IAKO za dio mladića djevojke i danas predstavljaju zagonetku, u posljednjih 40-ak godina zaista se puno promijenilo. Najbolji dokaz za to tekst je iz 1973. godine o knjizi posvećenoj "problemu ženske psihe", koji donosimo u suradnji s Yugopapirom.

Srpanj 1973.: Za većinu mladića djevojke predstavljaju zagonetku. Teško im je shvatiti njihovo ponašanje i postupke. Otud i velik broj knjiga koje su posvećene problemu ženske psihe. Jednu od njih odabrali smo i za vas, mladiće u adolescentskoj dobi. To je knjiga "Što mladić želi da zna o djevojci" Helge Peterman.

Ona odgovara na pitanja koja se tiču suvremene djevojke, njenih javnih i tajnih želja, navika, ćudi, temperamenta i pogleda na svijet...

Film u malom periferijskom kinu završio je happy endom: Glavni junak zagledao se duboko u oči svojoj partnerici, ona je polako zatvorila oči, on je nakrivio glavu i - usne su im se spojile.

Ljubav je trijumfirala poslije devedeset minuta strepnji i iščekivanja - publika u dvorani je odahnula.

Mada je zviždao za vrijeme projekcije, Tom je također bio impresioniran završnom scenom. Otpratio je svoju Juliju kući, a kada su zastali pred njenim vratima, duboko joj se zagledao u oči. Mada je bilo prilično mračno, Tom je više naslutio negoli vidio da ona žmiri. Nakrivio je tada glavu i njihove usne su se spojile. Poljubac je trajao cijelu vječnost.

Njih dvoje bili su toliko zaokupljeni izmjenjivanjem nježnosti da Tom nije stigao upitati svoju partnericu što za nju poljupci znače i što o njima misli. To što se ona nije otrgla iz njegovog zagrljaja, nego se još više pripila uz njega, dokazuje da je i sama bila uzbuđena.

Drugo je pitanje shvaća li ona poljupce ozbiljno. To umnogome ovisi o mladiću. Ako o svom partneru ima lijepo mišljenje, onda svakako ne podcjenjuje ni njegove nježnosti.

Ipak, zabluda je vjerovati da jedan poljubac može zapečatiti ljubavnu pobjedu i jamčiti trajni happy end. Život piše drukčije scenarije od filmskih, a ni junakinja u životu jednog mladića nije uvijek ista.

Nakon poljupca djevojka će, naravno, zaključiti da njen prijatelj nije ravnodušan. Međutim, ako dozna da se on svake večeri ljubi s drugom, postat će neljubazna i po svoj prilici ljubomorna.

Za većinu mladih djevojaka, kao i na filmu, poljubac predstavlja ispunjenje "čudesno lijepih želja", a već samo to ukazuje da ga one ozbiljno shvaćaju.

Očekuje li ona da je zagrlim?

Neke djevojke žive u stalnom sukobu sa svojim osjećanjima. Pate od malodušnosti, sumnjaju u svoj šarm i sposobnost da privuku mladića, pogotovo ako je on nikad nije pokušao poljubiti, mada su često zajedno. To bi značilo da ona očekuje poljubac. Ona ne bi željela da njen partner stekne dojam da ju je lako osvojiti. Zato se drži kruto, zrači hladnoćom i nehotice stvara nevidljivu prepreku koja u suštini ne postoji.

Zaključak se nameće sam: mladić bi trebao pokušati s poljupcem, ali ne i prenagliti.

Kad, kako i na kom mjestu, mora odlučiti sam. Ponekad se isplati igrati na iznenađenje jer se ljubavna strategija i taktika samo unekoliko razlikuje od ratne.

Nitko ne može jamčiti mladiću da će njegov pokušaj uspeti. Ona će ga možda ošamariti ili jednostavno odgurnuti i pobjeći. To je jedna od mogućnosti, ali ne i znak da je ravnodušna prema njemu.

Ako nakloni glavu i zatvori oči, rizik je mnogo manji. Ipak, on ne trijumfira, jer je u trenu kad ju je poljubio stisnula usne, a tijelo joj se ukočilo, pa mu se čini da je zagrlio komad drveta.

Je li hladna prema njemu? Ni govora, samo je uplašena. Boji se i sebe, i njega - svega pomalo.

Postoji još bezbroj načina na koji djevojke reagiraju: nagnu glavu, briznu u plač, ogrebu partnera ...

Ako mu ljutito kaže da je ostavi na miru, prognoze nisu najsjajnije. Ali ni onda se mladić ne može požaliti da je njegov pokušaj predstavljao pogrešku. Bar neće gubiti vrijeme i zanositi se da je djevojci stalo do njega, nego će sreću potražiti na drugoj strani.

Zašto su neke djevojke suzdržane?

Ona može biti samouvjerena, realna i vrlo razborita, a ipak divlje odlučna da ne popusti pred navaljivanjem svog prijatelja i ne dozvoli mu nešto više od poljupca.

Kad dođe do razgovora o seksu, ona je "jednostavno bolesna". Grozi se same pomisli na te "prljavštine". Ne pomažu nikakve molbe, uvjeravanja ni dokazivanja da je fizička ljubav normalna. Za nju je ljubav "nešto uzvišeno", dok bi svaki seksualni kontakt uništio osjećaje.

Djevojka vjeruje u ono što govori, zaista tako osjeća i ne smije joj se zamjeriti.

Mladić je na mukama, ljuti se, smatra da su to "obične budalaštine". Zapravo, pametnije bi učinio da ispolji više strpljenja. Ako je voli, razumjet će da ona još nije sazrela. Ne treba je požurivati. Prije ili poslije sama će shvatiti da je veza između muškarca i žene mnogo više od držanja za ruke, stidljivih poljubaca i šetnji po mjesečini. Tek tada će biti i psihički spremna za prisniji odnos.

U svemu tome značajnu ulogu igra ispitivanje. I o odnosima u obitelji dosta ovisi hoće li se djevojka odlučiti na intimnu vezu prije braka.

Žensko dijete kome su roditelji uskratili nježnost i toplinu lakše će se upustiti u avanturu. Naročito ako je otac - prvi muškarac u njenom životu - hladan, strog i krije svoje osjećaje iza maske ravnodušnosti ili ih uopće nema, djevojka će na drugoj strani potražiti ono što joj je oduzeto u djetinjstvu.

Predat će se prvom mladiću na koga naiđe, ne razmišljajući mnogo o posljedicama.

"Glad za ljubavlju" je tolika da pred njom padaju svi ostali obziri. Naravno, takvi nepromišljeni postupci imaju svoju cijenu, koja ponekad nije ugodna. O tome - sljedeći put.

(Eva i Adam, 1973.)