UOČI svake Povorke ponosa većina desničara (onih umjerenijih, koji ne tvrde da sve koji su na paradi treba pobiti) na tisuće puta izgovara početak poznate rečenice: “Nemam ja ništa protiv pedera, ali…”. Iza tog “ali” bez pogreške slijedi neki od jednako poznatih i jednako izlizanih klišeja.

Najčešće su teze da je Pride danas nepotreban jer “pederi ionako danas već imaju sva prava” i kako bi “trebali to raditi u svoja četiri zida, ali ne paradirati naokolo”. Najneupućenija (ili najzlonamjernija) među takvim izjavama je ona da se Povorkom ponosa javnosti nameće pogrešan svjetonazor, zbog kojeg će i njihova ispravna, heteroseksualna, katolička djeca postati nastrana.

Ista šablona ponavlja se svake godine - ovaj put se njome istaknuo Alin Kavur, dopredsjednik Gradske četvrti Donja Dubrava, poznatiji u javnosti kao Dado iz Smogovaca. Bivši smogovac i donedavni hadezeovac u svom (u međuvremenu obrisanom) statusu na Facebooku suštinski je napisao sve navedeno u prethodnom pasusu, uz “duhovitu” opasku kako planira organizirati vlastitu heteroseksualnu paradu. 

Prije nekoliko tjedana pod parolom “četiri zida” crnim sprejem prefarbana je klupa u duginim bojama na zagrebačkom Zrinjevcu, samo tri sata nakon što je postavljena. Grad ju je ponovo obojio u izvorni izgled te vratio, ali i uklonio drugi dan.

Iako je glasnogovornica Dinka Živalj objašnjavala kako klupa nije bila zamišljena kao trajna instalacija, to zvuči kao alibi - u Hrvatskoj u kojoj “pederi već imaju sva prava” klupa bi vrlo brzo ponovo završila prefarbana pa je bolje bar prema van ne pokazivati homofobiju. Vanjština za turiste treba biti neutralna, a problem do idućeg Pridea može ostati u četiri zida.

Pod optimističnom pretpostavkom da su Kavur i većina desničara loše informirani, a ne zlonamjerni, dekonstruirat ćemo svaki od najčešćih ružnih stereotipa o Povorci ponosa. Naravno, svoju perspektivu najbolje mogu objasniti upravo oni radi kojih se Povorka održava i koji su, a to isto govori koliko je važna i potreba, svi redom tražili da im zaštitimo identitet.

Tanja: Dok god živimo u društvo gdje se moramo skrivati, Pride je potreban

Tanja (ime promijenjeno) je dubrovačka studentica i biseksualka. Kao i većina LGBT zajednice, nada se da će Pride jednom uistinu postati nepotreban, ali i da je trenutna situacija na terenu daleko od toga.

“Dok god živimo u društvu gdje se ljudi trebaju skrivati i anonimno pričati o tome, kao što ja sad radim, Pride će biti potreban. Mnogi ljudi ga smatraju provokacijom ili propagandom. U današnjem svijetu me jako ljuti da i mladi ljudi kao što sam ja, koji još uvijek rastu i razvijaju se, dopuštaju da drugi ljudi koji su zatucani, ne znam kako bih se drugačije izrazila, ne razumiju da je to najnormalnija stvar i nije nešto što se treba diskriminirati”, kaže Tanja. 

O potrebi za normaliziranjem LGBT populacije u javnosti još više govore neugodna iskustva koja je imala zbog svoje orijentacije, a koja su nažalost doživjeli svi ljudi s kojima sam razgovarao.

“Ne volim pričati o tome, ali recimo kad sam imala malo kraću kosu, ljudi bi se znali okretati za mnom i onda čujem kako ispod glasa kažu "ova je sigurno lezbačetina". Kada muškarcima koji ti prilaze u klubu kažeš da si gay, nude ti trojac i slične stvari. To su neki stereotipi koji se ne događaju samo meni, nego svima nama koji izgledamo tako kako izgledamo i volimo ljude koje volimo. Recimo, u Dubrovniku mi ne bi bilo svejedno prošetati Stradunom držeći se za ruke sa svojom curom. Ne osjećam se sigurno.”

Na tvrdnju da bi se gay populacija trebala držati daleko od očiju javnosti, Tanja povlači vrlo jednostavnu paralelu.

