PROŠLE godine su nas Slaven Bilić, Ivo Karlović i Joe Šimunić i zabavljali više ili manje (ne)uspješnim glazbenim pokušajima.

Naravno da ni u 2008. zbog nogometnog Eura i Olimpijskih Igara nismo mogli ostati pošteđeni najezde pripadajućih i po narudžbi naštancanih "himni", ali u ovom godišnjem pregledu smo se ograničili na sportske zvijezde koje su se u prošle godine uhvatile mikrofona.

Karlo je upropastio "baš sve"

Apsolutni pobjednik u kategoriji "toliko loše da nije ni smiješno" je tenisač Ivo Karlović, koji se prošle godine proslavio sa dva velebna poteza: prvo je ovog ljeta dan prije dolaska na Olimpijske Igre u Pekingu nastup za Hrvatsku na najvećem sportskom događaju otkazao sms-om, ali "to nije sve": krajem listopada je na redakcijski mail stigla obavijest o nastupnom singlu našeg najboljeg tenisača, ustvari najavi za album koji bi trebao izaći ovog proljeća.

Budući da nije bio priložen audio zapis tog "hita" kako je u mailu bila titulirana pjesma "Baš sve", nalaskom stvari na youtubeu, bili smo u nedoumici: zajebavali nas to netko, jer iako Croatia Records nije ono što je nekad bila, nismo mogli vjerovati da nešto kao što je "to", izdano i medijima poslano sa adrese nekad iznimno uglednog regionalnog diskografskog diva:

Ivo Karlović postao šovinistički hip hoper: "Po meni je balila al je bilo dobro jer je sve progutala"

Karlović se poslije pravdao kako je njegova pjesma šala. Koliko duhovita, drugo je pitanje. 

Nije Turska jedini Bilićev promašaj vezan uz Euro

Rawbauu, ustvari "Bilićevom bandu", su uz nezapamćenu medijsku kampanju EPH i "službena" "navijačka" pivovara pumpali suspense oko pjesme koju je napisao upravo Bilić, a jednako je bilo inducirano i "ludilo" oko  snimanja spota za pjesmu (kojeg je, razumije se, snimio Radislav Jovanov Gonzo)  na krovu prastarog kina "Tesla" u centru Splita. Rezultat: stvar gora čak i od onih grupe od koje je ukrala scenografiju (nastup na krovu zgrade u centru Splita): notornog splitskog cock-rock banda Nopling, čiji pjevač, fatalni Miki F. neodoljivo podsjeća na Joška Maturu, vokala raspjevanih Bilić boysa.

Napučio je Bilić pjesmu svim potrebnim tagovima: "ruksak", "karte", "šahovnica", "98", ali i čak i sa kovanicom "Vatreno ludilo" u refrenu izgubio bitku sa Konzum-himnom Connecta. Da je bilo svečanog dočeka naših iz Austrije, vjerojatno bi je sa proslave izgurali i "Baruni" sa po tko zna koji put prigodi prilagođenom "Neka pati koga smeta".

Glede ove akcije izbornika s gitarom, naušnicom i starkama, nameće se još jedna usporedba sa propalim splitskim rokersko-navijačkim projektom, koji je umjesto himne izrodio pjesmu za zaborav: 80-ih godina prošlog stoljeća, dok je Gibonni bio Zlatan Stipišić, a Hajduk u Europi igrao i poslije Velike Gospe, Đibini hevijaneri "Osmi putnik" snimili su "Glasno glasnije", pjesmu zamišljenu kao himnu Torcide. U tu svrhu su prateće vokale pjevali igrači Hajduka; Zoran Vulić, Mladen Pralija, Ive Jerolimov i Stipe Andrijašević. Međutim, iako je pjesma imala "stadionski" višeglasni refren, navijači Hajduka je nikad nisu prigrlili.

Gastarbajter šlageraši s kojima Joe praši

Dok su iza njegovog šefa u reprezentaciji stale multinacionalke, omiljenom borbenom žongleru Josipu Joeu Šimuniću je u prigodnoj pjesmi za Euro "Svaki", leđa čuvao tek "Oprez" , bend hrvatskih iseljenika u Berlinu i dječica iz hrvatske katoličke misije.

Pokazali su tako ovi ujedinjeni dijasporaši (u Berlinu omiljeni Joe rođen je u Canberri) da se Hrvatsku može nepretencioznije i sa manjim budžetom voljeti i daleko od domovine.

Da ima pravde, ova pjesma (u kojoj Joe igra ulogu featuringa ili gosta u pjesmi) bila bi ono što je "ljeta '98" postala "Mare i Kate". Ovako, ostaje u bespućima Youtubea, ali tješi kako je Šimunićev poziv "Ajde Slaven povedi nas igrače, a Oprez će hrvatske navijače" tamo do sada pogledalo preko 65 tisuća ljudi. Osim njegovog pjevanja i žongliranja, ovaj spot treba postati neizostavan na svim navijačkim kompilacijama i zbog Oprezovog Shaggyja, koji usred pjesme razbije monotoniju repanjem i ovakvom rimom: "Kako si lijepa, baš wonderful - Stipe, Josip, Ivan i gol".

Zvonko Alač