DUG ŽIVOT ne znači nužno i zdrav život. Mnogi danas žive znatno dulje od prethodnih generacija, no te dodatne godine često prate kronične bolesti, kognitivni pad ili opća slabost. Taj raskorak između životnog vijeka i razdoblja proživljenog u dobrom zdravlju jedno je od najvećih pitanja s kojima se suočavaju istraživanja starenja.

No, znanstvenici koji proučavaju obitelji s neuobičajeno dugovječnim članovima sada sugeriraju da se ključ zdravijeg starenja možda ne krije samo u pojedincima, već se proteže kroz generacije.

Tragovi u obiteljskoj povijesti

Novo istraživanje, predstavljeno na godišnjoj konferenciji Europskog društva za humanu genetiku u Göteborgu, usredotočilo se na dugovječne obitelji koje sudjeluju u Studiji dugovječnosti iz Leidena. Umjesto da promatraju samo pojedince koji su dosegli iznimnu starost, istraživači su proučavali skupine braće i sestara iz obitelji u kojima se dugovječnost pojavljuje kao zajednička osobina.

Takav je pristup važan jer starenje oblikuje više čimbenika, a ne samo DNK. Način života, socioekonomsko podrijetlo, ponašanje i okolina mogu utjecati na to hoće li netko ranije razviti bolest ili dulje ostati zdrav. Zbog toga je teško razlučiti naslijeđenu zaštitu od okolnosti u kojima ljudi žive. Ipak, obiteljski obrasci mogu pomoći istraživačima da suze potragu.

Genetski potpis dugovječnosti

Pasquale Putter, doktorand u grupi profesorice Eline Slagboom na Medicinskom centru Sveučilišta u Leidenu u Nizozemskoj, izjavio je kako je raniji rad tima pokazao upečatljivu razliku između potomaka dugovječnih obitelji i njihovih partnera. Osobe srednje dobi čiji su roditelji bili dugovječni razvijale su kardiometaboličke bolesti u prosjeku 13 godina kasnije od partnera čiji su roditelji imali kraći životni vijek.

"To je jasno pokazalo da se njihov dulji zdravi vijek prenosio na sljedeće generacije", rekao je. U potrazi za mogućim genetskim objašnjenjima, istraživači su analizirali genome 212 skupina dugovječne braće i sestara.

To im je omogućilo da identificiraju četiri regije genoma koje vjerojatno sadrže gene povezane s duljim životom. "To je značilo da smo se mogli usredotočiti na 350 gena umjesto na njih otprilike 20.000", pojasnio je Putter.

Uloga gena CGAS

Daljnja analiza uputila je na 12 rijetkih genetskih varijanti koje mijenjaju proteine, a koje bi mogle biti uključene u mehanizme koji ljudima omogućuju dulji i zdraviji život. Jedna varijanta, pronađena u dvije dugovječne obitelji, nalazila se u genu zvanom CGAS, koji je i ranije povezivan sa starenjem.

Gen CGAS igra ulogu u upalnim procesima. Pomaže pokrenuti tjelesni odgovor kada se DNK pronađe na pogrešnom mjestu unutar stanice, što se može dogoditi tijekom infekcije ili oštećenja stanica. Istraživači vjeruju da ova varijanta može smanjiti upalni odgovor, ali bez da ga potpuno isključi.

"Vjerojatno je da su članovi ovih obitelji imali samo jednu aktivnu kopiju gena CGAS, umjesto dvije, i da je to smanjilo upalni odgovor u njihovim tijelima, dok je još uvijek bilo dovoljno za uklanjanje infekcija i popravak oštećenja, čime je pridonijelo zaštitnim mehanizmima koji omogućuju produljeni zdravi vijek i preživljenje", rekao je Putter.

Ta je ravnoteža ključna. Znanstvenici upozoravaju da bi potpuno blokiranje puta CGAS moglo povećati osjetljivost na infekcije i rak, dok prekomjerna aktivacija može pridonijeti kroničnoj upali i oštećenju tkiva.

Sljedeći koraci u istraživanju

Sljedeći korak je testiranje ove mutacije na kili ribama, kratkovječnim kralježnjacima čiji prirodni životni vijek traje od tri do devet mjeseci.

"Kili ribe su najkratkovječniji kralježnjaci, s prirodnim vijekom između tri i devet mjeseci. Korištenje njih kao modela omogućit će nam da utvrdimo doprinosi li mutacija produljenom životnom vijeku u usporedbi s kontrolnim skupinama te da istražimo njezine zdravstvene učinke na tkiva", najavio je Putter.

Profesor Alexandre Reymond, predsjednik konferencije koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da bi ovi nalazi mogli pomoći znanstvenicima da se usredotoče na biologiju zdravog starenja. "Ovi nalazi omogućuju našoj zajednici da se usredotoči na čimbenike povezane s dugovječnošću i, što je još važnije, ukazuju na to što bi mogli biti ključni elementi za produljenje zdravog životnog vijeka svih", kazao je Reymond.

Za obitelji koje, čini se, stare sporije od drugih, objašnjenje vjerojatno nije jednostavno. No, ovo istraživanje sugerira da rijetke naslijeđene promjene mogu pomoći u otkrivanju zašto neki ljudi ne samo da žive dulje, već i ostaju zdraviji.