanim putovima, koji vode zvuk od uha do mozga. Postoji čitav niz lijekova, čija primjena može biti popraćena šumom; ACE inhibitori, anestetici, antibiotici, antidepresivi, antihistaminici, beta-blokatori, narkotici, sedativi, hipnotici i slično. Čak i neka cjepiva mogu uzrokovati šum. Šum bez pulzacije, u 10% bolesnika, može upućivati na tumor živca za sluh i ravnotežu.

Kakav je postupak za osobe zahvaćene šumom – kome se trebaju obratiti kada uoče takav problem?

Dijagnostika šuma je složena i treba multidisciplinarni pristup. To znači da se više specijalista mora pozabaviti bolesnikom koji ima šum. Time se bave otorinolaringolozi - audiolozi, neurolozi, psiholozi, psihijatri, fizijatri, internisti, radiolozi i neurokirurzi. Otorinolaringolozi - audiolozi, kojima se pacijenti sa šumom najčešće javljaju, prvo pregledaju pacijenta, a zatim mu ispitaju sluh tonskom audiometrijom u tihoj kabini. Tom pretragom utvrđuje se stanje bolesnikovog sluha, kao i frekvencija i intenzitet na kojima bolesnik razabire šum. Poslije te pretrage učini se audiometrija evociranih potencijala (BERA). Tom pretragom utvrđujemo stanje slušnog puta od uha do mozga; da li postoji kakva “zapreka” na tom putu. Ako postoji sumnja na patološke promjene, radi se kompjutorska tomografija (CT) mozga s kontrastom ili magnetska rezonanca (MR), koje će pokazati anatomske dijelove u mozgu i moguće patološke promjene.

Koji su načini liječenja dostupni za problem tinitusa?

Terapija šuma sastoji se u kirurškim i nekirurškim metodama. Promjene na krvnim žilama iziskuju primjenu vazoaktivnih lijekova, te određeni dijetetski režim prehrane. Promjene u laboratorijskim nalazima, krvnom tlaku ili EKG-u potrebuju internističku terapiju.

Što vi osobno preporučujete svojim pacijentima?

Najnovija neinvazivna terapija, koja se počela primjenjivati i u Hrvatskoj, zove se "terapija šuma laserom niskog intenziteta" (LLLT). Terapija ima za cilj povećanje mikrocirkulacije uha i biostimulaciju osjetnih stanica uha, djelujući time na smanjenje šuma. 

Terapija se provodi na način koji je pacijentu ugodan; u sjedećem ili ležećem položaju, pacijentu se u zvukovod uha u kojem je šum postavlja sonda kroz vremensko razdoblje kroz 20 minuta, i vrši se biostimulacija struktura uha laserom niskog intenziteta.

Kako funkcionira terapija laserom?

Cilj je stimulirati pojedine dijelove vanjskog i srednjeg uha: bubnjić, lanac slušnih koščica, te naročito splet malih krvnih žila, koje su na granici srednjeg i unutarnjeg uha. Ta biostimulacija povoljno će djelovati i na početni dio unutarnjeg uha, a time, posredno, i na osjetne stanice u njemu.

Tretman nije bolan i potpuno je siguran za pacijenta. Preporuka je da pacijent provede deset tretmana šuma laserom niskog intenziteta, da nakon toga ponovi ispitivanje sluha i identifikaciju šuma tonskom audiometrijom, te, po potrebi, da nastavi ili prekine terapiju u dogovoru s otorinolaringologom – audiologom.

Terapija LLLT-om je nova u Hrvatskoj, zauzela je svoje mjesto u segmentu liječenja šuma uz metode "skretanja pozornosti sa šuma" ("tinnitus retraining therapy" – TRT), akupunkture i hipnoze. LLLT će sigurno donijeti napredak i u ovom segmentu terapije bolesnika, kojima je šum danas značajan medicinski problem u svakodnevnom životu.