PROCJENJUJE se kako svake godine u svijetu propadne oko 2.5 milijardi tona hrane, dok se u Hrvatskoj godišnje baci preko 286.000 tona, što iznosi 70 kilograma po stanovniku. Postoji li rješenje za ovaj problem koje bi bilo održivo i profitabilno?

Prema istraživačima Sveučilišta Illinois u SAD-u, jedno potencijalno rješenje moglo bi biti usmjeravanje bačene hrane s odlagališta prema proizvodnji obnovljive energije. Međutim, navode kako trenutno nijedna zemlja na svijetu ovu praksu ne provodi na velikoj razini.

Tehnologija već postoji

Novo istraživanje Sveučilišta Illinois Urbana-Champaign provjerilo je mogućnost primjene proizvodnje energije iz otpadne hrane u američkoj saveznoj državi Illinois.

"U SAD-u imamo veliku količinu organskog otpada koji završava na odlagalištima i emitira stakleničke plinove. Međutim, taj materijal se može pretvoriti u obnovljiv izvor energije pomoću anaerobne digestije. Ovo se rješenje istovremeno bavi viškom hrane i doprinosi održivoj proizvodnji energije", rekao je Jason Uen, doktorand na Odjelu za poljoprivredno i biološko inženjerstvo.

Uen i njegov tim proveli su opsežnu analizu logistike lanca opskrbe kako bi utvrdili bi li sustav pretvaranja otpadne hrane u energiju i druge bioproizvode bio profitabilan u Illinoisu.

Anaerobna digestija nije nova tehnologija, ali kad bi bila profitabilna, više bi se koristila. Unatoč tome, studija daje obećavajuće rezultate, rekao je jedan od autora, Luis F. Rodriguez.

O čemu se točno radi?

Anaerobna digestija je proces koji se već koristi u mnogim postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda. Primjenjuje se na "biološki otpad", kao što su fekalije ili druge vrste organskog otpada.

Ova tehnologija može se koristiti ne samo u postrojenjima za pročišćavanje otpadne vode, već i u novim objektima koji bi rješavali šire ekološke probleme. Istraživači su otkrili način na koji bi otpad mogao postati koristan, ali i profitabilan.

Ova tehnika koristi velike količine otpada (uključujući otpadnu hranu iz kućanstava) za proizvodnju energije. Studija pokazuje da bi primjena tehnologije mogla donijeti profit i smanjiti emisiju ugljičnog dioksida. Međutim, za pokretanje ovakve aktivnosti potrebna su početna ulaganja i postoje operativni troškovi, uključujući troškove transporta i sortiranja otpada.

Trenutačno je profitabilnost ove tehnologije još uvijek upitna, ali mogla bi porasti ukoliko se poveća tržišna prihvatljivost proizvoda dobivenih ovim procesom. Također, državne politike koje potiču smanjenje emisije ugljika mogle bi učiniti ovu tehnologiju privlačnijom za ulagače.

Istraživači planiraju proširiti svoju analizu na veću razinu, kako bi bolje razumjeli kako bi se ova tehnologija mogla primijeniti diljem SAD-a i kako bi se unaprijedilo iskorištavanje otpada.