“Onda se i ti nemoj grliti sa svojom curom na cesti, nego se grli u svoja četiri zida. Ne vidim razliku u tome. Biti gay nije izbor. To jesi ili nisi - gay se ne postaje, nego je jednostavno tako. Zato je bitno imati LGBT+ sadržaj jer tako djecu učimo ljubavi i toleranciji, a ne mržnji”, zaključuje.

Domagoj: Obitelj ne želi prihvatiti da sam gay, brat me vrijeđao

Domagoj M. zagrebački je turistički vodič. Zbog odrastanja u konzervativnoj obitelji, kaže, imao je teško odrastanje - oni ni danas, u njegovim dvadesetima, ne žele prihvatiti njegovu homoseksualnost.

“Brat me znao jako izvrijeđati. Braća sada znaju, ali roditelji negiraju - na svadbama me uvijek ispituju oko cura i sličnih stvari, čega mi je već dosta. Ali razumijem ih - kada odrasteš u određenom okruženju i netko ti 50 godina ponavlja iste stvari, i sam poprimiš neka uvjerenja. Znam da ne mogu očekivati od njih da promijene svoje mišljenje - to je tužno jer sam im sin, ali tako je kako je”, kaže Domagoj.

Neko vrijeme je živio u SAD-u te kaže da je razlika u prihvaćanju LGBT populacije tamo i ovdje ogromna.

“Tamo se na cesti mogu vidjeti muškarci u kožnim hlačama i štiklama i nitko se ni ne okreće za njima. Parade su također puno luđe, prava sodoma i gomora. To je odlaženje u ekstreme koje mi se osobito ne sviđa, ali čovjek se svakako osjeća puno slobodnije. Pride mi je pokazao da ima još ljudi kao što sam ja, ali i svih drugih seksualnih orijentacija koji ne diskriminiraju i žele pomoći. Bitan je i u smislu tradicije, kako se jednom kada prava stvarno budu izjednačena ne bi otišlo u njihovu regresiju.”

"Mnogi sportaši i političari su gay, ali to skrivaju"

Što se tiče trovanja mladeži LGBT propagandom, Domagoj se smije i odmahuje rukom.

“Kod nas su mnogi ljudi “ormaruše”, među njima i neki poznati sportaši i političari - to se u gay svijetu zna, ali se u javnosti skrivaju. Čemu to? LGBT materijali i trebaju utjecati na njihovu djecu kako bi mogla odrasti sretnije - danas-sutra i ona se mogu roditi takva. U gay zajednici ljudi su često jako iskompleksirani zbog skrivanja od okoline. Osobno poznajem nekoliko osoba koje imaju ženu i djecu, a u tajnosti se viđaju s muškarcima, zamisli tu situaciju. Jadna ta žena i djeca, cijeli život provedu u laži. Ako konzervativci žele spriječiti da se takve stvari nastave događati, trebaju prestati širiti mržnju i tako će učiniti svijet boljim mjestom”, zaključuje Domagoj.

Lana: Pride nije samo LGBTIQ povorka

Lana M., studentica iz Zagreba, također smatra da je Pride u Hrvatskoj i dalje vrlo potrebna manifestacija. Kako kaže, ključno je podizanje svijesti o tome da LGBT ljudi nisu ništa bolesno ni monstruozno.

“Ljudi imaju stav da bog nije stvorio Adama i Stevu i tretira ih se kao da su bolesni jer imaju drukčiju seksualnu orijentaciju. Puno ljudi kaže da su gejevi dobili sva prava i da im ne treba Pride, ali nije baš neko pravo kad te netko pretuče jer ga brine s kime se seksaš. Za mene Pride nije samo povorka ponosa za LGBTIQ ljude, već općenito ponosa na ono što jesi - generalno poticanje jednakosti i zajedništva”, objašnjava Lana.

Očekivano, ne misli da bi LGBT osobe trebale ostati u svoja četiri zida niti da će njihovo paradiranje dovesti do moralnog kolapsa društva.

“Pa ne traže LGBT ljudi da se seksaju na ulici, nego da nas se tretira kao ljudska bića. Što se tiče pretvaranja javnosti u gejeve propagandom, to je najgluplja tvrdnja ikad: zašto bi od svih stvari dijete odlučilo postati nešto zbog čega ga netko može izvrijeđati ili fizički napasti? Jako puno ljudi ostane bez obitelji kad izađu iz ormara, ljudi stvarno misle da bi netko svojevoljno riskirao tako nešto jer je vidio paradu i odlučio da želi biti dio toga?”

