Foto: Privatni album Željka Matovine

KAD je produkcija planetarno popularne serije "Igra prijestolja" stigla u Hrvatsku, bila je to prilika da brojni hrvatski snimatelji, kostimografi, tehničari i montažeri sudjeluju u produciranju jednog tako velikog projekta. Za snimanje su se prijavili i mnogi statisti, no mnogi će se složiti da zasigurno jednu od najzanimljivijih uloga imaju kaskaderi. Index je imao priliku popričati s jednim od njih i iz prve ruke saznati kako izgleda posao kaskadera na tako uzbudljivom projektu.

Radi se o Željku Matovini, bivšem gimnastičaru te treneru gimnastike i akrobacije. Željko se godinama profesionalno bavi kaskaderstvom, a radio je u brojnim spotovima, reklamama i u filmovima "Žena mušketir", "Max Schmeling" i "Bloodrayne: The Third Reich". Otkrio nam je kako mu je bilo raditi na snimanju "Igre prijestolja", koje su najuzbudljivije scene koje je radio te kako svladava strah u svom poslu.

Za snimanje serije "Igra prijestolja" u Hrvatskoj angažirano je mnogo statista. Koja je bila tvoja uloga u seriji i kakva su ti iskustva sa snimanja?

Jesi li imao kontakte s glavnim glumcima u seriji? Kakvi su oni?

Obični su, normalni ljudi. Popričaju s tobom i pitaju za savjet oko kaskade, a i imaju odličnu transformaciju likova što je zanimljivo gledati. Snimili smo jednu scenu gdje me jedan od glavnih likova probada mačem, štiteći kralja. Pokušao sam se družiti s kraljem, ali ovaj put nisam uspio. Na taj račun smo se šalili međusobno: "Next time you're mine"!

Koliko traje snimanje jedne scene? Jesi li zadovoljan svojom izvedbom?

Snimanje traje većinu dana. Scene se ponavljaju po nekoliko puta. Nekoliko proba i zatim pravo snimanje. Sve to ide brzo. Naravno, uvijek mislim da mogu bolje te da sam to trebao na onakav - ovakav način izvesti ili pak još nešto dodati unutar koreografije. Kad bolje razmislim, u svaku izvedbu dodam svoj "touch".

Jesi li imao kakvih anegdota i smiješnih situacija na snimanju ili je sve išlo brzo i profesionalno?

Profesionalno i brzo, kako kažu "nice and easy". Ipak u cijelom danu se nađe ponešto, od slučajnih pogotka rekvizitom u glavu, posljedica je svrbež, psovanja na hrvatskom jeziku kako bi se dobila ljutita reakcija publike koja nije jela danima pa sve do zakašnjelih reakcija statista što pokazuje da gluma nije lagan posao. Uglavnom ljudi koji rade ovaj posao zadrže to u sebi, ne pokazuju to smijući se. Bila je jedna situacija na setu dok smo čekali sljedeću scenu. Nekolicina njih je dobila kišobrane zbog jakog sunca. U jednom trenutku meni se obratila jedna od glumica i pitala želim li ispod njezinog crvenog kišobrana. Naravno, prihvatio sam, ali upravo zbog tog crvenog kišobrana koji je bio na točkice. Smiješno je izgledalo, ja kao kmet u selu, ispod kišobrana s kraljicom. Kao ružno pače.

Jesi li prije ovoga pratio seriju "Igra prijestolja"?

Iskreno, pogledao sam nekoliko epizoda radi lakše prilagodbe. Prijatelji su mi je preporučili i prije, neki od njih su cijelu sezonu pogledali odjednom. Mislim da ću nakon snimanja u miru pogledati prvu sezonu.

Bavio si se gimnastikom, koliko ti to pomaže u karijeri kaskadera?

Gimnastikom sam se prestao baviti 2006. godine. Zadnji nastup je bio za talijanski klub i Univerzijadu u Koreji. Sada mi je to uglavnom ozbiljna rekreacija. Sport koji ti pruža da budeš vanserijski pojedinac. A to će i u skoroj budućnosti biti i jedan od osnovnih preduvjeta za bavljenje kaskaderstvom koje će postati, ako već i nije, zahtjevnije i ekstremnije.

Na kojim si projektima do sada radio kao kaskader?

Od spotova, show nastupa, razno raznih reklama pa do filmske industrije. "La Femme Musketeer" je bio moj prvi film s cool kaskadama. Sjećam se ogromnog Slovaka visokog 210 centimetara i teškog 100 kilograma na kojeg sam se morao popeti u tri koraka, udariti ga nogom i od njega napraviti salo. Svakako bih se dobro slagao s d'Artagnanom i ostalom ekipom da sam tad živio. Bilo je i smiješnih filmova poput "Barbarella" i filma "Bloodrayne: The Third Reich". Bez obzira na humor nisu bile lake kaskade.

Kakve su bile najopasnije scene koje si morao raditi?

Kako svladavaš strah?

Strah mi je na neki način suradnik koji me gura dalje. Morao sam se sprijateljiti s njim. Jedan od najboljih trenutaka je kad je ispred tebe masa ljudi koji znaju svoj posao i imaju razvijenu viziju, a ti nikad sličnu rizičnu scenu nisi radio. I isfuraš to. I to opušteno. Nevjerojatan osjećaj.

Jesi li se oduvijek želio baviti time?

Nikad nisam niti prestao. Samo sam i dalje to razvijao. Od mog prvog pokušaja iz pozicije puzanja do ponosnog prvog koraka. Te kaskade nisu bile plaćene! Tek onda sam počeo s ozbiljnijim stvarima ne znajući da je to moguće kontrolirati, a uz tako nešto još i izvesti da izgleda seksi.

Tko ti je uzor, kojeg glumca ili kaskadera najviše cijeniš?

Uzor mi je obitelj koja i dan danas stoji uz mene i zbog toga sam sretan i zahvalan. Kaskaderi iz Udruge kaskadera Hrvatske su oni koje cijenim i učim od njih, a svima nama je mentor Ivo Kristof. Zahvalan sam i kolegi Toniju Bobeti.

Može li se u Hrvatskoj od toga živjeti?

Naravno da može! Vrijeme je da se i kod nas Hrvata počnu raditi akcijski filmovi.

Primjećuješ li da si privlačniji curama zbog toga čime se baviš?

Ne razmišljam o tome na taj način. Imam djevojku koja je predivna u svakom pogledu i koju dan danas pokušavam zadiviti.

Što bi poručio ljudima koji se žele baviti kaskaderstvom? Je li to opasno zanimanje i kakve preduvjete moraju imati za to?

Svatko tko želi naučiti kako i na koji način biti kaskader neka se javi u Hrvatsko kaskadersko društvo. Kaskada nije nešto sto sutra možeš naučiti, potrebno je postepeno steći znanje vladanja tijelom, ujedno i glumom. Mogu slobodno reći da je kaskada umjetnost pokreta. Svatko od nas u društvu je jedinka i poseban je na svoj način, a opasne kaskade se mogu kontrolirati.