SRPSKI pjevač Predrag Živković Tozovac preminuo je u 85. godini u Beogradu nakon što je bio hospitaliziran zbog zaraze koronavirusom. U suradnji s Yugopapirom donosimo njegov intervju iz 1991. godine.

Lipanj 1991.: Šarmer, džentlmen, showman, čovjek estrade, još podjednako dobro svira, pjeva i komponira. Sve ovo odnosi se samo na jednu osobu - Predraga Živkovića Tozovca. S godinama nije izgubio vragolasti duh, osobine šereta i uvijek spremnog na novo poznanstvo s predstavnicama ljepšeg spola. U njegovom društvu žena je u centru pažnje jer Tozovac pripada staroj kavalirskoj školi tako da joj laska i obasipa je komplimentima. Da ne shvatite pogrešno, Tozovac nije od onih muškaraca za koje kažemo da se kao smuđ peca na živu ribicu. O ženi on kaže:

- To je najljepše što je priroda stvorila. Uostalom, koga ne oduševljava ljepota žene? Naravno, kada to kažem, ne mislim samo na njenu mladost i fizičku privlačnost, nego mi je na umu i žena - prijatelj. Ona može svakom samo goditi!

U Tozovčevim pjesmama opjevane su lijepa Vlajna, Mirjana, Sanja i tko zna još koliko žena. U tim stihovima, baš kao i u njegovom životu, bilo je veselja, sreće, ljubavi, ali i patnje.

- Davno sam se razvodio. Mnogo sam tada jadikovao i očajavao. Činilo mi se da pada nebo, da se ruši kosmos, da će smak svijeta. Tješio sam se u jednoj kafani u Subotici uz tamburaše, pjesmu i čašicu. Bio sam mlad, zaljubljen i razočaran. Ali nešto sam i naučio od mjesnog profesora matematike kome sam se jadao, ne znajući da je on nedavno izgubio ženu i dvoje djece. Shvatio sam da čovjek može izgubiti i više.

Tozovac za sebe kaže da je sujetan i sujevjeran, ali u granicama normale. Da je tako, potvrđuje vjerom i nadom u uspjeh trinaeste ploče koja je od nedavno u prodaji.

- Ono što radim, ne može nitko i ništa osujetiti. Poštujem sebe jer znam svoje vrijednosti. Ukoliko bi netko pokušao osporiti moj rad, bunio bih se, ali uz argumente.

Iako ne vjeruje u astrološka predviđanja, zna da je u horoskopu Vodenjak. Tvrdi da su se osnovne karakteristike Zodijaka i u njegovom slučaju pokazale kao točne. Jer Tozovac za sebe priznaje da je veliko dijete, da čezne za iskrenim prijateljstvom, da se u životu brzo zapali, ali brzo ohladi.

Prijateljstvo, ali druge vrste, gaji već godinama. Drugovao je s golubovima u svom dvorištu. Međutim, iz opravdanih razloga više ne može imati golubarnik. Letača se nije odrekao, nego ih drži u dvorištu svog kolege Žarka Josipovića Škule. Svoje ljubimce, kako reče, sve podjednako voli.

Odavno se Tozovac pokazao kao kompozitor i te pjesme najčešće je sam pjevao i snimao. Prije dvije godine jednu kompoziciju ustupio je mlađem kolegi, ali kao da se zbog toga razočarao.

- Pjesma je bila mnogo lijepa, ali je Slavko Banjac nije uopće forsirao. Meni se nije sjetio ni ploču donijeti na poklon. Takvi su danas mladi pjevači, ne znaju cijeniti ono što dobiju na pladnju od superzvijezda.

U posljednje vrijeme malo tko stigne prozboriti o planovima na estradi. Politička situacija mijenja se iz sata u sat, vlada veliko nezadovoljstvo i neimaština. Ipak, pjevač mora misliti na svoj posao. Tozovac odavno nije okupio svoje obožavatelje na jednom mjestu i podsjetio ih na stare hitove. Sudjeluje na prijateljskim večerima, zabavama golubara i kao gost večeri u restoranima. O solističkom koncertu ne razmišlja iako za njega ima volje.

- Za tako nešto pjevaču je potrebno čitavo bogatstvo. Kako prirediti koncert i naplatiti ulaznicu 400-500 dinara? Običan narod nema toliko platiti, a s druge strane ja bih bio dužan dati za zakup dvorane, reklamu, razne poreze, režijske troškove. Sjećam se, prije nekoliko godina Neda Ukraden, koju izuzetno cijenim, imala je koncert u Centru Sava. Dvorana je bila rasprodana, ali njoj i pored toga, kada je podmirila sve što sam pobrojao, nije ostalo ni za juhu.

Zbog novonastale situacije u zemlji Tozovac vjeruje da mu je devalvirana vrijednost jer ne može više reći da je jugoslavenski pjevač, nego lokalni. Prisjetio se četiri koncerta održana u dvorani Lisinski u Zagrebu. Posljednji je bio prije četiri godine i ocijenjen je veoma uspješno.

- Danas bi veća gesta od sastanka Miloševića i Tuđmana bio zajednički koncert Vice Vukova i mene u Beogradu i Zagrebu. Bilo bi to u ime bratstva i jedinstva, nekadašnjeg prijateljstva, ljubavi Srba i Hrvata. Na jedan takav korak ja sam spreman!

Tekst: D. Simonović (Sabor, 1991.)