Veronika: Naša ljubav je jednako nastrana kao vaša

Veronika iz Zagreba i inače se bavi LGBT problematikom, a osobno je lezbijka. 

“Pride je prije svega prosvjed. Podsjetnik vlasti i društvu da postojimo, cijele godine, a ne samo za mjesec ponosa. Ali također dan za ljubav i veselje, druženje s prijateljima, ples, pjesmu. To je najveseliji i najšareniji dan u godini kad možemo biti mi i osjećati se sigurno - taj osjećaj su događaji od prošle godine malo poljuljali, ali to je razlog više da izađemo na ulice”, kaže. 

Smatra da o jednakim pravima, koja desničari danas često spominju, nema govora.

“Nazivaju li vas pedofilima, pederima, bolesnicima zbog ljubavi koju osjećate, pale li se vaše lutke na karnevalima, poziva li se na vaše ubijanje i zatvaranje u umobolnice, uskraćuje li vam se pravo da vaša ljubav s drugom osobom bude zakonski prepoznata, uskraćuje li vam se mogućnost udomljavanja i posvajanja djece? I to samo zato što volite osobu istog spola i jer niste onakvi kakvo društvo smatra da trebate biti”, ogorčena je Veronika.

“Naša ljubav je jednako nastrana kao i vaša. Ne činimo ništa drugačije, volimo se, pazimo se, grlimo se, vodimo ljubav - sve isto kao i vi, samo s osobom istog spola. Kakve veze ima kraj osobe kojeg spola ću leći u krevet? To što smo mi gay ni na koji način ne ugrožava vas”, objašnjava.

U Hrvatskoj se, kaže, kao LGBT osoba možeš osjećati relativno sigurno samo ako oprezno pokazuješ svoju orijentaciju.

“Trudim se živjeti normalno i ne provocirati nikoga, ali svjesna sam da postoji mogućnost da ću biti napadnuta ili diskriminirana. I osjećam da je gay muškarcima teže. Da sam muško, mislim da se ne bih usudila primiti svog partnera za ruku u javnosti ili ga poljubiti kad se rastajemo.”

Danijel: Povorka je poruka da s vama ništa nije pogrešno

Danijel, gay i LGBT aktivist iz Zagreba, lijepo je sažeo ideju Pridea:

“Razumijem da može biti teško razumjeti osjećaj koji se često javi kod osoba koje nisu heteroseksualne orijentacije, a koji se zasniva na pitanjima – jesam li sam/a? Je li sa mnom nešto pošlo po krivu? Baš zato vjerujem da je Pride odličan kako bi se pojedincima približila stvarnost da heteroseksualna orijentacija nije jedina te kako su pripadnici LGBTIQ+ zajednice prisutni u Republici Hrvatskoj, kako su oni također građani ovoga grada, prijatelji, rođaci, braća/sestre, roditelji te ljudi s mnogo drugih karakteristika osim njihove seksualne orijentacije na koju se često stavlja velik naglasak. Niste sami, s vama ništa nije pogrešno - ljubav je ljubav!”

Sve u svemu, članovi LGBT zajednice samo žele poručiti da su ljudi uglavnom pomireni s tim da u Hrvatskoj još godinama neće biti tretirani kao jednaki, ali ipak u nadi da će jednom to dočekati. 

Zbog toga, čak i ako ste potpuno heteroseksualni, dođite na Povorku - nećete se drugi dan probuditi s iznenadnom strašću prema istom spolu i duginim bojama na čelu. Pomoći i pružiti podršku uvijek je lijep potez - jednostavnim pojavljivanjem pomoći ćete zaštititi još uvijek ugrožene ljude od onih koji ih u boljem slučaju prezirno gledaju, a u gorem vrijeđaju i tuku. 

Ideja Smogovaca izvorno je bila upravo preživljavanje kao kontra sivo-crnoj masi u zraku koja je karakteristična za grad. Sada su se strane okrenule: Smogovcu je cilj ofarbati grad u boju svog imena, zbog čega je jedini ispravan potez naći se na drugoj strani.