NAKON što su nam se javili iz glavnog grada Burkine Faso Ouagadougoua i drugom po veličinu gradu Burkine Faso - Bobou Diulassua - Dvina Meler i njezina ekipa iz Kluba za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu Kairos nakon napornog natezanja s graničnim policajcem dobivaju vize za Togo te ulaze u navedenu državu.

Ulaskom u Lome prate ih prizori siromaštva i bijede s jedne strane, te nepregledna pješčana plaža natkrivena palmama s druge strane (iako se na početku spomenuta plaža čini idealnim mjestom za provesti dan, samim kasnijim dolaskom na istu ustanovili su da je pijesak prekriven smećem, te da sva gradska kanalizacija preko dijelova plaže odlazi u more, kao i da svaki dolazak na plažu znači privlačenje desetina "žicaroša" u potrazi za kojim frankom).

Rano ujutro Dvinina ekipa krenula je za Togoville – gradić na obali velikog jezera na toku rijeke Sio. Togoville je poznat po tome što je upravo iz tog gradića od 8500 stanovnika potekao Voodo – vjera koja danas budi mnoge intrige i usprkos raširenosti – vrlo je slabo poznata u nas. Dolazak u grad vodio ih je preko jezera u maloj pirogi (jedini prihvatljivi put jer cestom se može samo u terenskome vozilu, a sama vožnja traje preko 3 sata).

Dolaskom u Benin opet se susreću sa zbunjenim carinicima koji "valjda nikada nisu vidjeli hrvatsku putovnicu" te im moraju objašnjavati gdje je Hrvatska. Konačno spominju magičnu riječ "Šuker" - i nema više nepoznanica.

Sutradan odlaze u selo Possotome na obali jezera jer im je cilj bio upoznati Voodo vjeru iz prve ruke, a za to su tražili mjesta koja su izvan bilo kakvih turističkih ruta te se nalaze izvan svake ruke. Dolaskom u selo ostaju zatečeni prizorom istinskog iskona Benina i Afrike: ribari u drvenim pirogama, žene i djeca sjede uz obalu, životinje skaču uokolo i sve odiše mirnoćom i skladom koji je poremetio jedino dolazak petoro bijelaca. Oko njih se odmah skupila masa djece od kojih su uspjeli saznati gdje se nalazi glavni fetish svećenik u selu.

Nakon što su kupili slijedeće artikle: 5 vrsta sušenih trava, nekoliko grančica, mumificirani ostatak žabe, vrećicu sjemenki, 3 vrste kamenčića i druge potrepštine, odlaze do svećenika koji ih vodi u seoski "hram" kako bi započeli obred. Seoski hram je prostorija od otprilike 10 kvadrata, ali po ulasku u nju svima se - kako nam pišu - malo smučilo. Hrpe fetish simbola i lutaka od gline i drva, lubanje životinja, perje, grane, lešine isušenih životinja i još puno stvari od kojih "im se dizao želudac" stvaralo je okružje u kojemu su morali provesti nekih pola sata.

Dan poslije odlaze u grad Ouidah koji je poznat po tome da je bio centralno mjesto ukrcavanja robova u kolonijalno doba te je centralno mjesto reda štovatelja pitona.

Jednoga od članova Dvinine ekipe pokušali su opljačkati u Niameyu, gdje ga je napalo pet crnaca, a iz svega se  izvukao s "uništenom majicom, par ogrebotina i pun pijeska". Ekipa je također posjetila i  Agadez,  pustinjski grad u Sahari kojega okružuju Air Mountins - brdski masiv poznat po tzv. grobljima dinosaura, pustinji Teneree, toplim izvorima i velikim pješčanim dinama te je idealno polazište za pustinjske karavane.

U idućem nastavku čitajte kako je ekipa u spomenutom masivu i pustinji provela četiri dana, gdje nisu imali nikakvog kontakta s ostatkom svijeta.