Holivudska djevo, kraljice Hrvata
Foto: AFP
HRVATSKA baš nema sreće. Nikako da nam krene. Pogledate li vijesti, imate osjećaj da je Bog ovim krajevima zauvijek okrenuo leđa. Jedini tračak svjetlosti bili su Angelina Jolie i njen suprug Brad Pitt, slavni par poznat i pod imenom Brangelina. Vidjeli smo slike uplakane svetice i čuli obećanja da će donijeti mir i blagostanje, ali ne nama. Gdje su? Što rade ovog trenutka? Kupili su parfem u djutiću? Ručali na Skenderiji. Hoće li doći u Dubrovnik? Neće? Ma, hoće. Otišli su u Crnu Goru? Po čemu su oni bolji od nas? A možda ipak dođu i posvoje malog Hrvata. Na kraju su ipak otišli za Veneciju? Prokleta je Amerika i zlato što sja!
Tabloidi su ostali uskraćeni za jedno predivno iskustvo, čitatelji za lavinu izuzetno nevažnih vijesti kakve inače preskačete jer mislite da se autori šale, hrvatski hotelijer za odličnu reklamu, a hrvatsko dijete za topli dom. Zamislite samo ponos koji bi osjećali da je Jolie kojim slučajem posvojila malog Hrvata. Suze radosnice potekle bi same od sebe jer tada bi mirno usnuli sa saznanjem da smo bijedna vukojebina na koju svijet gleda sa sažaljenjem. A nema većeg ponosa od spoznaje da ste otužna jama koju poznati posjećuju s namjerom da spase što se spasiti može.
I nije teško povjerovati da bi ovo bio događaj sezone jer pokušajte se prisjetiti kada ste posljednji puta pročitali pune dvije stranice teksta o nečijoj vožnji automobilom, odsjedanju u hotelu i nevjerojatnoj šetnji od lifta do helidroma. Ne biste vjerovali, lift vozi direktno iz podzemne garaže u apartman što je žalosna okolnost jer mogli su sjesti na onaj drugi lift. Onaj koji će ih iz podzemne garaže provesti blizu većih gradskih znamenitosti, preko glavnog trga pa sve do lobija u kojem presjedaju na drugi lift koji ih tek onda vozi u apartman.
Naravno, cijela priča pretvara se u još veći cirkus jer dubrovački su hotelijeri, ugostitelji i poduzetnici svoja vrata držali otvorenima do kasno u noć jer nikad ne znate sa slavnima. Primjerice, svoju bi pekaru mogli zatvoriti u 22 i 30, a Angelina bi se sat kasnije mogla zaželjeti langošice ili hrenovke u lisnatom. I gdje ste onda? Piši kući propalo je jer propustili ste priliku da se svima pohvalite poput ponosnog vlasnika hotela iz Goražda. Dobra reklama? Ne, čisto zlato.
Netko je jednom ustvrdio da je ekologija nova religija, ali kada pročitate priče o "nježnim i toplim ljudima iz kojih izvire dobrota", zapitate se nisu li strani "selebovi" u domaćim selima postali nešto nalik božanstvima. Kada čujete priču hotelijera jednostavno poželite biti na njegovom mjestu jer ako već niste mogli slušati Isusov govor na gori, ovo je "the next best thing". Čekali bi u redu u nadi da će vas Angelina Jolie dodirnuti i izliječiti vaše uznapredovalo siromaštvo, giht ili astigmatizam. Svi smo nestrpljivo čekali da netko povuče paralelu između Angeline i anđela.
Zadivljeni hotelijer svoju je priču dodatno obogatio detaljima i možete biti sigurni da će se ova hrpa nevažnosti prepričavati još godinama i vremenom pretvoriti u nešto još nevjerojatnije.
"Sjećam se kao da je bilo jučer, jeli su dimljeni biftek, juhu i panakotu. Da ste ih samo vidjeli kako jedu. Nožem su zarezali u biftek, ali ne bilo kako. Učinili su to poput bogova koji hodaju svijetom. Meso je proplakalo od sreće pod laganim stiskom escajga i tada… Satovi su stali. Glazba je utihnula, u zraku se osjećao miris novog života, a ja sam zajecao poput novorođenčeta od divote koja se odvijala pred mojim očima. Ova tiha i nježna žena u jednom mi se trenutku obratila glasom koji je u prvi mah zvučao kao zbor tisuću anđela. Rekla je: "Ne plači sine, blago krotkima jer oni će baštiniti zemlju i blago siromasima duhom jer njihovo je kraljevstvo nebesko. I da, možemo li dobiti račun, domaćine". Kasnije sam posuđe stavio u posebni ormar, cijeli kat nazvao njenim imenom, a ubrus kojim se Angelina služila danas je u ovim krajevima cijenjen kao torinsko platno".
Shvaćate li koliko je ovo ludo? Sve se više čini kao da je cijela priča o Isusu samo tabloidski naslov koji je vremenom izmakao kontroli.
Nažalost, mi takve priče nećemo imati. Poslije svega, Dubrovčani su ih vidjeli "samo na nebu" (ovo nije preuveličavanje već pravi podnaslov). Uzaludno su šetali Stradunom noseći sliku Djevice Angeline, svjesni toga da njihov grad nikada neće biti kao Goražde, Višegrad ili Rogatica koji će se preko noći pretvoriti u svetišta koja svake godine pohodi mnoštvo vjernika i vidjelaca. Dubrovnik je mogao postati novi Battambang, Addis Ababa ili Ho Chi Minh City jer svi znamo da se mjesta koja Angelina posjeti s namjerom da posvoji, iz selendri pretvaraju u gradove s milijunskim stanovništvom i bogatom kulturnom baštinom.
Na koncu, ostaje nam nada. Nada u "drugi dolazak".
Ili Madonna.
