NEKOLIKO minuta nakon što je Jessie Boeckmann sa svojim četiri dana starim djetetom krenula prema ukrajinsko-poljskoj granici, na temperaturi od -1 stupnjeva, pitala se je li donijela pravu odluku.

39-godišnja Amerikanka iz Costa Mese držala je kćerkicu Vivian u nosiljci, ispod jakne, kako bi je zaštitila od jakog vjetra. Brinula se da to neće biti dovoljno i da će se beba smrznuti. Njezin suprug Jacob Boeckmann nosio je njihova dva kofera.

Svakih 10 do 20 minuta provjeravali su je li Vivian topla i diše li. Nekoliko starijih žena koje su također bježale prema zapadu odmahivale su glavama i pogledavale ih s neodobravanjem, piše LA Times.

"Što sam to učinila ovom djetetu? Ovo bi mogla biti najgora odluka koju sam ikad donijela", pomislila je 39-godišnja oftalmologinja Jessie.

Boeckmannovi su 2019. bili gotovo desetljeće u braku, a kćer im je tada rodila surogat majka u Ukrajini. Kada su odlučili imati drugo dijete, ponovo su pronašli ženu u Ukrajini. 

Vivian je prvobitno trebala biti rođena 23. veljače. Par je bio svjestan tenzija između Ukrajine i Rusije. Zato ih je obradovala vijest da će djevojčica biti rođena ranije nego što je bilo planirano, na Valentinovo. 13. veljače otputovali su u Kijev kako bi prisustvovali rođenju svog djeteta. Ali kad su stigli, liječnici su rekli da se surogat majka Lilja ipak još neće poroditi. 

"Gledali smo kako se situacija pogoršava. Morat ćemo izaći kroz Poljsku", palo je na pamet Jacobu. 

Vivian je konačno rođena 22. veljače. Par je nije odmah uspio vidjeti jer su sve radili da joj pribave putne isprave i što prije napuste Ukrajinu. Bez izvoda iz matične knjige rođenih, znali su da je neće moći legalno izvesti iz zemlje. Također, Vivian nije dobro jela pa je par tražio alternativnu mliječnu hranu za bebe kako bi se uvjerili da će biti dobro. 

Liječnike su jedva uvjerili da bebu otpuste iz bolnice

Nakon što ih je u četvrtak ujutro probudila eksplozija, znali su da je vrijeme za odlazak. Imali su bebin rodni list, ali ne i papire za otpust iz bolnice. 

"Ne, ne možete otići dok liječnik ne vidi bebu", rekle su im medicinske sestre. 

"Beba je dobro", uvjeravala ih je Jessie uznemireno. Znala je da moraju što prije izaći iz Ukrajine. Nakon 30 minuta nagovaranja, beba je otpuštena iz bolnice.

Njihov vozač Alex više nije mogao po njih, ali je poslao drugog vozača, Vala, koji je govorio samo ruski. Komunicirali su pomoću Google Translatea i krenuli prema privremenom Veleposlanstvu SAD-a u Lavov, blizu granice s Poljskom.

Put je trebao trajati šest do sedam sati, a pretvorio se u 27-satno mučenje. Trebalo im je četiri sata samo da napuste Kijev. Tisuće su pokušavale napustiti glavni grad Ukrajine. Vivian je cijelo to vrijeme spavala. Plakala je samo kad je bila gladna, a smirila bi se čim bi je nahranili. 

Valu je nekoliko puta zvonio telefon. Svaki put kad se javio, čuli su kako uspaničena žena viče na ruskom. Zaključili su da je to njegova supruga koji ga moli da se vrati kući.

Boeckmannovi su se osjetili krivima što su Vala odvojili od obitelji, a istovremeno su bili uplašeni.

"Hoće li nas ovaj čovjek odvesti do cilja ili će nas negdje ostaviti same?" pomislio je Jacob u sebi. 

Nakon nekoliko sati putovanja doznali su da je privremeno američko veleposlanstvo zatvoreno. Morali su do Poljske. Valu su ponudili više novca, a on je pristao odvesti ih što dalje može. 

Kad su stigli do granice, bila su 2 sata ujutro. Stali su u kolonu automobila. Prespavali su u autu preko noći. Brinuli su da će se beba smrznuti pa su je naizmjence držali i grijali. 

Oko 9:30 su shvatili da se kolona automobila uopće ne kreće. Odlučili su nastaviti pješke. Bilo je hladnije nego što su očekivali i Jessie je počela plakati.

Mislili su da su uspjeli, a onda je granična policija odbila propustiti Jacoba

"Uspjeli smo", rekla je Jessie kad su stigli do granice. Međutim, ondje je vladao kaos. Nije bilo reda, muškarci su se gurali, djeca plakala, a žene vrištale. Nakon dva i pol sata, gomila je pogurala Jessie i Vivian, ali ne i Jacoba.

"To su moja žena i beba. Pustite me da idem s njima", molio je okupljene. Ali masa izbjeglica nije ga pustila da prođe. Kasnije je doznao da granični službenici propuštaju samo žene i djecu, ne i muškarce.

Jacob je bio u komunikaciji s dužnosnicima američkog veleposlanstva, koji su obećali pomoći. Molio je policiju da ga pusti i pokazivao putovnicu. 

"Lažna putovnica", rekao je jedan i uzeo putovnicu te je bacio u stranu. 

Zračni napadi počeli su u obližnjem Lavovu i napetost je rasla. Jessie je preklinjala čuvare da propuste njenog muža, ali bili su nemilosrdni. Tada je Vivian počela plakati, a Jessie je shvatila da su mliječna formula i voda kod njezinog supruga, s druge strane bodljikave žice. Jessina putovnica, Vivianin rodni list i odjeća za bebu također su bili u torbi njenog supruga.

"Moram nahraniti bebu, trebam hranu za svoje dijete", zavapila je očajna Jessie pa uspjela, uz pomoć ukrajinsko-američke obitelji, nagovoriti čuvara da propusti njezinog supruga da joj donese torbu. 

Jacoba su potom vratili na ukrajinsku stranu. Satima je pokušavao riješiti situaciju. Naposljetku, glavni čuvar koji je dobio Jacobovu fotografiju od službenika američkog veleposlanstva rekao mu je da se uputi do zatvorenog ulaza za automobile, gdje su ga pustili.

Obitelj je na okupu i danas lete za Los Angeles

Boeckmannovi su se konačno okupili u subotu u 2 sata ujutro. Uputili su se u Varšavu i smjestili u hotel odakle će danas poletjeti za Los Angeles. Oni su među oko 500.000 ljudi koji su do sada pobjegli iz zemlje.

Par je sretan što je napustio Ukrajinu, ali srca im se slamaju zbog naroda koji se odupire Rusima i koji je ostao u ratom razorenoj zemlji. U ponedjeljak je Jessie dobila poruku od Lilje. 

"Neprestano pucaju. U strahu smo. Bojimo se onoga što će se dogoditi", napisala je.