"I CAME here to chew bubblegum and kick ass, and I'm all outta bubblegum" - Roddy Piper u filmu Oni žive (They Live).

Upao je s namjerom da žvače žvaku i praši stražnjice, a ostao je bez žvaka i to njegovo priopćenje je postalo replika koju znaju napamet i oni koji nemaju pojma o ostvarenju Oni žive Johna Carpentera. Zanimljivo je, s druge strane, da čak ni oni koji su pogledali film, a nisu pričekali odjavnu špicu, ne znaju da se glavni lik zapravo zove Nada.

Realno, ni u jednom trenutku se nikome ne predstavi: bilo u fazi lutanja i neznanja, bilo kada nađe sveotkrivajuće naočale s kojima izgleda kao izvođač numere Rođen u Valjevu, naš heroj ne otkriva ime. Tek nam se na kraju, kad krenu slova, otkriva da je Roddy Piper zapravo Nada - jer moralo je nešto pisati - i to je sasvim ok izbor jer se glavni lik kratke priče Osam ujutro zove George Nada, a na njoj je i zasnovan film Oni žive.

Legendarna tuča s Keithom Davidom je trebala trajati 20 sekundi, no Carpenteru se toliko svidjela da je ostavio čitavih 320 sekundi u filmu i, kao i uvijek, ispravno je odlučio jer taj je okršaj zbog svoje bizarnosti postao dio američke kulturne baštine. 

Ništa neobično za Roddyja Pipera da ima epska tamanjenja, uostalom, to mu je bio posao i spada u red najznačajnijih WWE boraca ikada, uvršten je i u Kuću slavnih te organizacije. Iako je bio čuven kao negativac američkog hrvanja ("Ja sam razlog zašto je Hulk Hogan izgubio kosu"), pratitelji ovog programa (da ne kažemo sporta) su ga obožavali i WWE zaista mnogo duguje njegovim zabavljačkim sposobnostima.

Iste godine kada je nastupio u Oni žive, također je bio predvodnik filma Hell Comes to Frogtown. Poslije je imao nekoliko naslova s Robertom Davijem, redovno je gostovao u It's Always Sunny in Philadelphia, ma skupio je skoro 100 uloga čovjek. Prevelik trag ostavio je i izvan svog zanimanja, stvarno je velika šteta što se zbog srčanog udara oprostio od svijeta 2015. sa svega 61 godinom. Nažalost, još je ranije za sebe predvidio da neće dočekati duboku starost. U jednom intervjuu početkom 21. stoljeća je rekao kako zna da ne može dugo živjeti, da neće dočekati penziju koja se stječe sa 65 godina, no da nema drugog izbora, nego nastaviti sa svojim poslom.

Iako bi netko smatrao čudnom odluku Carpentera da zaposli njega umjesto profi glumca za glavnu ulogu u svom budućem kultnom klasiku, zapravo je odluka bila prilično laka i redatelj je već od starta inzistirao na tome da to bude Roddy. "Za razliku od većine holivudskih glumaca, on obiluje životom i životnim iskustvom već na prvi pogled", rekao je Carpenter, a, kao što već rekosmo, Carpenter ne griješi. 

Šteta što nije još uvijek s nama, ali gospodin poput njega se nikad ne zaboravlja i, dozvolit ćete malo patetike, "on živi". Veliki Roddy Piper.