Foto: Press/Wikipedia

AKO SPADATE u skupinu pretjerano liberalnih ljudi koji neće nervozno odmahnuti rukom ili započeti verbalni napad svaki put kada vam prijatelji serviraju neku potpuno suludu teoriju o kojoj su čitali na netu, možda ste imali "sreću" naići na pojedince koji vjeruju u prastaru teoriju o ravnoj Zemlji. Ako ste malo sretniji, možda vam se posrećilo da neki od njih vjeruju u daleko egzotičniju teoriju o šupljoj Zemlji.

I dok je refleksna reakcija sve one koji vjeruju u ovu priču nazvati šupljoglavcima, zapravo je riječ o jednoj od najdugovječnijih teorija koja nas zabavlja od 17. stoljeća.

Kada bismo je doživljavali isključivo kao djelo fikcije, a ne nešto u što zaista vjerujete, radilo bi se o prilično zabavnoj premisi za knjigu ili film. Jules Verne je posao odradio savršeno, a čak ni holivudski blockbusteri, kao što je "Put u središte Zemlje", nisu najgora stvar koju možete pogledati u kinu.

Međutim, stvari su daleko zanimljivije kada se pojave oni koji maštovitu ideju doživljavaju kao znanstveno dokazanu činjenicu.

Kako je sve započelo?

Čovjek koji je započeo ovaj pokret je, ni manje ni više, nego Edmund Halley, engleski astronom, matematičar i fizičar koji je predvidio povratak kometa 1758. godine, a koji je po njemu dobio ime Halleyjev komet.

Halley je, naime, još u 17. stoljeću tvrdio da je Zemlja šuplja, da živimo na vanjskoj kori koja je 500 milja debela, a ispod nje se nalazi još nekoliko prstenova. Prema njegovoj teoriji, Zemlja u presjeku izgleda kao meta. Do ove je teorije došao kada je na temelju nepravilnih očitanja s kompasa, koja se javljaju kada se uređaj nađe u blizini polova, zaključio da su upravo ovi navodni "unutarnji svjetovi" ono što remeti Zemljin magnetizam.

Ova ideja razvijala se narednih 100 godina, a sljedeće veliko otkriće pojavilo se početkom 19. stoljeća nakon što je vojnik John Cleves Symmes Jr. ustvrdio da postoji nekoliko ulaza u šuplju Zemlju.

"Tvrdim da je Zemlja šuplja i da je iznutra nastanjiva. Sastoji se od niza koncentričnih sfera koje se nalaze jedna u drugoj. Kunem se životom da je ovo istina i spreman sam istražiti šupljinu ako je svijet spreman podržati me i pomoći mi u ovom pothvatu", napisao je Symmes 1818.

Do početka 20. stoljeća ova je teorija polagano počela nestajati nakon što su znanstvenici potvrdili da ne drži vodu. No, kao što je to slučaj i s mnogim drugim teorijama i ova se iz niza razloga održala. Jedan od najvažnijih bilo je to da je teoriju na životu održavala znanstveno-fantastična zajednica, primjerice, Jules Vernes i njegov "Put u središte Zemlje". Verne i William R. Bradshaw zaslužni su što je teorija kroz fikciju postala dijelom kolektivne svijesti, i u kombinaciji s Halleyjevim i Symmesovim idejama postala ono u što pojedinci vjeruju i dan danas.

A teorija je mnogo. Od onih koji vjeruju da se u unutrašnjosti Zemlje nalaze egzotične životinje, preko onih koji smatraju da je to mjesto koje nastanjuju izvanzemaljci, do onih koji su uvjereni da su upravo nestali istraživači otkrili ovu "utopiju" i s vremenom je nastanili.

U središtu je još jedno sunce i ljudi... Očito!

U novije vrijeme pojavile su se i daleko maštovitije teorije s religijskim elementima pa je Rodney Cluff 2008. izdao knjigu "Our Living Hollow Earth" u kojoj tvrdi da tamo žive izgubljena izraelska plemena i da je to ujedno mjesto na kojem se nalaze raj i pakao.

I ne radi se o znanstvenoj-fantastici, Cluff najiskrenije vjeruje da se u središtu Zemlje nalazi još jedno Sunce i da unutarnje kore nastanjuju ljudi: "Tamo žive Nijemci koji su pobjegli nakon Drugog svjetskog rata, vikinški kolonisti s Grenlanda, a očito da tamo žive i Inuiti jer kada biste ih pitali odakle dolaze, pokazali bi prema sjeveru i rekli da dolaze iz zemlje u kojoj sunce nikada ne zalazi".

Nije lako šupljozemljašima

Istina, u današnje vrijeme teorija o šupljoj zemlji nije popularna kao neke druge i malo je mjesta na kojima se "šupljozemljaši" mogu naći kako bi razmjenjivali ideje i teorije, ali njihova priča ponovno postaje sve popularnija. Međutim, postoji još jedan problem jer osim običnih civila koji se ravnaju znanošću i zdravim razumom, "šupljozemljaši" dobivaju niz kritika od onih koji vjeruju da je Zemlja ravna (dobro ste pročitali, "ravnozemljaši" nekog ismijavaju). Upravo su oni najveći kritičari ovih teorija jer, realno gledajući, jedna teorija poništava drugu.

"Ravnozemljaši su očito u krivu, Zemlja je sfera i šuplja je. Ne mislim da njihove teorije drže vodu, ali cijenim njihove stavove. Ne volim ismijavati ljude", objašnjava Cluff za Vice i dodaje da postoji niz dokaza koji podupiru teoriju u koju vjeruje. Od njemačkih podmornica koje su tamo slučajno zalutale, do pilota koji je avionom uletio u središte Zemlje. Također slučajno. Jedini je problem što "šupljozemljaši" već stoljećima pokušavaju pronaći kleti ulaz, a potraga traje i dan danas.

Najluđa ekspedicija na (šupljme) svijetu

Jedna od posljednjih velikih ekspedicija bila je ona iz 2007. kada su Cluff i ostali teoretičari naumili krenuti na dalek put koji bi ih koštao 20 tisuća dolara. Iz Moskve bi krenuli za Sjeverni pol nakon čega bi tri dana proveli tražeći ulaz.

Priča postaje legendarna nakon što bi pronašli ulaz jer u planu puta stoji da bi nakon toga krenuli rijekom Hiddekel do grada Jehua, nakon čega bi "monoželjeznicom" zapičili za grad Eden gdje bi posjetili palaču "Kralja unutarnjeg svijeta". Sve u svemu, savršeno osmišljeno.

Nažalost, plan je propao nakon što je vođa puta, Steve Currey, preminuo od raka mozga. Drugi vođa puta poginuo je u avionskoj nesreći, a treći se morao povući nakon što je najveći investitor u njegovoj kompaniji zaprijetio da će povući novac ako ne odustane od svojih uvjerenja u šuplju Zemlju. Skupina je još nekoliko puta pokušala krenuti na put, ali trebaju novog vođu. Cluff tvrdi da on to nije jer družina treba avanturista, a on je samo pisac.

"Postoje ljudi. Tona ljudi pokazala je interes za ovu ekspediciju pod uvjetom da uspijemo skupiti financije. I ne kažem da postoje milijuni ljudi koji u ovo vjeruju, ali sigurno ih je na tisuće", tvrdi Cluff.

A ako je suditi prema sve većem broju pobornika, sve luđih i luđih teorija, možemo biti prilično sigurni da nova ekspedicija neće predugo čekati.