VJERNOST je temelj dugih veza, no čak i najpredaniji partneri ponekad mogu osjetiti privlačnost prema novoj osobi. Takva situacija može ugroziti stabilnost odnosa, čak i ako se radi o naizgled bezazlenoj simpatiji. To potvrđuje i novo istraživanje o faktorima koji predviđaju hoće li se takva privlačnost pretvoriti u nešto ozbiljnije.

Psihologinja Susan Krauss Whitborne za Psychology Today se prisjetila anegdote s klijenticom Norom i njenim partnerom Aidenom. Naime, Nora je bila uvjerena da su ona i njezin partner Aiden potpuno zaljubljeni. Zato se šokirala kada je u njegovu telefonu otkrila poruke s nepoznatim brojem.

Sadržaj je jasno ukazivao na međusobnu privlačnost, a dogovarali su i potencijalni susret. Kad ga je suočila s tim, Aiden je tvrdio da se radilo o bezazlenoj i prolaznoj simpatiji koja je već završila. Nora mu nije u potpunosti povjerovala i razmišljala je treba li prijeći preko svega ili prekinuti vezu.

Psihološka pozadina simpatija

Prema novom istraživanju Charlene Belu i Lucije O’Sullivan sa Sveučilišta New Brunswick, Aidenovo ponašanje moglo bi narušiti stabilnost njihove veze. "Izvanpartnerska privlačnost", odnosno simpatija prema nekom drugom, relativno je česta pojava, ali istraživanja do sada nisu detaljno pratila učestalost takve prijetnje vezama.

Jedan od ključnih faktora koji određuju hoće li netko razviti simpatiju jest fizička privlačnost druge osobe. Postoji takozvana "pristranost pažnje" prema atraktivnim ljudima, koju je teško ignorirati. Ipak, ne pretvara se svaka takva pažnja u simpatiju, a tu do izražaja dolaze individualne razlike. Neki su ljudi, neovisno o tome jesu li u vezi, skloniji usmjeravanju pažnje na privlačne alternative.

Jedina okolnost koja bi mogla ići u prilog vezi jest mogućnost da je simpatija samo oblik zabave ili bijega od svakodnevice. Možda je Aiden doista tražio samo razonodu, a ne ozbiljnu zamjenu za Noru. Ovakve situacije objašnjava "model ulaganja", teorija prema kojoj se međuovisnost partnera temelji na analizi troškova i koristi.

Par ostaje predan odnosu ako vjeruje da su koristi veće od troškova i ako su oboje zadovoljni. Predanost slabi ako se pojavi privlačna alternativa. No, vrijedi i obrnuto - ljudi koji su snažno predani svojoj vezi rjeđe će razviti simpatije ili prevariti partnera.

Četiri faktora rizika

Autorice istraživanja povezale su te elemente u prediktivni model i identificirale četiri faktora koji utječu na vjerojatnost da simpatija postane nešto više. Prvi je ulaganje - osobe koje osjećaju da bi prekidom izgubile puno toga teže će se okrenuti drugima.

Drugi je opće zadovoljstvo vezom; ako je odnos čvrst i ispunjen pozitivnim iskustvima, manja je šansa za prevaru. Treći, srodan faktor, jest seksualno zadovoljstvo. Konačno, tu je i kvaliteta alternativa: ako se druge osobe čine privlačnima, rizik raste.

Na uzorku od 542 odrasle osobe u dugim vezama, od kojih je 358 praćeno i četiri mjeseca kasnije, Belu i O’Sullivan koristile su ova četiri faktora kako bi predvidjele predanost, a time i hoće li veza opstati. Uzele su u obzir i intenzitet privlačnosti prema drugima, poput želje za fizičkom intimnošću i flertom te percepciju prilike za prevaru.

Rezultati su pokazali da je gotovo polovica ispitanika imala dogovor o isključivosti s partnerom, ali da je privlačnost prema drugima u prošlosti bila uobičajena.

Podaci su prilično otvoreni: 34 posto ispitanika prijavilo je privlačnost prema jednoj osobi, 24 posto prema dvije, 15 posto prema tri, a 27 posto prema četiri ili više alternativnih partnera. U trenutku istraživanja, polovica uzorka osjećala je privlačnost prema barem dvije osobe koje nisu njihov partner.

Možda ne iznenađuje podatak da dvije trećine ispitanika tvrdi kako njihov partner nije bio svjestan te privlačnosti. Te simpatije nisu bile samo prolazni hirovi. Sudionici su naveli da svoju simpatiju poznaju u prosjeku dvije godine, a da ih privlači barem godinu dana.

Jedina dobra vijest za partnere jest da velika većina njih za to nije znala (80 posto), a u većini slučajeva (59 posto) ni same simpatije nisu bile svjesne osjećaja koji se prema njima gaje. Uz to, 90 posto onih koji su priznali simpatiju nije spavalo s tom osobom.

Što to znači za vašu vezu?

Dok analizirate ovu statistiku, vjerojatno se pitate što ona znači za vas. Dobra je vijest da je u ukupnom modelu zadovoljstvo vezom snažno predvidjelo predanost, koja je zatim predvidjela stabilnost veze. Intenzitet privlačnosti prema drugima, kao prediktor želje za prevarom, nije imao značajan utjecaj, što je još jedna pozitivna spoznaja. Autorice su zaključile da se "vrlo malo ljudi romantično ili seksualno upustilo u odnos s privlačnom alternativom".

Manje dobra vijest je da je jača privlačnost prema drugoj osobi bila povezana s višom ocjenom kvalitete te alternative. Zanimljivo je da to nije ovisilo o postojanju stvarne prilike za kontakt sa simpatijom.

Sveukupno, autorice smatraju da iskustva sa simpatijama imaju "blag negativan utjecaj" na veze. Ipak, one nisu posve bezopasne. Ako se alternativa čini privlačnom, veza je loše kvalitete i u nju se malo ulaže, može doći do pada predanosti i prekida.

Vjerojatno ste sigurni čak i ako vam misli povremeno odlutaju prema nekom privlačnom ili ako to, bez vašeg znanja, čini vaš partner. Unatoč tome, studija Belu i O’Sullivan daje smjernice kako spriječiti da simpatija postane stvarni problem. Budući da je privlačnost prema drugima česta, važno je priznati njezino postojanje, a ne ju negirati.

Najbolje je usmjeriti se na jačanje faktora koji potiču predanost, a posebno na zadovoljstvo vezom. U tom smislu, Nora i Aiden mogu imati zajedničku budućnost ako su oboje spremni suočiti se s prijetnjom koju predstavlja ta naizgled nevina simpatija.

Za kraj, kako su autorice istaknule, važno je prepoznati okidače zbog kojih simpatija postaje privlačna alternativa. Osjećaj ispunjenosti u monogamnoj vezi je moguć, čak i kada jedan partner razvije simpatiju, sve dok su oboje spremni raditi na tome da njihov odnos ostane što kvalitetniji.