Tekst i foto: Miljenko Nikolić

DOBRO je poznato kako vrh u obiteljskoj klasi već godinama između sebe izmjenjuju japanski i njemački rivali. Među njima je svakako i Accord, možda i ponajbolji pripadnik segmenta kojemu je za posljednji korak do trona nedostajala povoljnija cijena. Tako je bilo nekad, a tako je i sad.

Po pojmom "sad" ne govorimo o novom modelu, već samo o faceliftu kojeg je Honda odradila još početkom godine u Ženevi. Promjene su okom vidljive, ali samo kod poklonika marke koji na svaki mig iz Honde reagiraju s nekoliko tomova komentara, pa čak i litanijama o nevjerojatnom napretku japanskog božanstva. Istina je da bitnih novosti nema, ali i da nisu ni potrebne jer su Hondini modeli pola koraka ispred drugih. Dovoljno je pogledati fotografiju sada već starog Civica i do nje godine lansiranja modela, pa će sve biti jasno. Situacija s Accordom je očekivano malo drugačija.

Tu se ipak radi o obiteljskoj limuzini sa afinitetima poslovnog automobila, što u prijevodu znači prioritet klasičnih linija uz siguran nastup izražen kroz sportsku notu. Accord u potpunosti odgovara tom opisu uz napomenu nešto naglašenije sportske agresivnosti. Posljednjim redizajnom te su karakteristike dodatno izbrušene - svjetla lišena demode narančastog detalja su još atraktivnija, odbojnici masivniji, a maska hladnjaka gubitkom poprečne letvice dinamičnija.

Premda vrlo gabaritna i konstrukcijski klasična forma ima i neke minuse. Prvi i sasvim očekivan je pristup prtljažnom prostoru putem dosta malog otvora. Nadalje, isti ima nepravilne stranice što će umanjiti upotrebljivost pri prijevozu komadnog tereta. Nije da se Accordom prevoze gajbe i namještaj, ali tek toliko da se zna. Drugi i obiteljima s mlađom djecom značajniji je relativno nizak otvor prema stražnjoj klupi. Praktično, spustiti jednogodišnjeg potomka u sjedalicu zahtijeva podosta gimnastike.

Prava poslastica ipak se krije ispod lima. Podatak kako se radi o 2,4 litrenom benzinskom atmosfercu snage 200 KS ispada iz gabarita doživljaja idealnog limuzinskog pogona, no za nas klasičare tu počinje ulazak u raj. Osjećaj vožnje klasičnog benzinca je još uvijek nezamjenjiv, posebno kada se radi o Hondi gdje odlaskom u više okretaje ne dobivate samo nepotrebnu buku već i potporu pravog sportaša.

Pritom je od pomoći vrlo solidan servo upravljač i više no odličan ručni mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa. Na razini zadatka je i obnovljen ovjes, sada s još boljom dinamičkom karakteristikom. Da se razumijemo, Accord nije trkač već prije obiteljski krstaš, ali teza da se zna snaći i u zahtjevnijim manevrima svakako stoji. U prilog toj nekoj smirenijoj noti ide po redizajnu još uvjerljivija zvučna izolacija putničkog prostora.

No, pravo iznenađenje kojim smo i sami ostali zatečeni, a i kasnije ga iskoristili kao glavni argument pri raspravi o budućoj obiteljskoj akviziciji je potrošnja goriva. Da, ovako pogonjeni Accord nije previše rastrošan. U test smo ušli vožnjom zaobilaznicom i ulaskom u grad što je rezultiralo prosjekom od nevjerojatnih 7,8 l/100 km. Idućeg dana prosjek se "popravio" na 8,4 l/100 km, da bi na kraju sedmodnevnog druženja prosječna potrošnja dogurala do odličnih 9,1 l/100 km u što ulazi i vožnja gradskim relacijama s dvoznamenkastim prosjecima. Sve u svemu, Accord se poput slabije benzinske izvedbe pokazao vrlo štedljivim.

>> Baza automobila: Honda Accord

Polako dolazimo do kraja i cjenovnih razračunavanja, a time i možda za Accordicu najslabijeg poglavlja. Upravo tako jer početna cijena za Accord je na preko 200 tisuća kuna, u slučaju dizelaša i kudikamo viša. Izuzetna kvaliteta izrade, potpuna oprema i uglađenost potaknuta odličnom mehanikom najjači su aduti Accorda kao obiteljskog vozila kojem ni poslovna uloga nije strana.

Prije konačnog suda važno je odlučiti doživljavate li Hondu Accord preskupim konkurentom "klasičnoj" srednjoj klasi ili pak cjenovno jeftinom pripadniku premium podsegmenta srednje klase. U svakom slučaju izbor Accorda ostavit će vas na dobitku.